S Dortom Jagić u Biblijskom vrtu
U rajski ambijent u goste su pristigli Rječilište i Dorta Jagić, koja je ujedno predstavila svoju knjigu Mali rječnik biblijskih žena, a govorila je i o primljenoj međunarodnoj nagradi Pjesnik slobode.
Subotnje popodne u kaštelanskom Biblijskom vrtu bili su vrijeme i mjesto radnje za prvu književnu koloniju Kaštelima u pohode, u organizaciji kaštelanske udruge Besida i udruge Biblijski vrt.
U zaista rajski ambijent glavnoj organizatorici Mirjani Jurić i drugim Kaštelanima u goste su pristigli dobro poznati pjesnici okupljeni pod imenom Rječilište, među kojima i pjesnikinje Irena Delonga-Nešić, Nada Topić i Tonita Popović, a za tu je prigodu iz Zagreba stigla i književnica i prevoditeljica Dorta Jagić, koja je ove godine u Gdanjsku primila iznimno važnu pjesničku nagradu, titulu Pjesnik slobode. Jedna od idejnih začetnica Biblijskog vrta Ivna Bučan goste je provela biblijskim svijetom – od Jabuke razdora i Noine arke do jeruzalemskog limuna i afričke akacije pa je time stvorena sinestezija slike, riječi i mirisa trajala sve do večernjih sati.
U kreativnoj igri Irene Delonga-Nešić sudionici su na papirić napisali po tri najupečatljivija motiva Biblijskog vrta da bi zatim pisali poeziju u kojoj im je zadatak bio ujediniti tri motiva. Inspiracije nije nedostajalo te su sudionici pokazali zavidno umijeće u oblikovanju pjesama obuhvaćajući pritom motive kao što su križni put, maslina i mirta a jednoj od njih uspjelo je ujediniti naizgled nespojivo – raspeće i, vjerovali ili ne, povrće. Čitanje pjesama nastalih u Biblijskom vrtu predstavilo je efektan uvod u razgovor s Dortom Jagić koja je tom prilikom predstavila neobičnu knjigu, prozni čobanac kako ju je sama nazvala – Mali rječnik biblijskih žena.
Premda naziv implicira suprotno, riječ je o velikom pothvatu koji je trajao dvije i pol godine a istraživački je rad rezultirao knjigom u kojoj se može naći više od 200 biblijskih žena, pri čemu je svaka priča, uz znanstvenu podlogu, dobila i specifičan Dortin književni pečat. – Osjećala sam nedostatak ženske biblijske literature, ne u smislu položaja žena ni u jungovskom smislu, falilo mi je nešto u obliku kataloga. Kako inače volim brevijare, bestijarije i kataloge svih vrsta, odlučila sam napraviti katalog biblijskih žena – objasnila je Dorta dodavši da je u ravnopravan položaj stavila tzv. biblijske celebrityje kao što su Eva ili Bat Šeba i anonimne žene kao što je Šeera.
Osim što je njihovim imenima udahnula lik, pratila je i kako se kasnije pojavljuju kroz povijest umjetnosti – od slikarstva do filma. – Ovo je moćna tema i htjela sam je još jednom staviti pod svjetlo – rekla je a zatim pročitala nekoliko priča, među kojima je poseban dojam ostavila Žena iz Tebesa, koju je Dorta opisala kao snagatoricu koja je teškim kamenom ubila snažnog i okrutnog ratnika Abimeleka, našalivši se zatim da bi danas možda bila prvakinja u bacanju kladiva.
Još uvijek pod dojmovima iz Gdanjska, govorila je o spektakularnoj svečanosti dodjele međunarodne nagrade Pjesnik slobode i nevjerojatnoj razlici između Poljske i Hrvatske kad je u pitanju odnos prema pjesnicima. Ispričala je tako sve o golemom broju ljudi koji su pratili dodjelu i iščekivali ime dobitnika, o umjetničkom aspektu dodjele koji je uključivao i orkestar, i raskošne kostime, a nezanemariv je i medijski prostor koji je dodjela dobila pa se Dorta pojavila i na poljskoj nacionalnoj televiziji u prime timeu. Nasuprot tome, u Hrvatskoj to važno priznanje nije privuklo televizijsku pažnju, a novinare je većinom zanimao financijski a ne književni aspekt titule Pjesnik slobode, što možda ni ne čudi budući da bi u Hrvatskoj nagrada od 23 000 eura bila, riječima začetnice Rječilišta, znanstvena fantastika. No, složili su se svi, problem je dublji od financija a srž mu je u doživljaju književnika i stavu prema njima.
Nije se govorilo samo o razlikama u percepciji pjesništva među državama, nego i o razlikama unutar same Hrvatske. Dorta je tako priznala da zavidi Splićanima na Rječilištu, a ništa manje hvale nije imala ni za druženje u Biblijskom vrtu te je povukla paralelu sa Zagrebom gdje, kako kaže, ima događanja, ali nema ni posjetitelja ni otvorenosti i atmosfere kakve je našla ovdje.
U spomenutoj sinesteziji slike, mirisa i riječi druženje je i završilo, no iz ovog Biblijskog vrta nitko nije bio protjeran, već su ga posjetitelji napustili sami (iako teška srca), a njegova Jabuka, oko koje su se pjesnici okupili, nije uzrokovala razdor, nego upravo suprotno.