Što je donio strukturirani dijalog

Konferencija „EU pita: Mladi na tržištu rada – Što smo napravili? Vrijeme je da podvučemo crtu“ održana je 13. listopada u Zagrebu, kad su se sudionici osvrnuli na prethodni ciklus strukturiranog dijaloga (prvog u kojem je punopravno sudjelovala Hrvatska) na temu Zapošljavanje i poduzetništvo mladih.

Predstavnici ministarstava, udruga mladih i za mlade te zainteresirani pojedinci okupili su se u Europskom domu i u nešto više od dva sata, uz panel raspravu i pitanja iz publike, pretresli provedene mjere, njihove rezultate te uočene probleme.

Od šest tema najatraktivnije je stručno usavršavanje

Uvodnu riječ dala je Anamarija Sočo iz Mreže mladih Hrvatske (MMH), predstavnica Nacionalne radne skupine za strukturirani dijalog sa mladima, te u kratkim crtama objasnila što je strukturirani dijalog i kako funkcionira, nakon čega su riječ preuzeli panelisti – Svjetlana Marijon koja je zastupala Zajednicu informativnih centara za mlade u Hrvatskoj (ZICM), Teodor Petričević iz Autonomnog centra – ACT kao predstavnik realnog sektora, Marin Živković iz MMH, Irena Bačelić – načelnica Sektora za analitiku tržišta rada pri Ministarstvu rada i mirovinskog sustava, Morana Makovec – voditeljica Službe za mlade pri Ministarstvu socijalne politike i mladih te moderator Ante Martić.

Najavljeno je šest osnovnih tema rasprave – analiza stanja (što se učinilo do sada), razvoj vještina, autonomija mladih, nova radna mjesta za mlade, funkcioniranje međusektorske suradnje i međuresorna suradnja, te informiranje mladih. Tokom rasprave sudionici su u većoj ili manjoj mjeri dotaknuli svaku temu, ali je nedostajalo čvršće moderiranje da bi se moglo reći da je svaka točka kvalitetno pokrivena – najviše je vremena posvećeno famoznom stručnom usavršavanju.

Mladi su pokazali da nisu lijeni

Za početak je Živković konstatirao da današnja generacija mladih nije lijena, i to su, smatra on, pokazali u protekle dvije godine, pa je u tome smislu napravljen napredak u javnom diskursu. Kao veliki problem je istaknuo činjenicu da je većina mjera usmjerena prema visokoobrazovanim mladima, a nedostaje ciljanih mjera za NEET-ovce (kratica za Not in Education, Employment, or Training – izraz se odnosi na mlade koji se ne educiraju, nisu zaposleni niti se usavršavaju).

Petričević je, iz perspektive poslodavca koji je bio u Mreži mladih Hrvatske prije 10-ak godina, izrazio mišljenje da ne vidi neke velike promjene. Složio se da mladi nisu lijeni, ali smatra da su jako pasivni. – Smatraju da je formalno znanje dovoljno i očekuju da rade za nekoga dok im posao traže nedovoljno educirani savjetnici sa Zavoda za zapošljavanje. Mlade primarno zanima zabava, jako su malo uključeni u društvene procese i nisu svjesni što ih čeka na tržištu rada. Nije im razvijen poduzetnički duh – nabrajao je Petričević te iznio i konkretan prijedlog – od prvoga razreda osnovne škole educirati djecu o zadrugama kako bi se kreirao prostor za mlade da vide što žele.

– Kroz HZZ su provedeni mnogi projekti, našli su se pred velikim izazovima i trude se snalaziti u novim okolnostima. Jedan od načina su Centri za informiranje i savjetovanje o karijeri (CISOK). Postoji nedostatak što se od vrtića djeca ne educiraju što su poslovi, i koje su mogućnosti za karijeru – ustvrdila je Bačelić i istaknula da je izrađen Prijedlog Strategije cjeloživotnog profesionalnog usmjeravanja i razvoja karijere u Republici Hrvatskoj 2016.-2020. – Za NEETovce moramo razviti najveće mjere, i dogovaramo sadržaj operacija za tu skupinu. Pokušavamo egzaktno doći do tih ljudi i pokušati ih aktivirati. Radi se o pasivnim, razočaranim mladima – konstatirala je.

Mjere se provode, ali nema analize

Živković je istaknuo da je prosječna dob za osamostaljivanje 33 godine. – Život je skup a plaće su niske. Prvi je korak da se osiguraju poslovi i osposobljavanje, a osim toga, potrebne su jake mjere ranog savjetovanja keroz obrazovni sustav da bi se mladima osigurala sredstva za samostalni život – rekao je, na što je Petričević replicirao pitanjem tko treba osigurati sredstva.

– Treba osigurati okvir koji je dovoljno poticajan da se mladi mogu realizirati. Vani ima puno primjera stambenih zadruga mladih. Mi jedini nemamo potrošačke zadruge gdje ljudi mogu kupovati hranu po nabavnim cijenama. Bio sam uključen u nekoliko radnih skupina kojima je cilj bo donošenje mjera za zapošljavanje i ljuti me što se troše velika sredstva a ne analizira se čime su te mjere rezultirale. Tko to prati, tko to evaluira, tko je uopće dopustio da se u javnom sektoru, u kojem je zabranjeno zapošljavanje, provoditi stručno usavršavanje? Prije tri mjeseca smo pripremali skupinu mladih da osnuju zadrugu i odbili su njihov zahtjev za samozapošljavanje sa obrazloženjem da je zadruga prerizična investicija – naveo je Petričević.

Ovisnost o sustavu je problem

Završnu riječ u panel diskusiji dao je moderator. – Mladi godinama dobijaju iste preporuke, ziheraške savjete i ne usude se na skok u samostalnost. Potrebno je kroz informiranje mladima otvoriti oči da se stvari mogu pokrenuti i da ne trebaju biti ovisni o sustavu – rezimirao je Martić i riječ prepustio publici.

Na pitanje kako provoditi informiranje u školama gdje nemaju sredstava niti za računala za nastavu iz informatike, odgovorila je Marijon iz ZICM-a i navela probleme sa kojima se susreću. – Često školski sustav ne dopušta da ulazimo u škole, pa informiranje treba raditi na terenu. Teško je i organizirati prijevoz jer Ministarstvo socijalne politike i mladih kao donator uvjetuje da se može koristiti samo javni gradski prijevoz koji nije adekvatno riješen prema manjim mjestima već se favoriziraju polasci prema većim centrima – istaknula je ona.

Strategije se provode bez obzira na promjene Vlade

Tokom rasprave se već otvorila tema profesionalnizacije rada sa mladima, koja je trenutno u procesu, pa je jedna članica publike postavila pitanje da li će nova Vlada imati obavezu nastaviti sa već započetim procesima. – Taj proces je započet temeljem Nacionalnog programa za mlade do kraja 2017. godine, a prema mome iskustvu, provedba strateških dokumenata se ne prekida promjenom vlasti – odgovorila je Makovec, a Bačelić je dodala: Sve strategije su definirane i od strane Europske unije. Definira ih Europska komisija i moraju biti provedene. Živković je komentirao da su iz toga razloga predlagali osnivanje apolitičnog Ureda za mlade koji bi pratio razvoj situacije, na što je Makovec ustvrdila da bi takav ured bio podložniji promjenama od strategija. – Ne dovodim u pitanje dobrobiti Ureda za mlade, ali strategije su, prema mome iskustvu, manje podložne promjenama – konstatirala je ona.

Stručno usavršavanje - prostora za poboljšavanje uvijek ima

Zatim se fokus ponovno prebacio na stručno usavršavanje, sa pitanjem koliko su Ministarstva i realni sektor usklađeni u tom pogledu. – Pratimo rezultate pola godina i godinu nakon usavršavanja, i u realnom sektoru je zaposleno 63% mladih koji su sudjelovali u programu. Smatram da je mjera dobra – prvo je bia ideja pružiti mladima priliku da polože stručni ispit, i dozvolili smo zapošljavanje samo u javnom sektoru, pa smo vidjeli da postoje problemi i mijenjali smo kriterije. Mislim da treba sada bolje definirati tko mogu biti mentori – rekla je Bačelić, a Petričević se nadovezao sa svojim iskustvom. – Imam izrazito pozitivna iskustva kao poslodavac. Od osam osoba koje su zaposlene na stručnom usavršavanju, njih sedam je ostalo raditi u organiziaciji. Ne bi bili zaposleni bez stručnog usavršavanja jer nisu imali znanja i sposobnosti koja su nam bila potrebna. Nikad nismo uzeli osobu na usavršavanje bez da postoji radno mjesto na kojem se osoba može zaposliti. Stručno usavršavanje ne služi tome da osoba radi, nego da diže svoje kompetencije – ustvrdio je on, na što je Živković komentirao da je od poslodavca do poslodavca drugačija praksa. – Smatram da se poslodavci ne provjeravaju dovoljno i da se ne prati što su mladi naučili na stručnom osoposobljavanju, jesu li se zaposlili na sličnom radnom mjestu – upozorio je.

Na koncu je zaključeno da su provedene mjere donijele neki pomak, ali ima još mnogo prostora za poboljšanje, posebno što se tiče NEET mladih. Ono što je svakako važno, jest pratiti procese, te inzistirati na transparentnosti i mjerenju rezultata konkretnih mjera, uz isticanje primjera dobre prakse i istraživanja najboljih načina za njihovu implementaciju na većoj skali. Ovakve konferencije i sastanci mogu poslužiti upravo tome, a svoju će svrhu ispuniti samo ako im se odazove što veći broj građana koji osvještavaju svoju aktivnu ulogu u društvu i preuzimaju odgovornost za promjene koje su neizbježne.