Stipe

Stipe Ivić Sikira profesionalni je vozač, vozi šleper u „Jole transporta“. Uspio se tu zaposliti odmah nakon srednje škole, najprije kao pomoćnik pa kao zamjenski vozač, a nakon par godina dobio je šleper koji vozi uglavnom po Hrvatskoj, tamo gdje gazda nađe robu za prijevoz. Stipe je momak od svojih metar osamdeset i pet , devedeset kila žive vage; kad je bio mlađi, bavio se nogometom pa mu se linija nekako uspjela oduprijeti lošoj hrani koju je silom prilika uzimao na svom poslu. Kratko ošišane crne kose, voli se oblačiti praktično, rebatinke i košulje, a ovisno o vremenskim prilikama jakna. Crne naočale uvijek je nosio sa sobom, bez obzira na vrijeme. Zbog svog posla preko tjedna Stipe pije uglavnom sokove, zato se tijekom ovih slobodnih dana prepusti i uglavnom napije. Ne pretjeruje on s tim pićem, ali uglavnom nikad ne ode potpuno trijezan kući.

Slavio je s prijateljima svoj 31. rođendan u obližnjem kafiću koji im je služio kao produženi dnevni boravak i gdje su on i njegova klapa obilježavali sve važnije i manje važne datume u svom životu. Stipe je upravo tu upoznao prošlog ljeta i Mariju. Marija mu nije nikad bila prvi izbor nego njezina mlađa sestra, ali sestra joj je studirala u Zagrebu a ona, frizerka koja je u nedostatku dobrih salona šišala po kućama, uvijek je bila tu negdje.

Tako je Marija poslije jedne ljetne večeri počela pripremati Stipu za ulogu oca njezina djeteta. Znao je Stipe da teško može pobjeći od te uloge jer su tog petka oboje bili malo pripiti, voljni, trafike zatvorene, a tko će unaprijed na sve misliti. Poslije se ispostavilo da je to bila lažna uzbuna, ali su Stipu nakon toga potajice svi zvali „Tata“. Nisu smjeli otvoreno jer je Stipe znao biti gadan kad ga netko baš razljuti. Doduše, to je više bila priča, ali Stipu nitko nije htio ljutiti i provjeravati priču.

Nije mu baš pristajao ni onaj nadimak Sikira, ali to mu je ostalo još od pradjeda Frane koji je susjedu ukrao sjekiru. On je samo posudio, ali svejedno, od tada svi muški iz njegove loze nose nadimak Sikira, iako su mnogi zaboravili kako je on nastao.

Viđa se on još s Marijom, ali nije to ni blizu onoga što je očekivao od života. Nekako mu je sve obično, jednostavno. Zapravo sve je u Stipinom životu bilo gotovo u potpunosti prema očekivanjima okoline. Nije baš postao doktor ili advokat, ali, ruku na srce, nije to od njega nitko ni očekivao.

Ima Stipe jednu manu, zapravo jednu gadnu naviku za koju nitko ne zna, a zbog koje mu se ovaj njegov život čini tako preobičan i dosadan. Ma to u stvari nije tako gadno, ali tko zna koji bi nadimak dobio da se to dozna. Gledao je on taj vražji film sto puta, zna sve dijaloge a opet često posegne za ovim diskom iz najdonje ladice i pogleda nekad dio, nekad cijeli film, ima on još takvih filmova, ali ovaj mu je najdraži.

Stipe je i ove večeri kad se vratio kući u svojoj sobi premotao na kraj filma i čekao onaj trenutak gdje Scarlet kaže „Sutra je novi dan". Prošli su ga lagani trnci, pogledao se u ogledalo i obrisao lijevo oko koje mu se malo zamaglilo od propuha u onoj rupetini od kafića i otišao spavati.