Šesto Gulliverovo putovanje

Mađarski književnik Frigyes Karinthy poznat je isključivo po teoriji o šest stupnjeva odvojenosti kojom je davne 1929. udario temelje razvoju današnjih društvenih mreža poput Facebooka ili LinkedIna. U kratkoj priči Lanci razložio je originalnu ideju da se bilo koje dvije osobe na svijetu mogu povezati pomoću lanca prijatelj mog prijatelja u najviše šest koraka. Vrijeme je pokazalo da je bio u pravu, a istu literarnu temu preuzeo je 1990. američki dramatičar John Guare u svom djelu Šest stupnjeva odvojenosti. Karinthyev spisateljski vijek snažno je obilježen Swiftovom satiričkom zvijezdom vodiljom, i to toliko da se odlučio na to da Lemuela Gullivera povede na dodatna dva putovanja. Pisac je započeo karijeru dopadljivim književnim karikaturama ismijavajući stil tadašnjih mađarskih i stranih pisaca u djelu Tako vi pišete!, a pred sam kraj života, kad je obolio od tumora na mozgu, objavljuje Putovanje oko vlastite lubanje, knjigu u kojoj je pronašao dovoljno snage da ismijava koncept herojskog života te hladnom, znanstvenom preciznošću izvrši istraživanje nad samim sobom tijekom bolesti.

Smatra se da je nesretan drugi brak potaknuo Karinthya da se humoristički pozabavi tzv. borbom između spolova, pa je zato svog Gullivera u pripovijesti Kapilarija smjestio u solidan građanski brak pred izbijanje Prvog svjetskog rata. Sad on postaje puki kotačić u stvaranju ugledne porodice po planovima vlastite supruge, a početak rata dočekuje tako da mu se žena kao pravi patriot spreman na sve u ime domovine nije kolebala ni minute: ako je nužno, ako rodno tlo to zahtijeva, izjavila mi je, onda je za sveti cilj spremna prinijeti sve žrtve, pa čak... i moj život.

Brod na kojem je Gulliver započeo svoju ratnu avanturu odmah torpediraju Nijemci i on se nađe na dnu oceana, u kraljevstvu Kapilariji u kojem vladaju Ojhe na čelu s kraljicom Opulom te uz pomoć muških robova Buloka. Ojhe se mogu glasati samo nekakvim čudnim i emotivno nabijenim cičanjem, a patuljasti, dvadeset pet centimetara visoki Buloci vječito im grade kule koje im ove iz čistog inata ruše kako bi opet mogli započeti s poslom. Ojhe se usto hrane tako da im tu i tamo razbiju lubanje i ispiju žućkaste mozgove. Gulliver pri kraju priče nije uspio odoljeti Opulinim čarima, a ona ga, bijesna što joj se uopće usuđuje pristupiti, pošalje na prisilni rad iz kojeg se uspije izvući nakon jednog rata u Kapilariji te pobjeći u svoj svijet. Nakon bijega odlučuje se prerušiti u ženu kako bi skontao neprijatelja u njegovu prirodnom okolišu te time oslobodio nesretne buločke drugove.

Možda je Karinthyeva polazna točka i bilo osobno iskustvo puno prijezira i gorčine, ali činjenica je i to da mizogini tragovi u tadašnjem književnom ukusu nisu bili nikakva rijetkost. Dovoljno se samo prisjetiti Strindberga ili Weiningera (kojeg je, između ostalih, i Krleža dizao na pijedestal), a da ne pričamo o Nietzscheu koji se i spominje u Kapilariji. Uzrok svake opće pokude na suprotan spol s koje god strane ona dolazila, bilo muške bilo ženske, u sebi krije osobno razočaranje i temeljnu glupost da su druge osobe glinamol koji se može mijesiti među prstima do mile volje, a kad se opazi da je taj materijal sličniji oštrom staklu na kojem se netko može i porezati, e onda kreću klasična cendranja i budalaštine tipa muško = razum / žensko = nagon ili muško = bezosjećajnost / žensko = emotivnost, zavisno već od kuta gledanja. I, naravno, onaj tko niže ovakve olake binarne opozicije, plus uvijek upisuje na svoju stranu. Karinthya mi je ovdje izvuklo samo to što je napisao odličnu, maštovitu i stilski dotjeranu pripovijetku umjesto da je pijano balio o istoj temi za šankom neke budimpeštanske gostionice.

Naši lokalni primitivci i primitivke rijetko će se latiti olovke da izraze misli o suprotnom spolu, u nas to ide onako lakonski, u prolazu. Evo meni dva draga primjera s obje strane barikada, da nitko ne ostane zakinut. Muški u poslovici Dok se lipa uredi, ružna i vode donese te ženski u izrazu roba s greškom. U prvom je slučaju ružnoća potencijalnog partnera sinonim za marljivost oličenu slikom donošenja kabla da se vjerojatno uštedi muški trud oko pranja zasranih gaća, a u drugom je potencijalni partner odmah stavljen u rang artikla sa stočnog sajma, kao kad seljak vidi da konjski zubi nisu u najboljem stanju ili kad se ide reklamirati nešto što ne radi u China shop. Sad nam nije problem složiti definiciju ljubavi iz oba primjera, dakle, ljubav je proces traganja za nekim tko je maksimalno upotrebljiv korištenjem iskusnog, trgovačkog oka.