Sinjani znaju što je rock!
Festival S.A.R.S. doveo je čak osam bendova i još jednom potvrdio da Sinjani znaju što je rock and roll. Činilo se kao da je cijeli gradić oživio te da baš svi uživaju u promenadi šarene publike raznih stilova i subkultura...
Udruga S.K.U.P. - Sinjski kulturni urbani pokret - organizirala je 11. Sinjski amaterski rock susret poznatiji kao S.A.R.S.. Na košarkaškom je igralištu u centru Sinja festival S.A.R.S. 19. i 20. srpnja okupio čak osam bendova i još jednom potvrdio da Sinjani znaju što je rock and roll.
Već pri ulazu u centar Sinja jasno su se čuli žestoki ritmovi bučno najavljujući dvodnevnu S.A.R.S. groznicu, a činilo se kao da je cijeli gradić oživio te da baš svi uživaju u promenadi šarene publike raznih stilova i subkultura.
Kad je na S.A.R.S. došao S.A.R.S.
Prvu festivalsku večer otvorio je splitski rock bend Wizzard of Stone Mountain, koji je dobro zagrijao atmosferu psihodeličnim momentima i dojmljivim instrumentalima brzo privlačeći one najmanje sramežljive u publici da dođu u prve redove. Riječani okupljeni u bendu My Boody Moose sat su vremena svirali odličan repertoar garage rocka s primjesama bluesa i countryja a košarkaško igralište preplavila je publika kad je na S.A.R.S. kao finalni bend za tu večer došao S.A.R.S.. Beograđani koji sviraju kao Sveže amputirana ruka Satrianija u potpunosti su ispunili očekivanja publike koja je plesom pratila pjesme, dovršavala refrene i glasno ih pozivala na bis.
Vokal S.A.R.S.-a Dragan Kovačević našalio se da će se naknadno s organizatorima prepirati oko autorskih prava zbog imena, a sinjskom publikom bio je iskreno oduševljen. - Nismo znali što da očekujemo jer smo prvi put u Sinju i nismo imali pojma da imamo ovoliko fanova, publika je stvarno sjajna – rekao je. Na pitanje jesu li ikad mislili da će Buđav lebac svirati kao melodija zvona na svakom trećem mobitelu odgovara: - Drago mi je da je od internet šale došlo do ovoga i da ljudi zaista toliko vole tu pjesmu. Dragan ne skriva pozitivne dojmove s festivala i kaže da uvijek rado sviraju u Hrvatskoj te da nikad nisu imali nikakvih neugodnosti. Daljnja pitanja nisu bila moguća jer je u back stage nahrupila horda žena želeći se fotografirati s članovima benda.
Shazooo - punk, funk, indijanski elementi s elementima Zagore, rere i ojkalice
Iako je S.A.R.S. bio očekivano odličan, zvijezde su večeri, sudeći po reakcijama publike, bili mladi momci iz benda Darkvud iz sinjskog Otoka koji su na bini napravili pravi show. Dugokosi mladići, u rasponu godina od 15 do 26, odjeveni u narodnu nošnju Cetinske krajine, izazvali su pravu invaziju srednjoškolki i srednjoškolaca koji su srčano podržavali svaku notu. Sinjske rere i ojkalice iznenađujuće su simpatično zvučale u rock verziji, a vokal i bubnjar Stipe Botica neprestano je komunicirao s publikom i nasmijavao sve prisutne. Momci su pokazali da im godine nisu prepreka i da uživaju svirati, što je publika i osjetila te je tijekom cijele svirke skladno disala s njima. Vjerujem da se većina prisutnih zapitala u koju bi kategoriju svrstala njihovu glazbu a misteriju je otkrio Stipe. - Mi je zovemo Shazooo. To je punk, funk, indijanski elementi s elementima Zagore, rere i ojkalice, a sve to s distorzijom. Stipe je izrazio zadovoljstvo odličnom publikom, kao i prilikom da i mladi, nepoznati bendovi mogu pokazati što znaju.
Kawasaki 3P opravdao sve glazbene nagrade i zatvorio festival
Drugu večer S.A.R.S.-a započeli su sinjski bendovi BeerKrieg i Shewa na koje je publika dobro reagirala, baš. Glasni i žestoki momci prašili su dobra dva sata kad je mikrofon preuzeo vokal E.N.D.-a, zadarskog benda čijem su kraju svirke mnogi jedva dočekali end. Jednosatno urlanje na mikrofon s jako dobrim razglasom razveselilo je ljubitelje metala, no moguće je da je ostavilo ozbiljne posljedice na osjetljivije uši.
S.A.R.S. je završio koncertom kultnog zagrebačkog benda Kawasaki 3P koji je opravdao sve osvojene glazbene nagrade. Publika je jedva dočekala njihov nastup, na noge su se digli i oni koji su dobar dio večeri sjedili, a na koncert su se vratili i oni osjetljivih ušiju.
Iza obje festivalske večeri slijedio je after party u bivšoj vojarni Ivaniš Nelipić gdje se publika premještala nakon završetka koncerta i uživala do ranih jutarnjih sati. Pokraj vojarne organiziran je bio i besplatni kamp za one koji požele prespavati u šatoru, no rijetkima je san bio privlačniji od rock ludnice koja se ne viđa svaki dan.