Santa Lucia mamma mia

Zakorači i zastane kraj ulaza. Dugo ga nije bilo. Odlazeći, ponio je raskošnu sliku osvijetljene štalice, pastira, ovaca, rječice i, iznad njih, grada Betlehema koji nije htio primiti na konak muškarca i trudnu ženu. A tri mudraca su klečala pred djetetom čije je rođenje slavio crkveni zbor.
Sve mu sada izgleda manje, skromnije i ne budi maštu. Kor je tih, crkva prazna. Samo neka žena kleči pred Gospinom slikom i moli. Poželi na trenutak vratiti davne slike, ali mu ne pođe za rukom. Spusti se Marmontovom na Rivu. Pozdravi se s nekoliko poznanika i sjedne ispred Adriane. Dok je čekao konobara, osjeti miris prženog tijesta. Palačinke, promisli ... ne, ne, fritule. I prožme ga duboka radost.

*

Sve bi počelo darivanjem za sv. Nikolu. U bičvici su bili bi orasi, naranča, suhe smokve, kotonjata ili komad mandulata.
Sveta Luce je donosila nešto zamotano u papir, odjevni predmet koji nam je trebao: dokoljenice, šal, rukavice i kakav slatki dodatak, najčešće bombone u staniolu raznih boja, koje smo stavljali na bor. Lada se pravila blesava i uvijek bi ih počela jesti čim bi otvorila zamotuljak.
Baba bi već dan - dva prije recitirala pjesmicu iz djetinjstva:
''Santa Lucia mamma mia
Porta bomboni in calza mia
Se la mamma non la mete
Resta svode le calzete.
Con la borsa del papa
Santa Lucia portera.''
- Može li nešto na hrvatskome, oglasila bi se mama.
Baba se pravila da ne čuje.
Sijali smo pšenicu i u sredinu stavljali svijeću. Ona se palila uvečer, na Badnjak, a gasila poslije večere kruhom umočenim u crno vino.
Tih dana bi na balkon stigla tuka, a baba bi je šopala da ojača do egzekucije koju je ona preuzela na sebe. To bi se dogodilo kad smo mi spavali jer su se bojali da se Lada ne rasplače. Ona bi se uvik sprijateljila s tukom.
Pred Božić se u špajzi namakao bakalar.
- Ja to neću jesti, smrdi, rekla bi sestra, u čemu sam je podržavao.
Radeći u brijačnici, otac je susretao različite ljude. Tih predblagdanskih dana doveo bi na ručak kakvog starog čovjeka bez obitelji. Imao je i one koje je besplatno šišao za blagdan. Stalni gost bio nam je i tatin školski drug, stari momak Duško. Jednom ga je moj otac, kad su bili dvanaestogodišnjaci, na satu gimnastike zaštitio od zlostavljača i otada ga je odano pratio. Šušljetao je u govoru i držao glavu nagnutu na desno kao da ga boli vrat, ponavljajući više puta nešto što bi ga jako uzbudilo, istežući pritom vrat. Volio je s babom komentirati na talijanskome događaje u gradu, a Ladi je tepao ''mali sovo,'' ma što to značilo, i kad je imala već deset godina. Radio je kao kurir u Slobodnoj i bio velika dobričina.
Nekad bi nam otac u te dane poslao iz butige na marendu staroga Grgu, beskućnika, koji je babi savjetovao kako je najzdravije spavati na kukurznim lepušinama.
- Ante moj, rekla bi mater, imaš li ti koga normalnoga za dovest' doma? Duško barem štogod pomogne, ali ovi klošari...
- Kate, oni nemaju nikoga da ih pozove.
- Je li? Starci se Duška srame, ali se ponose drugim sinom zato što je školovan, a to što je alkoholičar, nije bitno?
- Zato i dolazi tu da se osjeti ka' čovik.
Uzdahnula bi i rekla:
- Jesi li nabavio bor?
- Popodne će ga donit' Jure iz Prugova.
Mater bi radila danima kolačiće i spremala ih u kartonske kutije, odvajajući redove tankim bijelim papirom. Kuća je mirisala po vaniliji i limunovoj kori. Krali smo joj pržene bajame i grožđice kad bi izašla iz kuhinje. Uvečer smo na špaheru pekli marune.


Jednu godinu posebno pamtim.
Na Badnjak sam imao školu ujutro. Jedva sam čekao doći kući i staviti pod bor mahovinu. Lada je zatim, izvaljena po podu, na nju slagala figurice, a malog Isusa je stavila na vatu da mu bude meko. Otac je radio do tri pa smo ručali kasnije, zelje i slanu ribu.
Poslije smo u tinelu kitili s ocem bor. Uz svaku kuglicu mama je imala neku priču, kada i kako je dospjela tu. Nismo išli na ponoćku, guštali smo bit' zajedno, a tada se i radilo na Božić pa se nije dokasna spavalo. Stan je vonjao po fritulama i bakalaru dok se iza zamagljenih stakala rano spuštao mrak.

*

Tog jutra je Lina Matetova rano ustala. Čekalo ju je puno posla. Onaj njezin je za svaki blagdan pomagao kuratu oko rasvjete pa od njega danas neće bilo velike koristi. Jučer je negdje u polju ubrao bor i postavio ga u tinelu. Šimu neće danas ni sutra poslat' u školu pa neka učitelj dokaže da nije bio prehlađen. Mala je noćas nemirno spavala pa je sad nije budila, njoj će učiteljica opravdat' izostanke bez puno pitanja. Dica će kitit' bor dok ona bude pripremala tijesto za pršurate i sipe za večeru. Za obid će lešat' zelje i pofrigat' dvi lignje što ih je Mate sinoć ulovio.
Tanja je došla u kuhinju i žalila se da je boli trbuh. Bila je blijeda. Majka joj popipa čelo. Ne učini joj se vruće. Skuha joj kamilicu i vrati je u krevet. Šimi naredi da donese drva iz konobe, a zatim stavi kuhati krumpire. Začuje iz sobe plač. Mala je ječala od bolova. Navuče kaput i krene u ambulantu koja je bila blizu kuće.
- Stela, je li Pavo unutra.
- Je, pričekaj, ima pacijenta.
Obuzme je tjeskoba. Kako će do Splita ako je nešto ozbiljno? Pa baš na Badnjak... Pokuša se sjetiti što je mala sinoć jela. Isto što i drugi. Nikome nije naškodilo.
Požurila je s Pavotom i Stelom doma. Mala se previjala od bolova. Likar joj prepipa trbuh. Tanja je ječala pri svakom dodiru. I čelo joj je postalo vruće.
- Mislim da je slijepo crijevo. Stela izvadi joj krv i odnes' to Marici da brzo pogleda leukocite.
Leukociti su bili povišeni. Pavo napiše uputnicu za bolnicu i javi kolegi u Split da će uskoro s pučinskog otoka prema Splitu, milicijskim patrolnim brodom, krenuti dijete s akutnim napadajem slijepog crijeva.
Neka ih dočekaju kola Hitne pomoći za sat i po vremena.
Na brzinu zamoli susjedu da dovede Matu iz crkve.
- Kuhaj i snalazi se kako znaš. Okiti s malim bor. Moram s Tanjom hitno u Split, rekla je zabezeknutome mužu.

*

Netko zazvoni na vratima. Niko pođe otvoriti. Zastane iznenađen.
- Dobra večer, teta Lina, otkud vi? Di su ostali?
Kate proviri iz kuhinje. Lina joj se baci u naručaj i krene za njom kao u transu.
- Došla sam prespavati kod vas ako me primite, projeca. Tanja mi je u bolnici.
Svi su se skupili oko kuhinjskog stola. Lina kroz suze ispriča što se dogodilo.
Prijateljica joj doda čašu vode s cukrom.
Kad se isplakala, doda:
- Stigli smo u zadnji čas. Rekli su da je crivo puklo i gnoj se razli' po cilen tarbuhu. Operirali su je i misle da će sve bit' u redu, ali mora primat' likarije protiv infekcije.
Poslali su me doma da se odmorin dok mala spi.
Za nju je ''doma'' u Splitu bilo kod Kate i Ante.
- Likar mi je reka' da budem sritna šta je sve dobro prošlo. Jedina posljedica nekad bude, u ovaken slučaju, neplodnost.
- Pusti sad to, važno da ste stigli na vrime. Nemoj mislit' na najgoru mogućnost, tješio ju je Ante.

*

Niko se baci na ležaj u sobi za dežurstvo. Popodne mu je na operacijskom stolu umro pacijent dok su ga pokušavali reanimirati. Bio je umoran i bezvoljan. Gabrijela, mlada medicinska sestra, ponudi mu čaj.
- Trebala bi mi dobra rakijetina, a ne to.
- Stavit ću vam malo ruma, ima u Zdenkovom ormariću, nasmije se veselo Gabi.
- Ti si moj anđel, fala ti.
Mirisni napitak ga opusti. Sjeti se da se sutra mora naći s Tanjom u Gradskoj kavani. Nije je odavno vidio. Otkad se razvela, živi sama u Jurišićevoj. Šime je telefonirao da mu je po njoj poslao neke materine rengenske snimke.

*

Tanja je mlađa od mene tri godine. Znam je otkad se rodila. Njeni su živjeli u tetinom susjedstvu, na maminom otoku, kamo smo sestra i ja odlazili preko ljetnih praznika. Tanja se kupala ispod naše kuće s bratom koji je moj vršnjak.
Sa Šimom sam se poslije družio u Zagrebu gdje smo obojica studirali. On je postao agronom i vratio se dole. Živi u Splitu.
Lada i Tanja su bile cimerice dok su studirale u Zagrebu. Onda se Lada vratila kući, a Tanja se ubrzo udala za nekog papka koji ju je nedavno ostavio jer ne može imati djece.
- Dobar dan, Niko! Nisam te vidila sto godina.
- Bog, Tanja, kako je doli?
- Lipo, bez magle, osobito na škoju.
- Kako je teta Lina?
- Bolje, iako likar kaže da će možda trebati operaciju. Ovo su snimke što ih trebaš pogledat'.
- Sutra ću se naći s kolegom radi konzultacije pa ću ti se javiti. Kako Šime?
- Dobro, mater je sad kod njega pa mu grinta, misli da će njezin Mate propast' bez nje, a zamisli kako bi mu bilo da mora o njoj brinuti. Sreća da Šimina žena ima dobre živce. Zaletila sam se dva dana do staroga, odlično se snalazi.
- Kako si ti?
- Bolje nego prije tri mjeseca ... lakše je biti sam nego s pogrešnom osobom. A ti? Još uvik solo igrač?
- Šta ću, kad me nijedna neće, ha, ha, ha...
- Moram sad ići, a ti mi se javi kad to središ.
- Hoću, mogli bi' se onda dogovorit' za neku riblju večericu?
- Važi.

*

Nema dugo da sam otišao u mirovinu pa često dođem u Split, gdje mi sad živi sin Toma. Tu se sve promijenilo. Roditelji su umrli, Lada bi bila sijeda da ne boja kosu.
Ali nije stvar u tome.
Pratio sam promjene na licu grada, iz godine u godinu. Sad je okićen ukrasnom rasvjetom već od studenog i na Rivi vlada živost do kasno u noć, po danu su kafići puni ljudi.
A ja bih sve to zamijenio za ona druženja s likovima koji su navraćali u našu kuhinju sa špaherom na drva i za babine talijanske poslovice. Ona je bila glavna za naš vjerski odgoj. Nismo odlazili na ponoćku, ali je u kući tih dana bilo sveto ka' u crkvi. Baba nas je znala povest' u grad da gledamo Betleme, kako ih je ona zvala. Meni je ostao u posebnom sjećanju onaj u crkvi Gospe od zdravlja. Dičje oči vidile su ga drukčije nego ove danas.
A sad moram požurit' da ne zakasnimo na obid kod Tome.
Danas je meni i Tanji godišnjica braka. Kupit' ću cviće za Tominu ženu koja je nedavno rodila Mikulu. Vražja mala, uspila ga je pridobit da dođe živit' u Split.
Tomu smo dobili kad ga se mater odrekla. Naime, meni su nakon šta sam u gimnaziji preležao podušnice rekli da neću moći imati djece. Onda me na jednom dežurstvu nakon stresnog dana sestra Gabrijela tješila. Poslije toga sam doznao da nisam sterilan, a Gabi, koja se prijavila za neku misiju u Africi, nije bila spremna brinuti o djetetu.
Uskoro sam počeo hodati s Tanjom i odlučili smo maloga uzeti sebi čim se rodi.
On misli da ga je Tanja rodila i šta mu fali?

Zora Birimiša rođena je i živi u Splitu. Poučavala hrvatski jezik i odgajala brojne generacije u splitskoj 5. gimnaziji Vladimir Nazor.
Objavila dvije zbirke pjesama:
Zatočenica, Književni krug, Split, 1999.
Tko se to s nama igra, HAU Split, 2012.