Srce nek se dere

Ove subote, 4. 2. u splitski klub Quasimodo nam ponovo stiže fantastična četvorka iz već svima poznatog MORT-a. Preostaje vam jedino da kupite kartu i pojavite se tamo na vrhunskom spektaklu žestokih riffova i dobre energije. Pa zaronimo u glazbu da napuni nam uši, srce nek se dere dok mozak ne ogluši.

Razgovarali smo s njihovim basistom, Kikosom, koji nam je rekao par riječi o njima i zagarantirao dobar provod:

Četiri prijatelja i vjetar u kosi. Zanima me, prije svega, kako uspijevate zadržati kontinuitet u broju nastupa?

Bend nam je na prvom mjestu, nismo nikad otkazali koncert. Družimo se s publikom i organizatorima, pa nas zovu opet. Sviramo svugdje, s time da lagano podižemo tehnički standard koncerata, nije nam teško izać iz komfortne zone. A valjda nas ljudi vole i valjamo nešto.

Kako to sve skupa utječe na vaše međusobne odnose? Mnogi su se zbog toga raspali.

Mi smo u prvom redu prijatelji. Nas trojica smo se sastali kad praktički još nismo znali niti svirati. A Mile je valjda trinaesti bubnjar. Kad smo ga primali, bio je na probnom roku cca pola godine, ali ne zato da vidimo zna li svirati, već da vidimo paše li u bend kao osoba. Tada nas je prevario, sada ga ne možemo izbaciti.

S obzirom da vam je svaka pjesma na albumu Tužna kocka potencijalni singl, kažu da ste “opasni kandidat” za album godine. Što misliš o tome?

Pa kažu zapravo da nemamo singlova, točnije hitova, već da je album ujednačen. Teško da ćemo osvojiti Porin za album godine, ali se nadamo barem kandidaturi za rock album, tako da odemo na dodjelu i zabavimo se i podružimo s kolegama. A Porin kome dopadne, nije važno.

Postoje li neke pjesme koje su vam “više legle” od drugih?

To je više do dana, na koju se nogu ustanem, ili koliko ih često sviramo na nastupima. Volimo mijenjati set liste, pišemo ih uglavnom pola sata prije koncerta. Evo baš smo jučer na probi vježbali neke starije koje dugo nismo svirali, pa možda neku od njih odsviramo u subotu.

Je li stih Samo jedna cesta, uvijek novi ljudi. Na jednom mjestu zaspeš, na drugom se budiš. idealan opis vas samih?

To je jedno od značenja. Opis turneje. Ali može biti i opis prijateljstva, tuluma, života… Kako kome paše, neka tumači šta više značenja, to će pjesma dulje trajati. Mi uživamo u putovanjima i upoznavanjima drugih ljudi.

Smatraš li da ste glazbeno napredovali od prvog albuma Vrhunsko dno do danas? Odnosno smatraš li pjesme sa albuma Tužna kocka boljima od onih s prva dva albuma koje su se “kuvale” godinama?

Naravno da smo napredovali svirački, pa i aranžerski. Ali kad vidimo da smo neku stvar previše uvježbali, onda je više ne sviramo na probama mjesec-dva, tako da ne izgubi onu svoju nevinost i kreativnu misao vodilju. I onda kad se ponovo zasvira, zna se dogoditi da se dio promijeni. Ko nas prati po koncertima, zna da ne sviramo dosta stvari kao na albumu. Ne bi ih smatrao boljima, samo drugačijima, možda čvršćima, sigurnijima. Mi stojimo iza svega što smo snimili, ono šta nismo smatrali dovoljno dobrim smo ili zaboravili ili ostavili za neki sljedeći album kad sjedne na svoje.

Zanimljivo je što su vaši stihovi fuzija književnosti, stvarnosti, filozofije i ljubavi; svojevrsna satira društva i vremena. Na albumu su se, uz vrlo zanimljive teme, pronašli i stihovi Vladimira Nazora. Kako je došlo do toga?

Imali smo novi riff, ali ne i tekst. I onda je John počeo iz glave govoriti stihove ili čitati. Nisam siguran, čisto da imamo neku melodiju teksta, da mi ostali lakše odsviramo. Netko je snimio mobitelom i kad smo poslušali, svidilo nam se i ostalo.

Postoji li neka zanimljiva anegdota s putovanja koju bi želio ispričati?

Osim milijun dobrih kad nas ugoste i druže se s nama, nekad nas i nasamare. Tako nam je jednom stao mehaničar dok smo bili na odmorištu, pokušavajući promijeniti žarulju na kombiju. Ponudio je pomoć, pogledao još par stvari i rekao da moramo promijeniti neki dio, ima on svog prijatelja tu u selu u blizini. Nazvao ga, uzeo lovu u nas, otišao i nikad ga više nismo vidjeli. Poslao nas u Sarajevo po ćevape.

Što očekuješ od splitske publike u Quasimoda?

Očekujen da nas skinu s pozornice i da skupa zaplešemo, da se ne zna ko je u publici, a ko u bendu.