Sustipan: od romantike do tuluma

Protekle srijede i četvrtka odsanjali smo i drugi San sustipanske noći. Od romantike, preko životnih anegdota pa sve do super tuluma sigurnom rukom vodili su nas Rade Šerbedžija i Damir Urban koncertima koji su trajali oko dva sata.

Ove godine cijela je publika sjedila na dekicama na travnjaku, prizor koji je Šerbedžiju podsjetio na američke studente koji čekaju početak predavanja. To se pokazalo kao dobar potez – bez VIP barijere poveznica na relaciji umjetnik - publika bila još jača i intimnija.

U prvu večer ovogodišnjeg sna uveo nas je Rade Šerbedžija te ležerno, s čašom vina u ruci, skinuvši šešir, pozdravio publiku vidno sretan što nakon mnogo godina održava veliki koncert u Splitu. Uz glazbenu pratnju benda Zapadni kolodvor izveo je pjesme iz svih faza svoje glazbene karijere, a nije se libio ni posegnuti u repertoar drugih izvođača – tako je publiku ostavio bez daha otpjevavši Marečelinu Tome Bebića.

Između šansona izveo je par monologa te publiku zabavljao anegdotama. Tako se prisjetio kako je u vrijeme rata, u Londonu, dok je šetao sa svojom djecom, susreo jednu gospođu s naših prostora koja ga je prepoznala te pomislila kako radi kao – baby sitter.

– Što su nam to napravili da jedan Rade Šerbedžija mora čuvati tuđu djecu u Londonu – prisjetio se Šerbedžija njezine žalopojke.

U ozračju Sustipana sjetio se Rade svojih kolega, legendi Borisa Dvornika, Zdravke Krstulović, Ivice Vidovića i Josipa Gende, ekipe koja ga je, kako je rekao, naučila piti alkohol. Na samom kraju svog programa Šerbedžija je zamolio publiku da s njim otpjeva Oliverovu Vjeruj u ljubav.

– Moje pjesme nitko ne pjeva – rekao je, konstatirajući kako to onda ni ne sliči na koncert. Poznatu je melodiju publika jednoglasno prihvatila, a Šerbedžija je mikrofon utrpao u ruke Damiru Urbanu, koji je cijeli koncert s ostatkom publike pratio s dekice pred pozornicom.

Kroz drugi san vodili su nas Urban & 4. Karizmatični Riječanin nije krio oduševljenje ambijentom Sustipana te je koncert započeo sam u publici uz akustičnu gitaru, tako dodatno naglašavajući intimnu atmosferu. Premda prvu pjesmu zbog tehničkih problema veći dio publike nije čuo, to nije umanjilo ukupni dojam nastupa. Veći dio koncert bio je u tišem i intimnijem tonu, akcent je bio na vokalu a Urban se posve stopio s ambijentom. Kako je koncert odmicao, atmosfera se počela lagano zahuktavati, Urban je prštio od energije iako su ga jako nervirali monitori jer baš i nisu najbolje radili pa je pitao publiku čuje li dobro sve instrumente, čak je jednom i zaustavio pjesmu na pola te su je započeli iznova. Unatoč nedaćama imao je maksimalnu podršku publike – svaku pjesmu otpjevala je s njim dokazujući koliko je cijenjen u Splitu. Na samom završetku koncerta, što je ujedno bio vrhunac, više nitko nije sjedio na dekici, a San sustipanske noći pretvorio se u jedan veliki tulum koji je, na žalost, kratko trajao.

San sustipanske noći održava se tek drugu godinu, a letvica je podignuta jako visoko i s nestrpljenjem očekujemo iduće izdanje... Tko li će nas tada glazbom odvesti u svijet snova?