Smoje ipak nije napunio kinoteku
U četvrtak je u kinoteci Zlatna vratna predstavljen treći od četiri nastavka dokumentarnog serijala Libar Miljenka Smoje. Unatoč zanimljivoj temi kinoteka ipak nije bila potpuno ispunjena.
U četvrtak je u kinoteci Zlatna vratna predstavljen treći od četiri nastavka dokumentarnog serijala Libar Miljenka Smoje autora Željka Rogošića i Darka Halapije. Sve epizode će se od 25. rujna emitirati na HRT-u utorkom navečer te će gledateljima omogućiti studiozan uvid u Smojin život i likove. Impresivan istraživački rad rezultirao je razgovorima sa više od sedamdesetak ljudi koji progovaraju o životu tog meštra od pera te otkrivaju nove detalje i anegdote. Razdoblje Smojina života i djelovanja ilustriraju mnogobrojne arhivske snimke i razgovori sa protagonistima tog vremena – Lepom Smoje, prijateljem i fotografom Feđom Klarićem, prvom suprugom, glumicom Ines Fančović (Marom Mulicom iz Malog mista), Mustafom Nadarevićem i još mnogima.
Smoje je u svojim djelima prvenstveno opisivao Split, Hajduk, veličao maloga čovika, a suptilno kritizirao i izrugivao lažne veličine, režime i njihove pijune. Uz slavu i popularnost dočekao je prezir i odbacivanje te ironično optužbe da je ideološki nepodoban. O smrti autora svojih najgledanijih serija HRT je izvijestio jednom rečenicom. Film u svom četvrtom nastavku podsjeća i na taj period te rehabilitaciju popularnosti u zadnjih petnaestak godina.
Rijetko je tko bio toliko infišan u Dalmaciju kao Smoje i toliko je vjerno opisao. Autori su profesionalno i vješto ispričali detalje te ljubavi. Međutim o Smoji i dalje najbolje svjedoče njegova djela i neponovljive rečenice koje bi i sadašnjem trenutku Splita nesumnjivo našle inspiraciju.
Unatoč zanimljivoj temi kinoteka Zlatna vrata ipak nije bila potpuno ispunjena. Pedesetak posjetitelja zapljeskali su autorima i poželjeli da se što prije postavi spomenik Smoji, iako njemu nije bilo do takvih stvari. Njegovo djelo je spomenik samo po sebi nečemu što je iznad prizemnih tričarija - humoru. - Triba znat da je humoru sve podložno, ništa nije izuzetak, ni nacije, ni bandire, ni himne, stranke i ideologije, vire, ni sam dragi Bog. Kad ne bi bilo tako, ne bi se moglo pisat.