Splitske šape još bez doma

Ako se složimo s Ghandijevim riječima da se veličina nekog naroda i njegov moralni napredak ogledavaju u načinu na koji se ponaša prema životinjama, čini se da baš i nismo neki narod. Čak i ako je netko zaboravio slučajeve trovanja pasa, čak i ako može ignorirati vijesti o ubijanju i zlostavljanju životinja, vjerojatno ne može ignorirati svoju okolinu i sve veći broj napuštenih i nezbrinutih životinja. Bilo bi lijepo reći da je Split jedna od rijetkih iznimaka, da institucije sustavno štite životinje i šire svijest o važnosti pozitivnog stava prema svim živim bićima. No situacija je, nažalost, suprotna. Da bismo ukazali na težinu situacije kad je u pitanju skrb o životinjama i potražili rješenje, razgovarali smo s jednom od volonterki Splitskih šapa, Katjom Belan.

U Splitu jedino volonteri skrbe o napuštenim životinjama

- Životinje su institucijama samo brojka na papiru, daju novac i ponašaju se kao da je time sve riješeno - kaže Katja na početku našeg razgovora, ističući da u Splitu na adekvatan način o napuštenim životinjama skrbe jedino volonteri i to ne samo u okviru udruga i Zaklade za zaštitu životinja, nego i oni koji nisu formalno organizirani.

Upravo su volonteri u vrijeme zatvaranja azila na Duilovu otvorili Facebook grupu SOS Azil Duilovo da bi se u tom momentu što prije privremeno našao smještaj životinjama kojima je prijetila eutanazija.

Volonteri su osnovali i stranicu na Facebooku pod nazivom Splitske šape koja ih međusobno okuplja a istovremeno služi oglašavanju životinja kojima je potreban dom. Odnedavno organiziraju i buvljake, a prikupljeni novac posluži im za liječenje, sterilizaciju, zatim za plaćanje smještaja i hranu za životinje. Osim toga, na buvljacima se životinje mogu i vidjeti, ljudi ih mogu udomiti.

Pružite privremeni smještaj - i pet dana znači izuzetno puno životinji koja je na ulici

- Zahvaljujući entuzijazmu volontera i oni najslabiji, oni koji ne mogu govoriti za sebe u Splitu imaju svoj glas. Budući da su upravo ljudi ti koji životinje i dovode u situaciju da su prepuštene same sebi, upravo su ljudi rješenje. Volonteri čine sve što je moguće. Tko im ne može pomoći udomljavanjem životinja, sigurno na neki način može pridružiti svoj glas njihovome i inzistirati na dugoročnom rješenju - objašnjava Katja te poziva i nove volontere da im se pridruže. Nažalost, nemaju svoj prostor pa su svi koji žele pomoći, za sada osuđeni na volontiranje na način da pomognu pružanjem privremenog smještaja. - I pet dana znači izuzetno puno životinji koja je na ulici - poručuje Katja.

- Split je, nažalost, u groznoj situaciji. Drugi grad po veličini u Hrvatskoj nema azil. Što je najgore, nema ni higijenski servis. Najbliži higijenski servis – koji nije sklonište – jest AS-EKO u Šibeniku, u koji je Grad Split uložio mnogo sredstava i koji je dobio koncesiju za zbrinjavanje životinja na splitskom području. Plaća im se oko 1500 kuna po životinji, a toliko je u šezdeset dana koliko zadržavaju životinju nemoguće potrošiti. Osim toga, životinje su tamo u lošim uvjetima, izvrgnute vrućini, a i pothranjene su. Radno im je vrijeme do 15 sati, ne rade vikendom – teško su dostupni. Da je novac koji se daje koncesionaru uložen u gradnju azila, bila bi to sasvim druga priča -  kritizira Katja i poziva Grad da se nakon isteka ugovora sa šibenskom tvrtkom više angažiraju po tom pitanju. - Grad Split mora dobiti azil. Prije svega zbog životinja, ali i zato jer je zakonom propisano da jedinica lokalne samouprave mora imati sklonište za životinje - jasna je Katja.

Grad daje mnogo novca, ali za neadekvatnu skrb

Novi je splitski gradonačelnik u predizbornoj kampanji spominjao potrebu izgradnje centra za životinje i namjeru da se sadašnji zoološki vrt prenamijeni u tu svrhu, no ne misle svi da je ta lokacija idealna. Ipak, svi volonteri se slažu da žele no kill azil gdje će životinje biti uredno tretirane, hranjene i njegovane.

- Sama riječ azil upućuje na sklonište, dakle nije riječ o mjestu gdje bi se životinje ubijale, nego gdje bi im se pružila pomoć. Bilo bi to mjesto i za starije životinje, one koje ljudi ne udomljavaju tako rado. I one moraju imati svoje mjesto, a ne da se uspavljuju jer je isteklo nekih tamo šezdeset dana a nitko ih nije udomio - objasnila je Katja.

Životinja koje traže dom sve je više. Grad daje mnogo novca, ali za neadekvatnu skrb, a i ljudi bi se općenito trebali više angažirati, pomoći – barem tako da dojave kojim životinjama treba dom - poziva Katja te zaključuje da se za svaki problem može naći rješenje ako su svi voljni na njemu raditi. - Kad postoji dobra volja, onda ništa nije problem.

Ne vodite životinje u veterinarsku postaju na Kmanu!

- Pozivam ljude da napuštene životinje ne vode u veterinarsku postaju na Kman jer odatle odlaze u AS-EKO - poručuje Katja koja o toj šibenskoj tvrtki i njihovom postupanju prema životnijama nema najbolje mišljenje. Predlaže da se fotografija napuštene životnije objavi u Facebook grupi SOS Azil Duilovo te će se volonteri angažirati da bi pomogli životinji.
Gdje je nestao dežurni veterinar?

U noći s 8. na 9. srpnja jednog je psa udario automobil. Kad je vlasnik psa zvao dežurnog veterinara, nitko mu nije odgovorio na poziv. Na to su reagirali volonteri okupljeni u neformalnoj grupi Splitske šape uputivši pismo medijima u kojem upozoravaju na taj događaj, ali i postavljaju važno pitanje: kako je moguće da nema dežurnog veterinara u postaji koja ima koncesiju za takve događaje i tko će biti odgovoran za svako buduće hitno liječenje?