Sine mili, šta je upeklo!

Na kraju se polomljeni zbrajaju

Za sve ovo što nam se izdogađalo u prvim danima veljače, za polomljene ljude, za snijeg, zametena sela, i led na splitskoj rivi, za sve je krivo globalno zatopljenje.  

Naime, 55 država najvećih svjetskih zagađivača koje su prve ratificirale sporazum iz Kyota sve su nas lipo zajebale, kako cijeli svijet, tako i nas Hrvate koji smo jedan od naknadnih, reda-radi potpisnika. Preskup je to sport, spašavanje klime i prirode, a u ovim teškim vremenima ni jednoj od zemalja velikih zagađivača ne pada na pamet obuzdavati svoju industriju ili trošiti novce na modernizaciju dimnjaka da bi se smanjila emisija štetnih plinova u atmosferu.  

Dok s druge strane Hrvatska, iako tek reda-radi potpisnica Kyoto protokola, apsolutno poštiva dogovoreni sporazum o smanjenju emisije, pa da bi zaštitila prirodu i spasila kišne šume u Amazoni, sustavno reducira dimnjake, gasi tvornice, željezare, cementare, brodogradilišta, tvornice tekstila i napitaka, u to vrijeme velike potpisnice zagađivačice smiju nam se iza leđa i u podmuklom dogovoru lažu čitavom svijetu da bi izbjegle basnoslovne kazne koje im prijete zbog nepoštivanja potpisanog dogovora i to čine intervenirajući izravno u ono što se sporazumom iz Kyota želi spasiti- klimu i prirodu!  

Alo, Imocki, Kijoto ode…  čujemo l' se

Eto otkud ova bjelina i polomljeni ljudi u Splitu, eto otkud zametena sela, odsječeni Imotski i Vrgorac! Velike su svjetske sile, ujedinjeni moćnici, prevarile Kyoto, preusmjerile zračne vrtloge, Zemlju pomaknule za par stupnjeva i svima onima koji su se bunili da im temperatura raste i koji su im prijetili kaznama jer je ljeto produžilo i usred studenog kratkih rukava šeću po rivi, poslale polarnu klimu koja je učinila svoje i to temeljito, onako kako to samo polarna klima zna u obračunu s globalnim zatopljenjem.  

Poveselio se naš naivni narod, taman su bili za ovu godinu odustali od Kortine d Ampeco i Val de Zera, kad ono, gle, spas s visina pred kućom! Pomamio se narod za bjelinom s neba, a gdje neće kad nisu naviknuli da im itko išta daje, samo im se uzima, a sad odjednom pada s neba i to ne prestaje, pada danima, izišlo na ulice i mlado i staro pa se smije, više, dovikuje, skače, pada, lomi, plače, ma sve je to od sreće, kažem vam, sve je to zato što ovom napaćenom čovjeku malo treba da bi bio zadovoljan. I zato ja razumijem našeg gradonačelnika kad kaže da nam dabogda i dogodine pao snijeg, nije on to bez veze rekao kao što su mu svi predbacili, ljuti me kad u njemu unaprijed vide jedino zlo samo zato što ga ne vole, a sve što je učinio je da je vidjevši ih kako se vesele prepoznao onu žarku radost djeteta u oku svojih sugrađana, radost koju bi im svakodnevno htio podariti, a koju im je kriza oduzela i teško da će im se uskoro taj sjaj vratiti u zjenice i zato je rekao što je rekao i poželio što je poželio. Ne iz zla, već iz srca. 

Velike su pare u igri s ekologijom, to je ključ svega, uvijek je novac u pitanju, a lovci na lovu (keš, pare) počeli su se koristiti najperfidnijim trikovima da bi došli do lovine, a ponajbolji dokaz je upravo ova meteorološka krinka u koju su se odjenuli i koju nam već danima serviraju, prodaju rog za svijeću. Pa samo promisli koliko poraste prodaja kišobrana (proizvedenih u nekoj od zemalja zagađivača i uvezenih u Hrvatsku) samo što Zoran Vakula kaže da će sutra padati kiša i onda zbroji koliko poraste prodaja svega i svačega (cipela, jakni, lanaca, zimske opreme za ljude i vozila) kad Vakula kaže da će sniježiti. I to u Dalmaciji! Uz more!!  

Polarni mrkan

No kako ni jedna urota ne prođe bez da nešto ne krene naopako, pa tako nije ni ova bjelosvjetska. Ono što su svjetski moćnici previdjeli jest da će dislokacija polarne klime u ove naše lipe i šesne, tople dalmatinske krajeve sa sobom povući i one kojima je ta polarna klima svakodnevica i prirodno okruženje. 

Tako je jutros jedan moj kolega vraćajući se autoputom iz Zagreba prema Splitu, u Lici, odmah uz zaštitnu ogradu, ugledao došljaka, bijelog polarnog medvjeda koji se pario sa ženkom našeg ugroženog, hrvatskog mrkog medvjeda. Uhvatio je sto posto jadnicu na spavanju i istjerao je iz pećine, nije mu imala gdje dalje pobjeći od ograde, pa ju je stisnuo i upri – silovanje, kažem vam! Po svemu sudeći iduće godine u ovo doba naši će znanstvenici (ili šumari, a možda i krivo/lovci) otkriti novu vrstu u hrvatskom životinjskom carstvu: polarnog mrkana.  

Od pridošlica viđena je u splitskom akvatoriju i divovska ulješura koja se opasno zagrijala za cipla zlatara, sve mu nešto namiguje, pa bi uskoro, uspije li ta veza, mogli oni vicevi o zlatnom kitu postati istina – hvala Bogu imat će ga gdje prodati onaj tko ga ulovi, toliko se nakotilo po gradu ovih što otkupljuju zlato…  

A pazi ovo, svojim sam očima na Baćama vidio, mislio sam da mi se pričinja, no potvrdilo mi je još nekoliko ljudi, kako (u ime Oca i Sina i …) tri pingvina igraju picigin – i moram priznati da su bili stvarno dobri, čak bi se mogli prijaviti na sljedeće svjetsko prvenstvo u piciginu na ljeto (ako ikad više bude ljeta) – službeno piće momčadi pingvina piciginaša, naravno, Pipi.  

Ipak najveći šok bio mi je kad sam čuo da su u Dugopolju, na prostor propale trgovine rashladnih uređaja (kome trebaju rashladni uređaji pored polarne klime) doselili Eskimi i počeli podizati prvo u Hrvatskoj, po svemu sudeći bespravno, iglu naselje. Bit će zanimljivo pratiti kako će institucije reagirati na ovo, da li je uopće u građevinskim propisima i kako regulirano podizanje ove vrste nastambi nove hrvatske manjine. Hrvatski građevinari kojima je poslovanje zamrlo kao nikada sigurno će, bez obzira na propise, prepoznati svoju šansu, odbacit će ciglu i graditi iglu. 

I zato ljudi moji, poslušajte nadležne u našem Gradu, ne izlazite vani kad je snijeg. Ni kad leda više ne bude, stojte kući i ni makac. Briga vas za posao, ionako će te uskoro ostati bez njega, kosti čuvajte. Ne izlazite, kažem vam. Ako baš ne trebate. Ili baš želite gledati pingvine

[email protected]