Kažu, treba mijenjat sistem
Tko treba mijenjat sistem? Hrvati koji, kako moj prijatelj kaže, neće maknuti prstom što ih se potkrada od '91. i nemaju za kruh, ali će ih 10 000 prosvjedovat protiv pedera i mlatit će jedni druge jer žive 300 km dalje...
Planirale smo ovaj tjedan uplatiti put u Marseille, našle dobru neku ponudu, nas par cura, i već smo u mislima bile na Azurnoj obali kad su krenula upozorenja: "pazite da vas ne opljačkaju", "bit ćete silovane", "čuvajte se, dobro promislite, puno je Cigana i Arapa, nije sigurno kažu"...
A mog prijatelja iz srednje škole u srcu naše metropole pretuklo nakon koncerta Magazina, samo jer je imao naglasak koji otkriva da mu je dom 400 km južnije. Kad su ga roditelji slali na školovanje tamo gdje mu se nude prilike koje u svom gradu nažalost nema, nisu mu priložili uputstvo Kako završiti studij u Zagrebu netaknut. A i što bi pisalo u tim uputstvima? "Ne pričaj s nikim na javnom mjestu, pazi koja ti je melodija na mobitelu, ne ističi se ničim, ne odlazi na koncerte dalmatinskih izvođača, a i kad ih slušaš doma, pusti na tiho, nikad ne znaš tko živi vrata do tebe." Trebamo li zaista živjeti u takvom strahu? I gdje su nadležne institucije da nas zaštite od raznoraznih huligana?
Nije ovdje samo pitanje razdora sjevera i juga... Da nije bio naglasak, bila bi boja kože, frizura, stil odijevanja, vjeroispovijest, seksualna opredijeljenost ili nešto šesto... Takvi nemaju visoke kriterije, samo udri! A što i ne bi kad su gotovo sigurni da ih nikakva sankcija neće stići. E, ali ako misle kad dođu kući i operu krv sa ruku skinuti novi album Connecta sa interneta, ipak će promisliti dvaput... Čuli su da su im neki frendovi već dobili pismena upozorenja zbog istog.
Danima nakon tog incidenta smo razglabali o situaciji, pokušavali shvatiti od kud tolika mržnja koja s godinama samo raste, zašto voljeti svoje nužno znači i mrziti tuđe... Nismo došli do nekih velikih zaključaka, najviše zato što je teško shvatiti zakone bolesnog uma. I zbog nekolicine takvih koji truju društvo nezadovoljstvo raste pa ne čudi što je situacija ovakva. Iz dana u dan slušamo o raznoraznim obračunima i napadima na nedužne prolaznike, a počinitelji se redovito ne pronađu ili se pod pritiskom javnosti pronađu kao u slučaju Luke Ritza, da bi se par godina kasnije zbog dobrog vladanja pustili. Za one sitnije ribe zatvori su pretijesni i eto ih ponovno na ulicama, u autobusima, tramvajima, na klupicama u parkićima vrebaju sljedeću žrtvu.
I ta nemoć da promijenimo taj ciklus stvara u nama ogorčenje.
Kažu, treba mijenjat sistem. Tko treba mijenjat sistem? Hrvati koji, kako moj prijatelj kaže, neće maknuti prstom što ih se potkrada od '91. i nemaju za kruh, ali će ih 10 000 prosvjedovat protiv pedera i mlatit će jedni druge jer žive 300 km dalje...
Kako da filozofi iz naslonjača mijenjaju sistem, kad su davno ustanovili da je u tom istom naslonjaču najudobnije i najsigurnije?
A mi ćemo se ipak zaputiti do Marseilla, ako sam preživjela Zagreb netaknuta, možda mi se i tamo posreći.