Spolni odgoj nije matematika

"Pozivamo vas da u škole uvedete barem dva programa zdravstvenog odgoja kako bi roditelji, u suradnji s djecom, mogli odabrati onaj koji je u skladu s njihovim sustavom odgojnih vrijednosti i svjetonazorom. Spolni odgoj nije matematika. Svi roditelji u Hrvatskoj uče istu matematiku svoju djecu, no s obzirom na različite vrijednosne sustave roditelja, oni na vrlo različite načine odgajaju svoju djecu u spolnosti. Prisutnost različitih svjetonazora u pitanjima koja se tiču spolnosti uočavamo i općenito u društvu. Škola ne može svoj djeci nametnuti jedan, uniformni program zdravstvenog ili spolnog odgoja jer bi to značilo negiranje pluralnosti i prava velikog broja roditelja te povratak u neka, nadamo se, prošla vremena u kojima se samo jedan svjetonazor (znanstveni marksizam) tretirao kao jedina znanstveno validna, vrijednosno neutralna i objektivna znanstvena paradigma."

Ovo paradigmatski primjer razumijevanja i tolerancije dio je otvorenog pisma nedavno upućenog ministru Željku Jovanoviću od strane udruge GROZD, a kojeg je potpisalo još 35 udruga civilnog društva. Katoličkih udruga, dakako. Otvoreno pismo njihova je reakcija na najave ministra o uvođenju programa zdravstvenog, odnosno seksualnog odgoja u škole. Navedeni su zabrinuti da će se najavljenim programom zdravstvenog odgoja djeci samo pružati informacije, a bog zna da "informacije same po sebi ne odgajaju", te ističu kako ne žele da se o spolnosti uči "kao o biologiji, izvan konteksta vrijednosti." Katoličkih vrijednosti, naravno. Kao da nam žele poručiti da stvarnost ne postoji van ideologije: jedne činjenice vrijede za vjernike, a sasvim druge za neprosvijećene. Jer, masturbacija je možda ugodna i korisna malom ateistu, ali jednako pogibeljna i štetna za mladog katolika. Homoseksualnost je možda mladom ateistu prirodna pojava nađena kod brojnih životinjskih vrsta i čovjeka, ali mladom katoliku to je bolest vrijedna gađenja i liječenja. Kondom je možda adekvatna ateistička zaštita, ali nikako i katolička. A nastavimo li slijediti ovaj krasni put pluriperspektivnosti, međusobnog uvažavanja i tolerancije, u nekoj budućnosti jedni će učiti da su evoluirali na prelijepoj 4,5 milijarde godina staroj planeti dok će drugi živjeti na planeti staroj šest tisuća godina na kojoj dinosauri nikad nisu ni živjeli, a kamoli izumrli.

Opinions are like assholes, everybody has one, rekao bi Harry Callahan. Stvarnost je, s druge strane, samo jedna. Srećom. A najbolja dosada poznata metoda spoznavanja stvarnosti, odnosno činjenica, jest znanstvena metoda. I koliko god željeli demokratizirati proces donošenja zaključaka i odluka, znanost nikako nije demokracija: nešto jest istina ili nije bez obzira što vi ili većina mislili o tome, a pogotovo što vam s oltara o tome propovijedali. Ali osim pokušaja ideološkog relativiziranja činjenica i nametanja zaostalih etičkih standarda, postoji i dublji problem s ovim otvorenim pismom, a taj je pokušaj širenja ionako preširokog polja utjecaja crkve na državu. Ne treba zaboraviti da Katolička crkva u školama već ima povlašten položaj kroz predmet vjeronauka gdje ima odriješene ruke širiti svoju ideologiju. Taj predmet služi kao indoktrinacijski poligon za odgoj mladih katolika pri čemu roditeljima najčešće nije pružena nikakva alternativa. A taj isti vjeronauk nerijetko poučava i o spolnosti i moralu, i to na način koji je često izrazito zaostao. Toleriranje jednog takvog predmeta koji djeci pruža uglavnom dogmatske, krive i neprovjerene informacije te nameće u najmanju ruku upitan moralni sustav, u sklopu školskog sustava koji bi ih trebao učiti kritičkom razmišljanju, istini te humanističkim vrijednostima i ljudskim pravima, meni osobno je van svake pameti. Dopuštanje takvom ideološkom sklopu da se kreira istinu o zdravlju i spolnosti bio bi totalni nonsens.

Zato bi valjalo pozdraviti reakciju ministra Jovanovića koji kaže kako "nemamo u školi 2 matematike ni 2 fizike pa neće biti ni 2 zdravstvena odgoja nego samo jedan kojeg će donijeti struka i znanost." U svjetlu (prekršenih) predizbornih obećanja o reviziji Vatikanskih ugovora nije puno, ali čovjeka veseli. Jer, iako katoličke udruge smatraju da škola nema pravo učiti djecu drugačijim vrijednostima od onih koje im njihovi roditelji žele usaditi te citiraju Ustav koji kaže kako roditelji "imaju pravo i slobodu da samostalno odlučuju o odgoju djece", stvarnost ni ovog puta nije na njihovoj strani. Organizatori nedavne tribine o vjeronauku u školama (udruge David i Nisam vjernik), najbolje su saželi realnost koju potpisnici ovog otvorenog pisma očito nikako ne mogu progutati: "Na kraju, najvažniji argument je da je Republika Hrvatska, prema svom Ustavu, sekularna država. Odvojenost države i crkve je ustavom zagarantirana."