Stažisti: Bruxelles je kao kurva

O Europskom parlamentu slušamo, čitamo, na TV-u gledamo velebno zdanje staklenog centra Europe i pitamo se što se događa iza zatvorenih vrata. Andrea Racetin i Ivan Jeločnik, dvoje mladih Splićana koji su dobili priliku stažirati u Parlamentu, otkrili su nam sve što nas je zanimalo i dočarali nam svijet stažista i zastupnika.

Ustala sam i rekla: magistrirala sam s 5.0, prijavljivala sam se na natječaje i nisam prolazila

- Od prve godine fakulteta htjela sam stažirati u Parlamentu, pratila sam događanja i natječaje, a otkad smo ušli u EU, priča se razvila i zastupnici su počeli objavljivati natječaje za stažiste. Uporno i bezuspješno sam se prijavljivala, sve dok nisam otišla na predavanje Hrvatska – mladi, nezaposlenost i EU na splitskom Ekonomskom fakultetu, na kojem su bili i zastupnici.
Nakon predavanja otvoren je bio prostor za postavljanje pitanja. Svjesna prednosti koju imaju članovi stranaka, ipak nije posustala u svom naumu. - Ustala sam, predstavila se i rekla: magistrirala sam na smjeru Međunarodna ekonomija i EU integracije s prosjekom 5.0, prijavljivala sam se na natječaje i nisam prolazila. Koje su moje mogućnosti stažiranja u parlamentu? Nakon diplomatskog odgovora o proceduri i procesima, predavanje je završilo. A zatim joj je prišao Plenković, rekao da je to bilo jako hrabro od nje i neka mu pošalje svoj CV. Tri tjedna nakon, Andrea Racetin tražila je smještaj u Bruxellesu. - Kad sam dobila potvrdan odgovor znala sam da se sve za što sam se borila isplatilo i da ima ljudi koji će ipak prepoznati trud - rekla je.

>> Poslušaj razgovor sa Andreom i Ivanom u emisiji Info zona na radiju

Ivan Jeločnik, najbolji student u generaciji, na petoj je godini Pravnog fakulteta u Splitu tražio zanimaciju jer mu je godina bila lagana, imao je samo diplomski i izborne predmete a nije se htio vući po kavama pa je tražio magisterije u inozemstvu. Izbor je pao na Belgiju, International Master in EU Studies, Policy Advisor and Project Consultant. Uz stipendiju od 2000 eura smanjio je troškove studija koliko je mogao i otišao tri mjeseca studirati u Bruxelles. - Parlament je u mojoj priči došao slučajno, našao sam se na pravom mjestu u pravo vrijeme. Cimer je bio stažist u Parlamentu, a ja sam redovno pratio natječaje. Na prvi me nisu primili, a onda su na drugom tražili nekog tko može početi odmah. S obzirom na to da sam bio u susjedstvu, pojavio sam se. Na kraju sam paralelno studirao u Splitu, Bruxellesu i radio u Parlamentu – kazao je Ivan.

Dvoje mladih stažista poznavali su se otprije, ali nisu znali da su u isto vrijeme dobili priliku stažirati u parlamentu, pa su se ugodno iznenadili kada su se sreli u zgradi. No, za daljnje druženje nije bilo vremena jer se u Parlamentu stvarno radi! Već prvi dan kada su došli, nakon službenog dočeka na vratima, formalnog kratkog razgovora i potpisivanja ugovora, započeli su s poslom. - Otprilike mi je bilo jasno kako bi trebao izgledati posao u Parlamentu, s obzirom na ono što sam učila na fakultetu, ali nisam imala nikakvu ideju o tome kako bi izgledao jedan radni dan – komentira Andrea a Ivan dodaje – Ja sam imao nekakav dojam o tome, zbog briselskog studija i cimera u parlamentu, ali nisam znao koliko je to naporno.

Treba dobro razmisliti može li se dugoročno izdržati tempo od 14 sati dnevno

- Radni dan u parlamentu počinje dolaskom u zgradu oko 8 gdje prolaziš sigurnosnu kontrolu, baš kao da ulaziš u avion – skidaš jaknu, cipele, remen, mičeš sve metalno, i ako ne sviraš - prolaziš. Kontrola se ponavlja svaki put kad uđeš, kad se vratiš s marende, kad odeš do trgovine…Službeno je radno vrijeme najčešće od 9 do 18 sati, a neslužbeno mnogo duže. Posao u Parlamentu podijeljen je na tjedne; npr. jedan su tjedan sjednice parlamentarnih odbora, zatim je tjedan u kojem političke grupe imaju svoje sastanke (working groups), usuglašavaju se kako će glasovati u Strasbourgu, zatim tjedan odlaska u Strasbourg itd. Na početku dobiješ kalendar za cijeli mjesec - radni dan, odnosno tjedan, ovisi o tome. Iako postoji pauza za ručak, često se najviše radi upravo za vrijeme ručka. Stalno trčiš i stalno radiš. Posebno kod nas, s obzirom na to da smo nedavno ušli u EU, stalno se događaju neki eventi, u sve smo uključeni. Dnevno se dobije gomila mailova na koje treba odgovoriti, pripremaju se konferencije koje se održavaju npr. u Hrvatskoj, za što je potrebno prikupiti materijale, napraviti neka istraživanja – opisuju Andrea i Ivan.
 
- Iako naporan, posao je dinamičan, na tako malom mjestu u interakciji si s cijelom Europom, možeš naći sve što te zanima o bilo kojoj drugoj EU zemlji. Mogao bih raditi takav posao – kaže Ivan. Andrea se vidi u tom poslu, ali kratkoročno: - Sviđa mi se ovaj posao ali prije odluke treba dobro razmisliti može li se dugoročno izdržati tempo od 14 sati dnevno jer to nije za svakoga.

Nije neobično vidjeti nekog prebitnog zastupnika razvaljenog ispred Parlamenta

No, nije sve tako ozbiljno i uštogljeno. Europski parlament je, kako kažu, najcasual od svih tijela. Nitko ne pati od dress koda, a samo je mali dio onih koji žele biti istaknuti i praviti se jako važnima pa šetaju u odijelima i aktovkama.
Radnici Parlamenta imaju, kako to već biva kod velikih radnih kolektiva, casual Friday. Ležerni petak, kako bismo mogli prevesti ovaj mali odmak od forme i pravila, zapravo je posljedica četvrtka, koji bismo komodno mogli nazvati pijanim četvrtkom. Na trgu koji od milja Belgijanci zovu Lux, nalazi se nekoliko kafića čiji kapaciteti nisu dovoljni za sve koji žele piti nakon radnog vremena. Stoga je na trgu veliki broj ljudi koji se druže i piju s nogu. - Nije neobično vidjeti nekog prebitnog zastupnika razvaljenog ispred Parlamenta – smije se Ivan.

Kako se zabavljaju kad se ne zabavljaju ispred Parlamenta, otkrio je Ivan koji je okusio briselski noćni život: - Bruxelles je jako skup grad; taksi za rutu od otprilike 4 ili 5 kilometara iznosi 20 eura, sendvič u dućanu 3,50 eura, espresso kava 3 eura, piće u kafiću 10 eura. Zato ne čudi da smo preferirali kućne partije i tulume. Na sreću, stan ispod našeg bio je prazan, pa nismo nikom smetali. Plaća je u prosjeku 3500 eura , a oko 1800 eura su najniže plaće. Cijene stanova su unificirane, mjesečni najam košta 1000 eura, ali ima male razlike između luksuznijih kvartova. Zapravo, što si bliže Parlamentu, to su cijene više. Grad nema baš klupski život, većinom su to gradski barovi. Najbolja je stvar što je to grad pun različitih kultura i nacija, na svakom se koraku osjeća multikulturalnost, što ne iznenađuje ako znaš da 72% stanovništva nisu Belgijanci.

Bruxelles nije mjesto u kojem poželiš ostati zauvijek

Kvart u kojem je živio zove se Jette, prigradski i većinom marokanski kvart koji je slovio kao jako opasan, no njegova je slika ponešto drugačija; kada mu je nasred podzemne ispao novčanik, jedna se Marokanka poprilično oznojila trčeći kako bi mu ga vratila i tim mu činom stvorila lijepu uspomenu. Andrea zbog radnih obveza nije imala vremena za odlaske u grad, no sam Parlament je poput grada u kojem ima sve što je potrebno. - Zgrada Parlamenta je poput velikog labirinta u kojem se lako gubiš i ni u mjesec dana ne možeš obići sva mjesta. U njoj ima svega: frizerski salon, poštanski ured, garaže, teretana, trgovine, kafići i restorani, banke, bolnica, kemijska čistionica, turistička agencija za traženje smještaja u Strasbourgu, i stanica za vlak.

Jednomjesečni staž brzo je prošao, no uspomena ostaje za cijeli život. Hoće li ih put odvesti ponovno u Bruxelles, nikad se ne zna, no malo je vjerojatno da će se dugo zadržati - Bruxelles nije mjesto u kojem poželiš ostati zauvijek. Neprestano netko odlazi i dolazi, a nitko se ne zadržava dugo. Događaju se neprekidne rotacije i smjene ljudi, a kako nema posla na neodređeno, sve je samo privremeno. Rijetki su oni koji razmišljaju o stalnom boravku ili zasnivanju obitelji. To je dobro iskustvo, ali ne zadugo - komentira simpatični dvojac a njihov dojam briselsku izreku Bruxelles je kao kurva čini mnogo jasnijom.