Stand up kao stil života

Tijekom tri dana Komediona, prvog stand up festivala u Šibeniku, nastupit će 15 komičara iz regije, svaki specifičan na svoj način.

Što ih je potaknulo da se okušaju u stand up komediji, zašto su se nastavili time baviti, koje teme obrađuju i što bi savjetovali osobama koje razmišljaju o tome da se okušaju u stand up komediji, otkrili su nam Vlatko Štampar, Jelena Radanović, Tin Vodopivec i Miranda Lončar.

– Uvijek sam bio razredni klaun, pričao viceve i nasmijavao prijatelje. I onda sam negdje početkom studija otkrio američke i britanske stand up komičare, pregledavao nastupe i razmišljao kako bi bilo dobro baviti se time. U Varaždinu je 2007. godine jedna udruga otvarala svoj kafić i zamolili su kolegu i mene da napravimo neki stand up. Nismo imali nikakvog iskustva ali smo gledali ove strane komičare, pa je svaki napisao kojih pola sata autorskog materijala i probali smo – kaže Vlatko, arhitekt po zanimanju i struci, koji se, osim stand up-om, bavi i slikanjem.

Tin kaže da je prvi stand up kojeg je ikad gledao bio Live on Broadway Robina Williamsa, i format ga je oduševio. – Onda sam saznao za komičara po imenu Eddie Izzard, kojeg sam počeo opsesivno pratiti i tad se nekako probudila ljubav za stand up komediju. Skoro deset godina kasnije imao sam čast upoznati Eddieja i čak nastupati s njim u Ljubljani i Zagrebu – prisjeća se ovaj stand up komičar, producent i pisac.

Miranda je u stand up komediji, nakon dugotrajne potrage, pronašla osjećaj pripadnosti. – Moj problem je što se često osjećam sama, čak i kad sam s prijateljima. Kada nasmijavam čini mi se kao da napokon sto posto pripadam tim ljudima: da smo ja i oni – jedno – kaže ona i dodaje:
– U stand-up komediji postoje dvije nazovimo kategorije komičara. Jedni su 'zabavljači' – ljudi koji se nose s životom i snalaze u životu kroz komediju. A drugi su 'filozofi', oni puno 'pate' i ispušni ventil nalaze u komediji. Kada je netko dobar stand-up komičar on je dobar neovisno o tome je li potekao kao zabavljač ili kao 'paćenik'. Mislim, i jedne i druge nešto tišti, i jedni i drugi koriste komediju kao štaku s kojom koračaju kroz život. Iako je stand-up neka vrsta moje štake, vjerujte, zbog nje kroz život koračam graciozno – otkriva Miranda.

Stand up kao stil života

Jelenu su ka stand up-u pogurali prijatelji, a stand up joj je, kaže, postao stil života. – Moj prvi nastup je bio 16. 10. 2011., na večeri otvorenog mikrofona u okviru prvog Stand Up Festa u Beogradu. Kada vam je prvi nastup u životu pred punim Domom Omladine itekako imate želju da se ponovo vratite na binu, da ponovo osetite taj adrenalin – tvrdi Jelena, studentica sociologije.

Svi se slažu – lako se navući na stand up, a neugodna iskustva jednostavno se zaborave.

– Čak i kad sam kao početnik fejlala uvijek sam vjerovala u sebe, ne zato što sam neobjektivna – dapače – nego zato što mi je ova vrsta komunikacije s ljudima apsolutno potrebna. Kada nemam gaža, moja kemija u mozgu se poremeti i – taman da je sve oko mene super – nije mi dobro – kaže Miranda, a Vlatko se prisjeća da mu je nekolicina nastupa nakon prvoga bila koma, ali ga to nije spriječilo da počne odlaziti na Open mic večeri koje su se tada održavale u Purgeraju.

– Nakon prvog nastupa sam se navukao. Htio sam još više, još češće... – priznaje on, a s njim se slaže i Tin: – Poslije par nastupa osjetio sam da je to nešto što bih volio raditi još više, tako da sam se angažirao i počeo tražiti nove nastupe, zvati klube, omladinske centre, kafiće ... Bilo koga tko bi mogao pomoći organizirati stand up.

Probijanje leda

Miranda ističe da je dobro postaviti realne ciljeve i probijati led – ona si je za prvi nastup na Open mic-u 2007. godine dala zadatak da se popenje na pozornicu, da to stvarno napravi. – Nastup je bio katastrofalan, ali to meni čak i nije bila poanta. Tek malo prije toga sam naučila da je u životu ljudima dozvoljeno griješiti – u mom gradu i familiji mi to nikad nisu objasnili – pa sam tada bila u zaletu isprobavanja stvari bez obzira na kvalitetu – prisjeća se ona, a Jelena dodaje da joj je bilo potrebno par nastupa da shvati da se ljudi ne smiju slučajno, već da su neke njene fore ipak dobre.

Što se materijala tiče, svi se slažu da se najugodnije osjećaju sa temama koje su im bliske – Vlatko se ranije fokusirao na studiranje, danas na dugotrajne veze i muško ženske odnose, a najmanje, kaže, na politiku; Jelena se fokusira na stvari i ljude koji je okružuju, a Tin promatra male stvari u društvu koje čine život.

– Ja bih najrađe imala neke filozofske, egzistencijalne teme, pa i etičke naravno, ali na kraju najviše pričam o sisama – pardon, manjku sisa kod mene – pričam o reklamama, o debilima, o sebi naravno. Ma pričam o onome što publika voli čuti – kaže Miranda.

Just do it

Svima koji razmišljaju o tome da se okušaju u stand up komediji, svo četvero komičara poručuje: Probajte, nemate što izgubiti! I greške su dobrodošlo iskustvo. – Treba vam samo malo hrabrosti i par dobrih prijatelja za moralnu podršku – kaže Vlatko, a Tin dodaje: – Just do it. Često. Što više. Samo tako mozes postati bolji. Na pocetku ćeš biti loš, ali tako je u svim stvarima.

Jelena ističe imperativ orginalnosti i autentičnosti. – Verujte u sebe i svoje fore, neće odmah biti savršene, ali mnogo je bolje izaći sa svojim materijalom nego krasti tuđi.

Stand up danas, nakon godina iskustva, doživljavaju kao ispušni ventil, ali i način zarade. Nasmijati ljude, slažu se komičari, istovremeno je vrlo jednostavno i jako teško. – A kad se nasmiju – nema boljeg osjećaja na svijetu – zaključuje Vlatko.