Štakori u Big Brother kavezu
Netko se, podsjetimo se, inspiriran futurističkom Orvellowom distopijom, genijalno dosjetio legalnih eksperimenata nad ljudima. Tako su ljudi postali pokusni štakori koji zabavljaju voajersku javnost.
Radije ću pristati na zatvor nego na nametanje granica mojoj intelektualnoj slobodi. Edward Snowden, američki zviždač i obavještajac, trenutno azilant u Rusiji.
Ovih dana opet smo izloženi medijskoj agresiji s malih ekrana i portala koji nas zasipaju perifernim događajima unutar jedne beogradske naizgled obične kuće. Međutim ta kuća prepuna je kamera, a njeni stanovnici dobrovoljno su pristali biti dio socijalnog eksperimenta. Netko se, podsjetimo se, inspiriran futurističkom Orvellowom distopijom, genijalno dosjetio legalnih eksperimenata nad ljudima. Tako su ljudi postali pokusni štakori koji voajersku javnost zabavljaju ponašanjima proizvedenima u laboratorijskim uvjetima.
Štakori u kavezu
Počelo se pokazivati da u takvom ambijentu na površinu izlaze nekako baš najgore osobine. Kao u originalnom eksperimentu u kojem štakori počinju jesti jedni druge. Iz tog orvelovskog bućkuriša kao finalni produkt dobili smo glupost, plitkost i otpuštanje gotovo svih psiholoških kočnica – što se, međutim, jako dobro prodaje. Scenaristi ovog freak showa potiču gluposti, izazivaju kandidate raznoraznim zadacima da bi ih što više banalizirali. Ljudi koji su unutra definitivno nisu nasumično odabrani – to su pomno selektirane individue za koje je već pri selekciji procijenjeno da imaju veći potencijal za granična ponašanja, da bi mogli podići gledanost. Tako, primjerice, unutra imamo pojedince koje na tijelu imaju istetovirane datume rođenja svojih kućnih ljubimaca, zatim oni koji sami sebe proglašavaju vampirima... Oni definitivno nisu tipičan uzorak društva, ali želi se stvoriti dojam da jesu. Scenaristi su također skloni za stanare birati pripadnike manjina kao što su transrodne osobe – da bi se, čini se, proizveo efekt da se te, ionako marginalizirane pojedince, etikerira kao problematične. Promocijom ponašanja u toj nimalo običnoj beogradskoj kući medijskom se manipulacijom pokušava nametnuti novi standard – standard plitkog, glupog I, u krajnjoj liniji, egoističnog.
Novi standard normalnog
Oni koji se gnušaju na takav medijski sadržaj ionako nisu ciljana publika medijske manipulacije. Prave su mete upravo oni koji uopće ne shvaćaju da ih se pokušava oblikovati, i kojima će plitke bigbraderovske poruke možda utjecati na njihov obrazac ponašanja a da toga možda nisu ni svjesni. Oni koji se zgražaju na takav sadržaj ili njegovo praćenje smatraju gubitkom vremena nisu zanimljivi Big Brotheru, već one generacije koje dolaze, a sad su još djeca. Njima će se nametnuti novi standard normalnog i prihvatljivog te će oni biti podložni još većoj manipulaciji. Djeca su najugroženija skupina jer se njihovi stavovi prema svijetu tek oblikuju.
You are watching Big Brother and Big Brother is watching you
Ne trebaš pratiti Big Brother da bi saznao što se događa unutra. Nije dovoljno samo promijeniti kanal. Portali su preplavljeni vijestima iz kuće, vijesti se plasiraju na sve strane i uz veliku dozu senzacionalizma. Ono što se nekad zaboravlja kod ovog televizijskog i senzacionalističkog Big Brothera ( a što je snažno izraženo kod onog Orwellovog, po kojem je nastala ideja o televizijskom eksperimentu) jest njegova snažna simbolika. Kao što Veliki Brat kontrolira stanare, tako smo i mi izloženi različitim oblicima kontrole: ne prelazi preko žute crte, ulazi samo na prva vrata, vjeruj da je rat mir a da je sloboda ropstvo (primjerice, dugogodišnja ovisnost o kreditu predstavlja se kao sloboda), da je neznanje snaga (mediji su više skloni bombardirati nas trivijalnim informacijama nego otkrivati što se doista događa). Riječ je, dakle, o potpuno suprotnim porukama od onih koje bismo trebali i slati i primati. Vlastitu pasivnost i izloženost takvom sadržaju možemo spriječiti, za početak razmišljajući kritički o Big Brotheru i ideji koja stoji iza njega.