Sluškinje: Bez straha za intimu
Predstava Sluškinje – paralelna ekspozicija definitivno je donijela osvježenje na splitsku kazališnu scenu, no ipak nije dosegnula puni potencijal. Epitete kontroverzno, šokantno, kojima je najavljivana, zaslužuje u nekim segmentima.
U četvrtak navečer publika je u Domu mladih imala priliku prisustvovati dvostrukoj premijeri – u prostoru novouređenog i po prvi puta za javnost otvorenog Beton kina izvedena je prestava Sluškinje – paralelna ekspozicija. U prvom projektu umjetničke organizacije Albalunna, u režiji Gorana Golovka, mladi su glumci, polaznici i alumni studijskog programa Gluma Umjetničke akademije u Splitu, prikazali dvostruku ekspoziciju drame francuskog dramaturga Jeana Geneta. Epitete kontroverzno, šokantno, kojima je najavljivan, komad zaslužuje u nekim segmentima – sigurno bi se našlo dosta purista kojima bi mogli zasmetati našminkani muškarac u negližeu ili aluzije na odnos seksualne prirode među sestrama, no predstava ipak nije dosegnula puni potencijal i uspjela zadržati pažnju publike u svojih gotovo 2 i pol sata trajanja (bez pauze).
Već na samom početku, koji je mnogo obećavao, bilo je jasno da granice ne postoje. Kako među glumcima i publikom, tako ni između mašte i realnosti, istine i laži, sadašnjosti i prošlosti svijeta u kojem obitavaju likovi iz naslova. Intiman prostor i u krug postavljen auditorij obećavali su intenzivnu interakciju na relaciji glumac-publika, ali i stvarali dojam voajerizma, nedopuštenog ulaska u nečiju intimu, što su dodatno potencirale maske koje su publici podijeljene prije početka predstave.
Gotovo sedamdeset godina star komad bavi se i danas aktualnim temama – sadomazohizam, otuđenje, rodne uloge i klasna previranja – kroz interakciju dviju sestera, Claire i Solange. Pratimo ih dok gotovo ritualno igraju naučene uloge kojima komuniciraju skidajući slojeve i ogoljavajući se jedna pred drugom, njihovu percepciju odnosa sa gazdaricom kuće koju dehumaniziraju nazivajući je jednostavno Gospođa, te njihove žudnje, strahove, očaj, ljubomoru, ali i ljubav, koja se ne može nazvati sestrinskom.
U prvoj ekspoziciji Claire je odigrala Andrea Mladinić, Solange Petra Težak, dok je Gospođa Matea Elezović. Drugu ekspoziciju – fizički još intenzivniju, znojniju, nasilniju – ponijeli su Nikša Aračin kao Claire, Goran Marković kao Solange, te Stipe Radoja kao Gospođa. Naime, i Genetova je prvotna zamisao bila da u predstavi ženske likove igraju muškarci. Bez sumnje, predstava je pokazala potencijal glumaca koji su, osim sporadičnih problema s dikcijom, svoju zadaću izvršili na visokoj razini. Izrazito intenzivne i fizički izazovne uloge mladi su glumci iznijeli do završetka, bez opadanja snage izvedbe i koncentracije, usprkos tome što su uvjeti bili daleko od idealnih.
Prvih preko sat i pol vremena predstave publika je bila većim dijelom vrlo fokusirana, no kako su se počele ponavljati rečenice, ni egzibicije odličnog dinamičnog dvojca Aračin-Marković nisu zadržale pažnju svih gledatelja. Problem je vjerojatno u tome što je energija njihove međusobne interakcije te odnosa sa publikom najsnažnija u prvome redu; glumci ne uključuju i ostatak gledatelja u svoju igru, a prema obliku i razmještaju dvorane, nema razloga za takvu selektivnost. Također, bilo je jasno u startu da publika u ovoj predstavi nije izložena, aktivna, već da je pasivni promatrač na kojega će u najgorem slučaju pasti koja kap znoja, pa su se gledatelji uljuljkali u sigurnost svojih stolica. Bez straha za vlastitu intimu, i razotkrivanje vlastite ranjivosti, neki su hladno tipkali po mobitelima za vrijeme intenzivnih dramskih momenata. Možda bi, da su bile otpuštene sve kočnice i da su se u potpunosti proželi glumci/predstava s publikom/životom, veći broj gledatelja zadržao koncentraciju do kraja komada.
Doduše, ni prostor Beton kina nije pomogao – mala prostorija bez ventilacije u kojoj stotinjak ljudi diše i znoji se užarila se u vrlo kratkom roku, tako da je niti pola sata nakon početka predstava bila nakratko prekinuta nakon što je muškarcu u publici pozlilo, a do polovice predstave većina je gledatelja skinula maske i počela ih upotrebljavati kao lepezu.
Predstava Sluškinje – paralelna ekspozicija definitivno je donijela osvježenje na splitsku kazališnu scenu, uz obećanje novih, radikalnijih, hrabrijih i eksperimantalnijih predstava u budućnosti.
Predstava i u petak i u subotu, uz 20 kuna popusta
Predstava je u Beton kinu na rasporedu još u petak i subotu, u 20:30, a ulaznice po cijeni 50 kuna mogu se kupiti sat vremena prije predstave na blagajni Doma mladih ili u agenciji F-Tours na Trgu HBZ. Studenti, umirovljenici i nezaposleni mogu ostvariti pravo na 20 kuna popusta! Rezervacije su moguće na 095 536 1326.