S.A.R.S. je punkorvni festival

Proteklog vikenda u organizaciji udruge Sinjski kulturni urbani pokret (S.K.U.P.) održao se dvanaesti po redu Sinjski amaterski rock susret, S.A.R.S., koji je u većoj mjeri demantirao svoje ime – nit' je amaterski, nit' je bilo samo rocka u glazbenoj ponudi, nit' je susret, već punokrvni festival, ali sinjski svakako jest, i to Sinjana svih generacija, ali i šire okolice (uključujući Split, Kaštela, Makarska...).

U dva se dana na košarkaškom igralištu predstavilo deset bendova, manje i više poznatih, manje i više iskusnih, ali publika nije pravila razliku; u Sinju se nije dogodilo da mladi bend koji otvara festival svira pred toncem i par prijatelja, već je od samog početka pred pozornicom bilo više desetaka ljudi koji su podržavali izvođače. Publiku je dočekala i izrazito povoljna ponuda hrane i pića te štand sa CD-ovima i majicama bendova, koji je bio vrlo dobro posjećen.

Festival je u petak već oko 20.30 sati otvorio Radagast, mladi peteročlani sinjski bend koji je svoj prvi nastup održao sredinom lipnja na istom mjestu, povodom dobrotovornog koncerta za Slavoniju. Svoje četiri pjesme – Miris smrti, Radagast, U kamenu zapisano i Šuma, inspirirane metalom i narodnim pričama, Bruno Delonga, Duje Maleš, Josip Cvitković, Jure Blagajić i Bruno Lovrić izveli su u dvadesetominutnom nastupu. Nakon njih se na pozornicu popeo III. čin, mladi dvojac iz Trilja – Grgo Šipek i Mateo Đonlić – kojima je ovo bio prvi nastup. Oni su svoju prvu pjesmu, Sve je nestalo, objavili sredinom travnja, a na igralištu su izveli još i Ustajemo, Beton i Oda gadosti. Planove su im pokvarili tehnički problemi, ali ni kratkotrajno gašenje matrice nije umanjilo simpatičnost ovoga dvojca koji repa ono što misli i misli ono što repa, bez pretvaranja.

Zatim se Sinjanima predstavio zadarski bend Gatos del Mundo, čiji se basist i jedan od vokala, Kris Vunić, prisjetio kako se dobro zabavio na S.A.R.S.-u 2006. i dodao: – Nemojte pitat' glazbene želje, mama mi je zabranila da sviram šlagere – na što je iz publike doletio spreman odgovor: – Dobro je i napravila. Nastup su otvorili pjesmom Solarna jedra, koju je otpjevao Pavle Valerjev (gitara, elektronika, vokal) dok su Kris i bubnjar Ivan Milin održavali čvrstu ritam sekciju. Nastavili su s pjesmama s nedavno objavljenog albuma Transmitter – Regresus, Equus, Ludus... – Svaka vam čast, stvarno, svaka vam čast – impresioniran je žestokim reakcijama publike bio Kris. Koncert su zaključili pjesmama Invictus i coverom pjesme Shot by the both sides post punk benda Magazine.

U 23 sata na pozornicu se popeo VRH i pustio pjesmu Namazan u Kocki, koja je potaknula prve redove na ples, i privukao popriličan broj ljudi na prostor ispred pozornice. Zatim su se VRH-u pridružili i Vojko Vrućina, Krešo Bengalka i Vuk Oreb, kompletirajući postavu Kiše metaka koja je u sljedećih sat vremena sasula paljbu pjesama na oduševljenu publiku. Otvorili su set pjesmom Swaguša, nakon koje su pozdravili publiku. – Prvi put u povijesti Kiša metaka u Sinju jebote – uzviknuo je Krešo. Nastavili su nizati pjeseme s albuma objavljenog prošle godine – Konan, Swag iznad svega, Umjetnik erotike, Hayabusa, Komuna, zatim su izveli remiks Ornele Brkova, i dotaknuli se gostovanja Kreše Bengalke na Istini Dječaka pjesmom Cigan. Slijedila je Crni fondovi, a zatim im se na pozornici pridružio Žuvi, reper s kojim je Krešo početkom svibnja izbacio album Brokva, pa su skupa izveli Niko nema meda i Megamasa. – Idući put ću radit sklekove, obećajem – oprostio se Žuvi od publike, a četvorka je nastavila pjesmama Pljačkam turiste, Daj pare i Pazar. – Fala vam za večeras, bili ste jebeni – pokušao se Krešo oprostiti od publike, ali se Sinjani, očito žedni repanja o raznoraznim opijatima i kriminalnim radnjama, nisu tako lako dali. Kiša metaka od publike se konačno oprostila pjesmom Drei Millionen, usprkos negodovanju iz prvih redova.

Na pozornicu se tada popeo M.O.R.T., Sinjanima jako dobro poznat bend, i atmosferu s lakoćom doveo do usijanja. – Dobra večer, meni je danas rođendan – obratio se publici John, vokal benda, i nastavio: – Najbolji ikad, ako mogu spomenut' – na što je grupica u prvim redovima zapjevala prigodnu pjesmu grupe Film. – Najlipše je svirat pred vama u Sinju – rekao je John i najavio pjesmu za plesanje – Nina. – Tonac, ispravi ovo malo – komentirao je neujednačne zvukove iz monitora i dodao: – Prodali smo se, nije li to divno – aludirajući na nedavno objavljeni album za Croatia Records, Odjel za žešće. Nastavili su u žestokom tonu s Luciferom s albuma Vrhunsko dno, nakon kojeg su slijedile Rea, Spiljski čov'k, Anđele čuvaru i Nikotinska kriza. Entuzijazam publike ostajao je na razini bez obzira na starost pjesme, čitavo se vrijeme skakalo, vrtjelo, polijevalo pivom, vodom i (srećom) bijelim vinom, no Invalidi, posvećeni prijateljima, izazvali su totalni raspašoj. – Ko ima para, neka digne ruku – pozvao je John. – A-ha! Imate tamo CD-ova i majica – uputio je publiku.

Zvrk, gitarist benda, najavio je pjesmu čiji je spot sniman u Vojarni, žestoku 67 sati bez sna, nakon koje su se Johnu na vokalima pridružili i Zvrk te basist Kikos. Slijedile su Mali Isus i Tango, koje je publika dočekala s posebnim oduševljenjem. – Popilo se puno, vidim. Nas su uvijek pušile pijane osobe – konstatirao je John. Nastavili su pjesmom Pas, koja nije dočekana ništa manje žestoko. – Ja ne znam šta je vama. Mi šta gori, vi to bolji. Alkohol je jedino objašnjenje – zabavljao se John. Skakutanje je popratilo i pjesmu Mak, koju je otpjevao Mile, bubnjar, a zatim su na pozornicu pozvali Kođu da im se pridruži. – Amo aplauz za lika koji me naguta Slayera – pozvao je Zvrk. Na pozornicu se popeo dvojac koji je odirao ulogu plesača i pratećeg pjevača na nabrijanoj, produženoj verziji moćne Austrije. Koncert su zatvorili u 1.30, laganijom stvari za bivše i buduće ljubavnice, i pozvali posjetitelje na after party u Vojarni.

Drugoga dana festivala vremenska prognoza nije bila naklonjena organizatorima, a oblaci koji su stizali iz Italije nisu davali puno nade – čak je oko 21.30 palo par kapi kiše. Mario Čović Cox, vokal benda Salauk tada je zavapio: – O, moćna kišo, pusti nas da zasviramo – trik koji je očito upalio jer svirka ni u jednom trenutku nije bila prekinuta, usprkos sijevanjima na sve strane i prijetećim oblacima koji su svako toliko prolazili iznad Sinja. Salaluk, sinjska alter rock četvrorka – uz Coxa su to back vokal Goran Mijić na ritam gitari, Ivan Lovrić na bas gitari i Tino Asanovic na solo gitari te Hrvoje Mastelić na bubnjevima  – set su otvorili set pjesmom Sponzoruša, i nastavili s Godina imaš. Napustili su pozornicu nakon dvadesetak minuta svirke, a publiku su zatim, po drugi put u Sinju, pozdravile Punčke. Energična Lucija Ivšić na gitari i glasu - uz sigurnu ritam sekciju, Ena Baćanović-Ruby na bubnjevima te Anja Tkalec na basu - demonstrirala je Sinjanima zašto kritičari ovu trojku kuju u zvijezde. Krenule su s pjesmom Svjetlost s albuma Mehanizmi obrane iz 2012. i nastavile sa 141 sa (prošle godine objavljenog) posljednjeg albuma Sunčano s povremenom naoblakom. Slijedile su Teško dišem te Petra Pan, a zatim je gitarsko pojačalo odlučilo otkazati poslušnost, pa smo morali malo pričekati dok su tehničari Lucijinu gitaru spojili na drugo pojačalo. Cure se nisu dale omesti pa su jednakim žarom nastavile sa Srce, Ritam kaosa i Loše vijesti. Uz minimalnu verbalnu komunikaciju s publikom – jedno hvala nakon svake pjesme – ali uz golemu količinu energičnog skakanja po pozornici, cure su se od Sinjana oprostile pjesmom Prije spavanja.

Košarkaškim su se igralištem zatim prolomili masni, teški riffovi zagrebačkog benda She loves Pablo, koji je okupio popriličan broj fanova pred pozornicom. Otvorili su set pjesmom All down s albuma Mother of all iz 2009. Publiku je pozdravio Domagoj Šimak (vokal i gitara) koji nije propustio spomenuti da Dimitrije Đokić Jimi (gitara, klavijature) svira unatoč slomljenoj nozi. Uz čvrstu ritam sekciju – Hrvoje Jelen na basu i Marko Tomljanović na bubnjevima – energično su otprašili polusatni set i potaknuli publiku na headbanganje i petavanje rogova. Osim pjesama sa dva objavljena albuma, od kojih je posljednji Burn and levitate (2013.), predstavili su i jednu novu pjesmu, koja je bila dočekana s jednakim žarom kao i poznate stvari poput I am the motor, Ain't no blossom here, Rubber band i Burnin' my soul. Od Sinjana su se oko 23.30 oprostili uz pjesmu Gamblin'.

Iz zvučnika se nakon kratke pauze prolomio zvuk pjesme S one strane Plive Hanke Paldum, uz koju su se na pozornicu popeli članovi grupe Kultur Shock. Predvođena karizmatičnim vokalom, Srđanom Ginom Jevđevićem, energična je šestorka u sat i pol vremena svirke razvalila u svakom smislu te riječi. Započeli su žestoko, u glavu, pjesmom Tamni Vilajet, s albuma Ministarstvo kulture iz 2011. godine. – Amo, Sinj – pozvao je Gino. – Hvala vam narode, evo nas najzad ovdje – pozdravio je oduševljenu gomilu. Slijedila je Duna s albuma We came to take your jobs (2006.), na koju se nastavila Tutti Frutti s albuma Kultura-diktatura iz 2004. Zatim su predstavili pjesmu s još neobjavljenog novog albuma, kojeg su snimili od sredstava prikupljenih putem platforme za crowdfunding. – Svjetska premijera pjesme s novog albuma kojeg ne bi bilo da nema vas. Punih 18 godina benda ne bi bilo da nema vas koji idete na žive svirke i podržavate ono što nije komercijalno! Ljubi vas deda! Hvala – najavio je pjesmu Home koju su, kako je rekao kasnije, tada prvi put odsvirali uživo.

Slijedile su Mujo kuje, God is busy, may I help you, te Racist song, s posljednjeg objavljenog albuma, Tales of Grandpa Guru, Vol. 1, s kojeg su izveli i Umoran sam od života. Pjesmom Nadjia dominirao je vokalni solo saksofonistice Amy Denio, a zatim je slijedila Seamstress and the Officer. Za vrijeme pjesme Horse Thief bubnjar Chris Stromquist oduševljeno se pridružio ostatku benda i poticao raspištoljenu gomilu na pljeskanje, dok su glazbu nastavili stvarati violinistica Paris Hurley i gitarist Val Kiossovski. Emocionalni vrhunac koncerta obilježila je pjesma Sarajevo, za vrijeme koje je počela padati lagana kiša. Bend je planirao završiti svirku 15 minuta prije ponoći, no publika je bila drugačijeg mišljenja, te se prolomilo snažno Oćemo još. – Svirat ćemo još, ali pod uslovom da ostanete na Brkovima – rekao je Gino. Odsvirali su Istanbul, a onda je Gino pozvao: – Amo malo vi, deda je pregorio – što publici nije teško palo jer je slijedio hit Hashishi, nakon kojeg su se ponovno oprostili s publikom. No ni to nije bilo dovoljno, pa su se ponovno vratili. – Ali da ostanete na Brkovima! – zahtijevao je Gino, a publika je obećavala da hoće. Koncert su definitivno zaključili pjesmom Da ye, čiji je jedan stih Gino malo modificirao, jer je već prošlo neko vrijeme otkad je pjesma objavljena, pa mu se u aktualiziranoj verziji približava pedeset peti, a on tek poludio.

S.A.R.S. su zaključili megapopularni Brkovi, čiji turbo-folk punk-rock redovito oduševljava publiku sklonu žešćim zvukovima. Takva rekacija nije izostala ni ovoga puta, s prvim taktovima Neću da idem u disko skup, nakon koje je slijedila Švaler. Bas pojačalo, međutim, to nije izdržalo, tako da je Shamso 69 zabavljao publiku svojim opservacijama o hrvatskim glazbenicima kojima uvijek nešto crkava dok su tehničari donosili novo pojačalo za Tomca. – Ako sve bude u redu, mi ćemo opet nešto pokvarit'. Kabel je najvažniji dio grupe. Kabel i toalet papir – podučio je publiku Shamso 69. Uz Prasca i Žorža na gitarama i Šarulju na bubnjevima nastavili su s pjesmama sa svoja tri sam-izdata albuma: Punkfolkwellness (2010.), Društvo brkatih mladića (2010.), Balkanski esperanto (2012) te predstavili i pjesme s najnovijeg uratka Pizda materina. Nanizali su Nisi me bila vrijedna, Usamljen oženjen, Nevjernica, Nisam ja za tebe i Vrati se vrati, a zatim su predstavili kratku obradu pjesme Pleši sa mnom Danijele Martinović. Slijedila je Samo pijan mogu, nakon čega su objasnili publici zašto pjevaju narodnjake modifikacijom Springsteenova klasika Born in the USA koji su preradili u seljak iz Zagreba.

Shamso 69 zatim se osvrnuo na novinare i njemu neobjašnjivu pojavu izvještavanja s koncerata. – Kako možeš trijezan zapisivat šta je bilo na koncertu, kad su koju pjesmu svirali... Šta me se tiče, ako nisam bio – zapitao se i nastavio s Hoću da budem svoj. Demonstrirali su društveni angažman s Naša mala zemlja i totalno oduševili publiku pjesmom Pizda materina. Zatim su zatražili tetu (uvijek je neka žena tamo) na rasvjeti da pogasi svjetla i rekli publici da ih vrijeđa 20 sekundi, nakon čega su nastavili svirku s Ja ne želim da budem ok, a Opasno se drogiram izazvala je totalni kaos pred pozornicom. U 2 i 15 Shamso 69 objavio je da je došla policija i da mogu svirati još tri pjesme. Na Toleranciji im se pridružio Nikša, motorist iz Splita. – U Splitu ima više repera nego klapa – konstatirao je Shamso 69, prije nego što su u velikom finalu razvalili publiku s Bolje da sam s frendovima pio rujno vino i Kurvo prokleta za kraj, bar što se košarkaškog igrališta tiče jer je, za sve one koji su nakon svega uspjeli doći do Vojarne, S.A.R.S. tamo zaključen after partyjem.