Savjeti za doktorski studij

Nedavno ste u sklopu rubrike EUformiraj se! imali priliku čuti doktorandski put Juraja Simunića koji je svoje doškolovanje odradio u Parizu. Da se ne biste morali mučiti sami kao Juraj, donosim vam nekoliko savjeta za pronalazak doktorske pozicije u Europi.

1. Znanstvenik je bez doktorata kao riba bez škrga?

Prije nego što spakirate prtljagu, promislite treba li vam zapravo u životu doktorat. Ako se planirate baviti znanošću i napredovati u njoj, doktorat je neophodan, no ako vaši životni planovi ne uključuju akademsku zajednicu i istraživački rad, budite svjesni da ćete potrošiti dosta vremena na diplomu zbog koje ćete postati manje konkurentni od svojih kolega koji su u to vrijeme stekli određeno radno iskustvo u struci.

2. Seek and apply!

Većina boljih instituta i sveučilišta jednom do dva puta godišnje organizira velike selekcije na kojima određene istraživačke grupe biraju svoje buduće doktorande i nude im plaćenu poziciju na nekoliko godina (uglavnom tri do pet godina). Selekcije su dosta slične i najčešće kreću od pisane prijave, prvog i osnovnog koraka tijekom kojeg opisujete svoja prethodna iskustva i razloge zbog kojih se prijavljujete u određenu grupu. U prijavi je jako bitno pokazati veliki entuzijazam za znanost i za područje istraživanja koje vas zanima i kojim se želite baviti tijekom doktorata. Ne morate pretjerati sa superlativima, ali osoba koja čita vašu prijavu, čita i još 20 do 30 drugih prijava te je bitno ostaviti pozitivan dojam i istaknuti se (jedan od mojih kolega uvijek je naglašavao da dolazi from a war-ridden country i nabijao Britancima grižnju savjesti...). Dakle, pažljivo pročitajte svoju prijavu i pripazite na pravopisne i gramatičke greške jer one često ostaju ljudima u pamćenju. Također, probajte pritom uposliti svoje bližnje jer svaki svježi par očiju može uočiti neki problematični dio koji vam je i nakon petnaestog čitanja promakao. Mala napomena: neki instituti znaju postavljati čudnjikava pitanja da bi iznenadili kandidate i dobili uvid u njihove osobnosti. Neka su među njima Beatlesi ili Rolling Stonesi? (nažalost, znanstvenici se nisu nužno modernizirali u polju glazbe) te Što biste pitali Darwina da je živ? Molim vas da ne budete blesavi kao jedna cura koja je odgovorila: Pitala bih ga što misli o tome da su inteligentni pripadnici ljudske vrste odselili iz Afrike, dok su oni neinteligentni ostali u njoj do današnjeg dana. Naime, cura nije pozvana na intervju.

3. Škola šarma

Ako dobro sročite svoju prijavu i pokažete koliko ste vrijedni i pametni, pozvat će vas na drugi dio selekcije - intervju. Ova se faza sastoji od prezentacije u kojoj nekolicini voditelja grupa morate objasniti odabrani članak (najčešće vam ponude tri na izbor) te svoj diplomski rad. Cilj intervjua jest procijeniti kako kandidat razmišlja, koliko je sposoban shvatiti neko istraživanje i objasniti ga drugima. Iznimno je bitno pažljivo pregledati prezentaciju da vam se ne bi potkrale greške. Također bi bilo super kada biste zamolili nekoga malo iskusnijeg da s vama prođe kroz nju i pomogne vam uvježbati govor. Vaš nastup mora biti samouvjeren i ne smijete dopustiti da vas vlastite natuknice iznenade, ali istovremeno ne smijete pričati poput robota. Uz malo vježbe to nije teško usavršiti i tako doći do finalnog dijela selekcije - individualnih razgovora s voditeljima laboratorija u kojima želite raditi. Mislim da je u ovom slučaju najvažnije ostaviti dobar dojam tako što ćete unaprijed pročitati čime se bavi vaš potencijalni šef te ćete o njegovom istraživanju moći suvislo raspravljati (iznenadili biste se koliki broj ljudi dolazi na intervjue ne znajući čak ni područje djelovanja laboratorija). Podjednako je bitno procijeniti i sviđa li se on vama te hoćete li s tom osobom moći surađivati sljedećih nekoliko godina. Također je važno svidjeti se samim članovima laboratorija jer i oni sudjeluju u konačnoj odluci iako nemaju nužno velik utjecaj. Ako šarmiranje bude uspješno, voditelj laboratorija ponudit će vam doktorat u svojoj grupi. Čestitam! (valjda...)

4. Nekoliko misli za kraj

Dobro se raspitajte o mjestu kamo idete i o potencijalnom šefu/laboratoriju. Ne želite provesti nekoliko godina u užasnoj atmosferi sa šefom koji vas terorizira na dnevnoj bazi. Ako mislite da možete pretrpjeti takve priče i da imate iskustva s tiranima, vjerujte mi na riječ da ne znate u što se upuštate. Na doktoratu se radi iznimno puno i najčešće ćete bar dio vikenda (ako ne i cijeli) provesti na poslu, stoga vam dodatne komplikacije nikako ne trebaju. Zatim razmislite koliko vam je bitna lokacija instituta i budite svjesni da živjeti na sat vremena od Pariza znači da ćete Pariz vidjeti dva-tri puta godišnje kad vam netko od prijatelja dođe u posjet. Nadalje, iako je engleski jezik sveprisutan u znanosti i iako je sredstvo većeg dijela komunikacije, to ne znači da vam strani jezik neće biti prijeko potreban - u manjim mjestima nećete moći obaviti ništa osim onog što vam je vezano za posao jer vas ljudi jednostavno ne razumiju (da, mislim na Francuze). Usprkos svim upozorenjima i potencijalnim problemima, i dalje smatram da doktorat u inozemstvu pruža pojedincu dragocjeno iskustvo, kako na profesionalnom, tako i na osobnom nivou, te savjetujem svima koji su u mogućnosti da iskoriste činjenicu što mogu preko granice samo s osobnom.