Sindrom uljeza
Na novom radnom mjestu ili s nekim novim životnim ulogama i izazovima normalno je preispitivati svoje sposobnosti i biti u strahu hoćemo li ispuniti razna očekivanja. Međutim, određenom broju ljudi ovaj osjećaj nikada ne prestaje. Ne ublažavaju ga postignuti uspjesi, ni pohvale za koje u pravilu vjeruju da ih nisu zaslužili. Zvuči poznato? Izgleda da niste sami jer opisani su osjećaji poznati kao sindrom varalice ili uljeza (eng. Impostor syndrome). Procjenjuje se da čak 70% ljudi u određenom trenutku svog života doživljava ovakve osjećaje. Sindrom varalice pogađa sve vrste ljudi iz svih dijelova života: žene, muškarce, studente, menadžere,…, a nerijetko su to upravo izrazito sposobni i pojedinci.
Sindrom varalice predstavlja psihološki obrazac gdje pojedinac sumnja u svoje uspjehe i dostignuća te ima uporan unutrašnji strah da bude otkriven kao prevarant. Prve su ga opisale psihologinje Clance i Imes 1987. godine kako bi objasnile osobine ličnosti i ponašanja skupine žena sa visokim postignućima koje se bore s internalizacijom svog uspjeha.
Tri su glavna elementa sindroma varalice. Prvo je uvjerenje da drugi ljudi imaju pretjerano mišljenje o pojedinčevim sposobnostima ili vještinama - puno veće nego što ga osoba sama ima. Drugi faktor je izražen strah osobe da će biti otkrivena i raskrinkana kao varalica. Treći element je da se uspjeh stalno pripisuje drugim faktorima osim sposobnostima ili talentima.
Zbog čega pojedinac razvije sindrom uljeza?
Kako to u pravilu biva kada je ljudsko ponašanje i doživljavanje u pitanju, ne postoji jedan uzrok pa tako ni univerzalan odgovor na ovo pitanje. Neki stručnjaci vjeruju da je sindrom posljedica osobina ličnosti kao što su neuroticizam, dok neki drugi veću težinu pripisuju doživljajima iz djetinjstva. Tako se smatra da značajan utjecaj mogu imati roditelji visoko usmjereni na postignuća, kojima npr. ocjene nikada nisu bile dovoljno dobre. I događaji kasnije u životu mogu imati dokazan utjecaj na pojavu ovog fenomena npr. ako ste pripadnik bilo kakve manjinske skupine, posebno ako su prema njoj uvriježeni stereotipi o sposobnostima npr. žene u STEM-području.
Poznato je i da ulazak u neku novu životnu ulogu može biti okidač za pojavu sindroma varalice. Tako na primjer početak studiranja ili prvo radno mjesto mogu izazvati snažan osjećaj kao da ne pripadate i niste sposobni.
Utjecaj na karijeru
Osobe sa sindromom varalice će najvjerojatnije raditi duže i jače tražeći savršenstvo jer vjeruju da je to jedino oružje da udovolje očekivanjima. Na prvu zvuči kao nešto pozitivno, no ovakvo ponašanje je zapravo pokušaj umanjivanja stresa i anksioznosti koji su kod osoba sa sindromom varalice konstantno prisutni kao posljedica nestabilnog samopoštovanja, internalizacije neuspjeha i pretjerane fokusiranosti na pogreške kroz duži period. Kao rezultat, kreira se radoholičarski obrazac ponašanja koji vodi do iscrpljivanja i povećava rizik od sagorijevanja na poslu. Nadalje, kako bi se zaštitili od ovakvog stresa i izlaganja za potrebe napredovanja na poslu, oni se sabotiraju i povlače na radna mjesta na kojima su manje izloženi. Drugim riječima, oklijevaju prihvatiti prilike za napredovanje u karijeri jer ionako misle da već rade iznad svoje kategorije.
Novija istraživanja pokazuju je da je fenomen varalice relevantan za razvoj karijere na različite načine u različitim fazama karijere. Konkretno, kada se osjećate kao varalica, manje je vjerojatno da ćete planirati razvoj svoje karijere, težiti nekoj liderskoj poziciji ili čak određenoj karijeri dok ste još student. Negativan je utjecaj i na osjećaj optimizma u vezi s poslovnom karijerom, smanjuje se sposobnost adekvatne reakcije na nove radne uvjete i svijest o širem tržištu rada. Ukratko, pokazalo se da pojedinci sa sindromom varalice sabotiraju vlastite karijere te postavljaju pred sebe ciljeve suviše nisko u odnosu na svoj realan potencijal.
Kako se nositi sa sindromom uljeza?
• Prvi korak nije borba protiv osjećaja nepripadanja, već njegovo osvještavanje i prihvaćanje. Tek kada naučite prepoznavati svoje osjećaje možete razotkriti i ona temeljna uvjerenja koja vas koče.
• Korisno je podijeliti svoje osjećaje osobama od povjerenja. Iracionalna uvjerenja uglavnom imaju tendenciju rasta kada su skrivena i o njima se ne priča.
• Napravite realnu procjenu svojih sposobnosti u kojima vam također mogu pomoći osobe od povjerenja. Zapišite svoja postignuća i ono u čemu ste dobri te ih usporedite sa uvjerenjima koja vas najčešće preplavljuju. Navedeno vam može biti i podloga za preispitivanje iracionalnih misli kada se jave.
• Prestanite se uspoređivati! Svaki put kad se uspoređujete s drugima, naći ćete neku pogrešku ili slabost koja hrani osjećaj da niste dovoljno dobri ili ne pripadate.
• Nemojte se usredotočiti na to da stvari radite savršeno, već da ih radite dovoljno dobro. Nagradite se i pružite sebi priznanje za manje pomake i uspjehe.
Ako si student Sveučilišta u Splitu dodatnu podršku možeš potražiti u obliku savjetovanja u Uredu za upravljanje karijerama. Piši na mail [email protected] za informacije ili dogovor termina!
Literatura:
Clance, P.R. i Imes, S.A. The imposter phenomenon in high achieving women: dynamics and therapeutic intervention. Psychotherapy: Theory, Research and Practice.1978;15(3):241-247. doi:10.1037/h0086006
Neureiter, M. i Traut-Mattausch, E. (2016) Inspecting the Dangers of Feeling like a Fake: An Empirical Investigation of the Impostor Phenomenon in the World of Work. Front. Psychol. 7:1445. doi: 10.3389/fpsyg.2016.01445
Sakulku, J. (1). The Impostor Phenomenon. The Journal of Behavioral Science, 6(1), 75-97. https://doi.org/10.14456/ijbs.2011.6