Sjajan i svjetlucav Let 3
Splićani nisu propustili skandiranjem "riječke pičke" pokazati kako su kvalitetna publika, tako da smo zaslužili i fenomenalan bis, koji je na najbolji način zaokružio nastup Letovaca.
U novu koncertnu godinu klub O'Hara ušao je - sjajno. Tom riječju bi se naime mogao sažeti koncert najpopularnije riječke grupe na ovim prostorima održan ove subote na krcatom katu kluba. Let 3 bili su naprosto sjajni – od svjetlucave odjeće (nova radna uniforma!) preko izvrsnog odabira set liste i dakako, sjajne izvedbe.
Preko dva sata svirke kojom su pomirili naizgled nepomirljive svjetove i zadovoljili ukuse publike koja se baca na Two dogs fucking, Peace i El Desperado te publike koja gušta u Bombardiranju Srbije i Čačka, započeli su nešto prije ponoć ipo genijalnom izvedbom pjesme Luna Cinquina. Uslijedio je medley Ne trebam te - El Desperado - Fuck Famiglia, a zatim se publika propisno razbacala na Vjeran pas. Ruke su letjele uvis i na Sedmi kontinentio, 999, a logičku cjelinu zaključila je Otrovna kupačica.
- Dobra večer još jednom! Cvijeće iz mojih usta u vaše uši - najavio je Prlja istočnjačkim melosom protkane melodije koje je željno očekivao veći dio okupljenih. Set su Prlja i Mrle žestoko započeli sa Mamne Baneta te nastavili sa Tazi tazi i Mala soba. Delirij je u publici, kao i obično, izazvalo Dijete u vremenu, refren kojega su Splićani i ovaj put otpjevali od početka do kraja te za emotivnu izvedbu zaslužili pljesak sa pozornice. - Hvala Splite, hvala O'Hara! - rekao je Prlja i krenuo na sljedeću skladbu. - Ovu bi pjesmu mogao najavljivati dugo, satima. Pa ću biti kratak - Riječke pičke! - na što publika nije skrivala oduševljenje odabirom. - Kako guštate! I mi guštamo, neka!
Publika je pomogla vokalu na Profesor Jakov, a Sokol je izazvao totalni kaos i opće oduševljenje, koje nije splasnulo ni na Omađijaj me. Očekivanu reakciju izazvao je i Ero s onoga svijeta, a Dramu je publika pozdravila mahanjem.
Kurcem u čelo nam je Prlja predstavio bend, koji se zatim pokupio sa pozornice, osim Mrle. Malo nas je gledao pa se onda i on udaljio, ali se nakon kratkog zazivanja ipak vratio. Sam, sa publikom punom prohtijeva, pokušao je zadovoljiti sve ukuse, pazeći da se glas svakoga reda čuje. Prvo nam je izveo Ciklamu, zatim smo svi skupa izveli Gusku, a kada se uvjerio da smo svi za – 18. red, jel može ova? - dobili smo i Srničicu. Iz publike su i dalje letjele želje tako da smo, prije nego što se ostatak benda vratio na pozornicu, imali priliku čuti ekstremno izmijenjene i kratke verzije Nafte, Sam u vodi, Djeteta u vremenu te nikad objavljene Tišina (dobro, možda se tu pojedinci iz publike i Mrle nisu najbolje razumjeli).
Uz potporu ostatka svirača Mrle je zatim izveo Ženu varam, nakon koje se na pozornicu vratio i Prlja. - Hvala što ste još tu. Slijedi jedna kvalitetna pjesma sa albuma El Desperado - najavio je Pokvarenu ženu. Na zahtjeve iz publike za određenim pjesmama uzvratio je da će nam svirati ako budemo kvalitetna publika. - A sada manje-više kvalitetna pjesma sa Peaca - uveo nas je u Drogu, na kojoj smo nastavili divnu tradiciju branja imaginarnih trešnjica na droga i pljeskanje na zela. Slijedili su Izgubljeni, uz tradicionalno bacanje perja i brojanje, a sa pozornice su otišli nakon Ha ha ha.
Dakako, Splićani nisu propustili skandiranjem riječke pičke pokazati kako su kvalitetna publika, tako da smo zaslužili i fenomenalan bis, koji je na najbolji način zaokružio nastup Letovaca - Nafta i nabrijana, produžena Sam u vodi smanjile su gužvu na podiju, a one koji su željeli slušat odvele na trenutak u neki drugi svijet. - Vidimo se uskoro – rekao je Prlja prije no što je napustio pozornicu. Što prije to bolje, mogli bi dodati.