Snowpiercer: život na tračnicama

Zanimljiv niskobudžetni distopijski filmski uradak Joon-hoa Bonga (redatelj, Domaćin), pod imenom Snowpiercer, pojavio se na američkom tržištu popraćen skandalom. Kako je film ispunjen dubokim metaforama i simbolima, braća Weinstein su se zabrinula (pri dogovorima za distribuciju filma diljem Amerike) da prosječni gledatelji neće razumjeti film, pa su htjeli izrezati više od dvadeset minuta iz filma. Na kraju im taj pothvat nije uspio i film je prikazan u originalnom izdanju. Budućnost prikazana u filmu mračna je vizija propalog svijeta nakon što je čovječanstvo htjelo spriječiti globalno zatopljenje. Puštanjem plina CW-7, dogodila se katastrofa i cijeli se svijet zamrznuo. Novo ledeno doba izbrisalo je čovječanstvo. Jedini preživjeli nalaze se u vlaku koji neprestano kruži svijetom. U tom je vlaku uspostavljena hijerarhija klasa, odvojenih po vagonima, a oni najpotlačeniji konačno započinju revoluciju.

Glavni pokretač revolucije je Curtis (Chris Evans). On nije rođen u vlaku pa se konstantno opire vlastima unutar vlaka, jer se sjeća boljih vremena života na Zemlji. Pomoću starog Gilliama (John Hurt), shvaća kako vlak funkcionira i što je potrebno da bi se preuzela kontrola nad svakim vagonom. Gilliam mu je mentor i prijatelj. Zadnji vagon vlaka okupiraju ljudi koji žive kao beskućnici. Na maloj skučenoj površini nalazi se više stotina ljudi koji nemaju potrebna sredstva za kvalitetan život. Nedostaju im osnovne stvari kao hrana (hrane ih proteinskim pločicama), nemaju izvor vode, privatnost im je oduzeta i otimaju im djecu kad dosegnu određenu visinu. Prema pričama znaju da se u prednjem djelu vlaka nalazi motor koji pokreće vlak te da tamo živi elita koja dobiva sve što poželi. Revolucija ima jednostavnu premisu: Tko zauzme motor, kontrolira cijeli vlak. No, nisu bili pripremljeni na sve što se nalazi u vagonima kad su započeli revoluciju.

Snowpiercer je adaptacija grafičkog romana Le Transperceneige (slika 1.1), francuskih autora Jaquesa Loba i Jean-Marca Rochetta, koji je izdan još u 80-im godinama prošlog stoljeća te sadrži drugačiji pristup tematici. Uspoređujući film i strip, odmah postaje jasno koliko je redatelj pozitivno nadopunio originalnu misao. Ovom filmskom analizom želim istaknuti elemente koji su gledateljima promakli ili ih nisu razumjeli, kako bi sagledali viziju redatelja i originalnost same ideje filma.

Curtisov karakter

Curtis je pola svog života proživio izvan vlaka, a pola u vlaku. U trenucima kad je trebalo reagirati i pomoći ljudima, on je bio kukavica. Takav pritisak i razočarenje otvorili su posebna vrata iz kojih on sada crpi svoju energiju. Matematički proučava kako sustav unutar vlaka funkcionira da bi ga mogao iskoristiti i uništiti. Njegov mentor cijelo to vrijeme njime manipulira. Zadnji dio vlaka dobiva poruke koje simuliraju proročanstvo (slika 1.2). Nažalost, on ne uspije sagledati cijelu sliku kako bi shvatio da te poruke dolaze iz prednjeg dijela vlaka. Cijela revolucija koju je započeo bila je namjerno prizvana da bi se usmrtio određeni postotak ljudi i da bi se unutar vlaka ponovno uspostavila ravnoteža. Tijekom samog procesa Curtis gubi sve svoje bližnje, no ispunjava obećanje da će spasiti malog Timmya. Tu se iskupio za kukavičluk iz prošlosti.

Broj sedamnaest

U filmu se više puta, na različitim mjestima, pojavljuje broj sedamnaest. Curtis spominje da je živio sedamnaest godina na zemlji i sada sedamnaest godina u vlaku. Yona (Ah-Sung Ko) koja ima dar vidovitosti, ima sedamnaest godina i time postane jasno da se rodila u vlaku. Nikad nije nogom kročila na zemlju. Također, vrata kroz koja Yona kasnije izlazi na zemlju, u maniri Neila Armstronga, nose ime 17-R1 (to znači, nakon sedamnaest godina, ovo je year one (engl. prva godina), koja obilježava potpuni početak za čovječanstvo, slika 1.3). Broj sedamnaest je bitan jer, kao prvo, predstavlja hommage Hitchcockovu filmu Broj 17 (1932.,slika 1.4), u kojem se radnja odvija u vlaku kao i u Snowpierceru. Drugo, broj sedamnaest sastoji se od broja jedan i sedam, čiji zbroj daje broj osam. Kad se broj osam okrene vodoravno, dobije se simbol za vječnost, koji predstavlja spojene tračnice na svijetu, koje omogućuju vlaku da beskonačno kruži.

Uz broj sedamnaest često se pojavljuje i broj sedam. Grupa koja je prva pokušala svrgnuti sustav unutar vlaka, pod imenom Pobunjenih sedam (slika 1.5), predstavljaju hommage filmu Sedam samuraja Akire Kurosawe (1954.) i Sedam veličanstvenih (1960.). Nijedan od filmova nije imao sretan kraj. Kasnije se sljedeća skupina pobunila protiv sustava i taj napad dobio je ime Macgregerova pobuna. To ime usko je povezano s talijanskim vesternom 7 pištolja za Macgregore (1966., slika 1.6), gdje sedmero djece s prezimenom Macgregor napada bandu koja im je oduzela sve što su posjedovali. I u ovom filmu radnja se odvija u vlaku. U novom napadu u vlaku Snowpiercer, jednako kao u svim ostalim napadima, nalaze se sedmorica hrabrih koji započinju Curtisovu revoluciju.

Imena likova 

Svaki lik dobio je ime po osobi koja je na neki način utjecala na redateljev rad. Dobri likovi dobili su imena prema filmskim redateljima, pa tako Gilliam predstavlja Terrya Gilliama, koji je stvorio distopijsku viziju budućnosti u filmu Brazil (1985.), u kojoj se teško opraštaju birokratske pogreške (slika 2.1). Edgar je dobio ime po redatelju Edgaru Wrightu. On je stvorio filmove koji sadrže pretjeranu vrstu humora, kao što je Scott Pilgrim (2010., slika 2.2). Curtisov imenjak je Curtis Hanson (slika 2.3), redatelj koji stvara filmove koji graniče s dokumentarcima, poput filma Zlatni dečki (2000) i 8 milja (2002). Negativci su obilježeni imenima redatelja dokumentaraca. Izvanredni lik Masona (Tilda Swinton) dobila je ime po Billu Masonu (slika 2.4), redatelju koji je stvarao dokumentarce o motorima, kao što su Povijest automobila (1972.) i Trkanje s Mercedesom (2001.). Žena u žutom Claude (Emma Levie), predstavlja Clauda Lanzmanna (slika 2.5), koji je odgovoran za devetosatni dokumentarac o holokaustu, pod nazivom Shoah (1985.). Jedino Wilford još uvijek ostaje misterij.

Wilford kao pozitivac

Kao dječak Wilford je izjavio kako bi cijeli život htio provesti u vlaku (slika 3.1.). Ta mu se želja ispunila. Nakon što su ljudi pustili otrov u atmosferu i time uništili čovječanstvo, Wilford je izgradio vlak koji nosi šezdeset vagona, te spojio sve tračnice svijeta u jednu prugu i određenoj skupini ljudi pružio priliku da preživi. Vlak je nudio utočiste i sigurnost, kao svojevrsna Noina arka. Spasio je čovječanstvo od istrebljivanja. Unutar vlaka je stvorio sustav koji simulira svijet kakav je bio, gdje kao i na zemlji, dječji rad omogućuje da taj sustav živi. No, kad se obrati pažnja na samog lika Wilforda, može se ustanoviti da je i on u tom procesu izgubio mnogo. Kako je na čelu vlaka, uvijek postoji opasnost da će biti prva žrtva kad vlak udari u zid od leda. Time što prednji dio vlaka ruši sve barijere koje su postavljene pred vlakom, možemo zaključiti da je zadnji dio vlaka siguran. Od njegovih podređenih doznajemo da svoj vagon nikad ne napušta. On je postao usamljena i tužna osoba koja se bori s agorafobijom i koja je opsjednuta kontrolom (slika 3.2). Njegov vagon je jednak zadnjem vagonu. To je prostor koji nema prozore i koji nema mogućnosti za normalan život (slika 3.3). Srednjem dijelu vlaka je najbolje. Ti vagoni sadrže improvizirane restorane, frizere, klubove i vrtove, kako bi sebi omogućili što luksuzniji život, te zanemarili očajnost preživljavanja. Wilford te opcije ne koristi. On je previše toga žrtvovao kako bi spasio čovječanstvo i zbog toga traži jednaku žrtvu od drugih, kako bi svi živjeli što duže. Da nije stvorio radikalni sustav, kaos bi uništio i ostatak preživjelih.

Poanta filma je jednostavna: bez reda, nema života. Ako poštuješ sustav, bit ćeš na sigurnome i živjet ćeš dugo. Ako ne poštuješ sustav, izgubit ćeš sve što imaš. Možemo se i ne moramo slagati s ovom porukom, no neupitno je kako je koncizno i iskreno ona sažeta u samom filmu. Bong je kroz prikazivanje nerealnih scena komentirao realne aspekte koji su prisutni u svijetu te na vrlo kreativan način ostvario puno više nego redatelji koji troše milijune uzalud.