Za Marjan nema volje i želje

Unatoč iznenadnoj hladnoći i susnježici, dvorana u Tvrđavi Gripe bila je u četvrtak predvečer izuzetno dobro posjećena. Ono što je privuklo osamdesetak posjetitelja bila je tribina Srđ je vaš, Marjan je naš – civilno društvo u obrani javnog interesa. Izlagači na tribini bili su Đuro Capor, gost iz Dubrovnika i Srđan Marinić iz Društva Marjan.

Đuro Capor predstavio je Splićanima priču o Srđu i građanskoj inicijativi Srđ je naš. Iako je u javnosti predstavljen kao zapušten, beskoristan kamenjar i zmijarnik, Srđ, brdo iznad Dubrovnika, jedinstveno je područje prirodne ljepote koje Dubrovčanima služi kao prostor za šetnju, rekreaciju i uživanje u prirodi. Problemi na omiljenom izletištu Dubrovčana nastali su kada je dopalo u ruke političke i elitističke manjine koja je uzela na sebe pravo odlučivanja o njegovoj sudbini, ne obazirući se na mišljenja građana Dubrovnika.

Amputiranje Srđa od Dubrovnika i Dubrovčana

- Na Srđu je planirano 268 ogromnih vila, 408 apartmana i 1 hotel, . Radi se o izgrađenoj površini od 350.000 metara kvadratnih, ako se uzme da je npr. prosječna kvadratura stana 60 kvadrata, prosječan broj ljudi u kućanstvu tri, ispada da na izgrađenom prostoru Srđa može, u skoro 6.000 stanova živjeti 15.000 ljudi – komentirao je Capor.

Prostor koji bi trebao biti namijenjen građanima bio bi pretvoren u privatno vlasništvo bogatih pojedinaca, no tu priča nije gotova. Plan beskrupulozne elite je da se čak 310 hektara Srđa zaposjedne apartmanima, vilama i golf terenima, projekt golf resort vrijedan sitnicu – 1,2 milijarde eura. - Realizacija ovoga projekta za Dubrovčane značila bi amputiranje Srđa od Dubrovnika i Dubrovčana – ističe Capor.

Kako je došlo do toga da velik turistički projekt postane najveći nekretninski projekt na Balkanu? - Na platou Srđa je 2003. predložen golf teren koji bi se protezao na 100 hektara zemlje, a tri godine kasnije Vladin povjerenik Bosnić nezakonito povećava golf obuhvat na 310 hektara. Na javnoj raspravi 2010. dokumenti su bili pred usvajanjem, no građani Dubrovnika okupili su se u namjeri da zaustave sulude namjere. Projekt je na javnoj raspravi uspješno zaustavljen – objašnjava Capor.

Vrijeme je da se sveopći kaos na Marjanu riješi

Srđan Marinić svoje je izlaganje započeo usporedbom Splita i Dubrovnika u kojem navodi da je Dubrovnik ipak u značajnoj prednosti naspram Splita jer Split nema kontaktnu zonu. Marinić je istaknuo kako je to izrazito bitno jer svaku namjeru ili zahvat treba prijaviti UNESCO-u. Ako se govori o kulturnoj baštini i konzervatorskoj zaštiti u Splitu je u UNESCO upisana površina od 20,8 hektara dok je u Dubrovniku površina pet puta veća. Bez UNESCO-a se u Splitu interveniralo čak i u A zonu – ističe Marinić.

Marinić navodi kako se godinama bore da se Marjan proglasi kulturnim dobrom, te smatra nevjerojatnim da niti jedna vlast to još uvijek nije napravila. Također, Marjan je potpuno neistražen što se tiče arheologije - napominje.

- U travnju 2012. napravili smo cijeli elaborat da se Marjan proglasi kulturnim dobrom, a nismo još uvijek dobili ni O od odgovora Ministarstva kulture – ljuti se Marinić.

Ističe još jedan problem – još daleke 1988. godine uspostavljene su granice Park Šume Marjan. Usporedivši aktualnu kartu s tadašnjom evidentno je da su granice drugačije i da toga nema ni na jednoj karti. Pita se naglas i zašto ne postoje oznake Park Šume Marjan na samom terenu. Također, unutar granica Park Šume postoji granica građevinskog područja, a novi prostorni plan nije se donio od spomenute godine.

- Vrijeme je da se ovaj sveopći kaos riješi, da se postave, znaju i poštuju granice. Sada politički podobni pojedinci jako dobro plivaju i vrijeme je da se to zaustavi. Prvo što Društvo Marjan zahtijeva je da se građevinska područja uklone iz Park šume Marjan i da se točno uspostavi stanje. Prije dvije godine na Gradskom vijeću zatražili smo podatke o svim graditeljima u posljednjih dvadeset godina, no ti podaci još uvijek nisu vidjeli svjetlo dana – kaže Marinić.

Prozvao je i splitske arhitekte koje, kako kaže, već tri godine čeka da se izjasne što misle o svemu, dok su se u Dubrovniku upravo arhitekti prvi pobunili.

Nema iskrene volje i želje za zaštitom najdragocjenijih gradskih prostora

Posljednje čemu je posvetio pažnju jest referendum koji je, prema riječima Marinića, toliko apsurdan da ga čudi kako su ga u Dubrovniku uspjeli izboriti. - Apsurd broj jedan – potrebni potpisi za lokalni referendum su 20 posto ukupnih birača, dok je za državni referendum potrebno pola manje – 10 posto birača. Ključna zamka je da se potpisi skupljaju na propisani način. A radi se fizički o jednom mjestu na koje moraju doći svi birači i potpisati, inače potpisi nisu važeći. Ironija je i u samom roku prikupljanja potpisa, petnaest dana, a rok je naime isti i za državni i lokalni referendum. Sljedeće, nakon ispunjavanja uvjeta za raspisivanje lokalnog referenduma Gradsko vijeće glasa o raspisivanju referenduma! Na kraju svega još jedan trik iz šešira - odluka donesena na lokalnom referendumu važeća je tek ako glasuje više od 50% upisanih birača, dok za državni referendum, kao na primjer za pitanje ulaska u EU, je dovoljna većina od broja ljudi koji izađu – pojašnjava Marinić.

Zaključak – političke elite stručne službe Grada i Županije, pojedini splitski arhitekti i urbanisti, ministri, investitori i vlasnici zemljišta, nemaju iskrenu volju i želju za zaštitom najdragocjenijih gradskih prostora, a to su Povijesna jezgra grada Splita i Park šuma Marjan – jasan je Marinić.