Što potrošač treba znati

 Kupovina proizvoda i/ili usluga svakodnevna je radnja koju obavljamo bez pretjeranog razmišljanja osim ako se ne radi o nekoj velikoj kupovini primjerice automobila. Kupujući nešto rijetko razmišljamo o našim pravima, ali i obvezama koje smo dužni ispuniti pristankom na kupnju. Sve češće se događa da smo nezadovoljni proizvodom/uslugom i da želimo raskinuti ugovor, dok s druge strane tvrtke nerijetko ne pristaju na povrat novca ili zamjenu proizvoda.

HRT pretplata jedan je od najvećih potrošačkih problema

Ulaskom u Europsku uniju prihvatili smo Zakon o zaštiti potrošača koji definira koje su obveze trgovca prema potrošačima. Između ostalog, trgovac je dužan prodajne uvjete jasno, vidljivo i čitljivo istaknuti u poslovnim prostorijama te ukoliko trgovac, kao poseban uvjet prodaje, odobrava popust za pojedine proizvode ili skupine proizvoda, dužan je istaknuti maloprodajnu cijenu na način da istakne redovnu cijenu i cijenu po kojoj će prodavati proizvode za vrijeme odobravanja popusta. Takvi propusti trgovca najčešće se rješavaju u samoj trgovini, a potrošači se pak najčešće žale na javne usluge, kvalitetu proizvoda, nekvalitetan rad majstora i naplaćene neobavljene usluge (prema podacima Saveza udruga za zaštitu potrošača). Također su česte primjedbe potrošača na naplatu pristojbe na HRT. Većina zaprimljenih primjedbi odnosi se na neprimanje računa za HRT-ovu pristojbu i po nekoliko godina, nakon čega uslijedi ovrha koja je znatno veća od stvarnog dugovanja. Ovakvo kršenje Zakona o zaštiti potrošača nažalost rijetko ili gotovo nikada ne završi u korist samog potrošača.

Lažni predstavnici HEP-a

Zakon također definira sklapanje ugovora izvan poslovnih prostora i sklapanje ugovora na daljinu. Sklapanje ugovora izvan poslovnih prostora specifičan je način prodaje koji se najčešće događa na prezentacijama ili u domu potencijalnog kupca. U posljednje vrijeme najviše primjedbi odnosi se na nove isporučitelje električne energije čiji akviziteri odlaze na kućne adrese potencijalnih kupaca lažno se predstavljajući kao zaposlenici HEP-a, te obećavaju jeftiniju struju nakon sklopljenog ugovora. Žrtve su često starije osobe koje nisu upućene u zakon i nasjedaju na obećanje o smanjenju cijene. U vezi ovog konkretnog slučaja oglasio se i HEP kazavši da su svjesni da se drugi opskrbljivači lažno predstavljaju, ali da oni po tom pitanju ne mogu učiniti ništa. Policija je također upoznata s ovim slučajem, ali do sada se ništa konkretno nije realiziralo u korist oštećenih.

Sklapanje ugovora na daljinu pretežno koriste teleoperateri koji se potencijalnim kupcima obraćaju telefonski. Iako se ugovor može sklopiti telefonski na isti ga način nije moguće raskinuti pa prevareni korisnici, koji se nemaju naviku pismenim putem obraćati trgovcima, nerijetko nastave koristiti uslugu koju zapravo nisu htjeli. Kod ugovora sklopljenih telefonom važno je istaknuti da je trgovac dužan potrošaču poslati pisanu obavijest o pravu na raskid ugovora.

A u slučaju kvara...

Problemi nastaju i kada zakon nije dobro definiran. U slučaju kvara nekog proizvoda trgovac je dužan popraviti isti o svom trošku, ali nema zakonsku obvezu zamijeniti ga ispravnim proizvodom. Trgovci ovaj loše definiran zakon iskorištavaju na način da neispravan proizvod servisiraju sve do isteka jamstvenog roka što kupca dovodi u situaciju da ne može koristiti proizvod koji je platio, a trgovac mu nije dužan dati zamjenski proizvod.

Ugovor sklopljen na daljinu može se raskinuti 

Važno je znati da je ugovor sklopljen izvan poslovnih prostorija ili na daljinu moguće raskinuti u roku od 14 dana. U slučaju sklapanja ugovora o kupoprodaji, rok započinje teći od dana kada je potrošaču ili trećoj osobi određenoj od strane potrošača, a koja nije prijevoznik, roba koja čini predmet ugovora predana u posjed. Ugovor se može raskinuti samo pisanom obaviješću trgovcu, a smatra se raskinutim onog trenutka kada je trgovac primio obavijest, ako je ista poslana unutar zakonskih rokova. Ukoliko trgovac nije obavijestio potrošača o njegovu pravu na jednostrani raskid ugovora, pravo potrošača na jednostrani raskid ugovora prestaje po isteku 12 mjeseci od isteka roka od 14 dana za raskid.

Da bi se zaštitili od trgovaca kojima je namjera oštetiti (potencijalnog) potrošača, važno se na vrijeme informirati o svojim pravima kako se ne bi doveli u nepoželjnu situaciju. Osim Zakona o zaštiti potrošača koji je svima dostupan na internetu, moguće se obratiti i Društvu za zaštitu potrošača.