Jeger o psima, seksu i izmetu

Književni program Bookvica, pod voditeljskom palicom Patricije Vodopije, u klubu Quasimodo u četvrtak je navečer pred pretežno ženskom publikom ugostio Rujanu Jeger, književnicu i kolumnisticu koja je tom prilikom u sat i pol ugodnog druženja publici predstavila svoje dvije knjige – nedavno objavljenu Bez dlake na jeziku - o psima i ljudima te Hod po rubu.

Knjigu Bez dlake na jeziku odlučila je, kako je rekla, napisati kako bi upozorila potencijalne vlasnike pasa na ono što ih čeka, tako da bude manje napuštenih kućnih ljubimaca na čije navike i potrebe vlasnici nisu bili spremni. – Nismo svi stvoreni da budemo vlasnici pasa, a u ovoj knjizi pokušavam na humorističan način opisati ono najteže u odnosu ljudi i pasa – objasnila je Jeger. – Knjiga je ustvari savršena za ljude koji još razmišljaju hoće li uzeti psa – dodala je i pojasnila da se na kraju knjige nalazi upitnik koji bi potencijalni vlasnik psa trebao ispuniti. U knjizi je također navela deset najčešćih motiva za udomljavanje psa, te sve probleme koji se pritom mogu pojaviti.

Istaknula je da je temeljni problem u raskoraku želja i mogućnosti, te kako ljudi uglavnom ne razmišljaju o pasminama i njihovim instinktivnim potrebama koje se ne može iskorijeniti, već se uglavnom oslanjaju na aktraktivnost fizičkog izgleda psa.

Knjiga donosi niz životnih situacija o kojima ljudi ne govore; tako je jedno čitavo poglavlje posvećeno seksu i kućnim ljubimcima; no jedna tema posebno ju je inspirirala pa je pročitala poglavlje u kojem se bavi onim što je možda i njezin znanstveni doprinos svijetu, pod naslovom Shit happens.

Radi se o tome da njeni ljubimci s lovačkim genom vole zaroniti nosom u izmet – pristojniji izraz za to je, naučili smo, koprofagija – ali ne bilo koji izmet, već baš ljudski. – Proučila sam literaturu na njemačkom, engleskom i talijanskom, i nigdje nisam naišla na objašnjenje tog fenomena. U jednoj knjizi spomenuli su pseći izmet, ali ljudski nigdje. Ili je to baš toliki tabu ili na zapadu ljudi ne seru na ulicama – zapitala se Jeger, dodavši da je sigurna da se radi o ljudskom fecesu jer ni jedna životinja nema običaj staviti maramicu na istresenu hrpicu.

Budući da u Splitu, hvala na pitanju, imamo itekako iskustva sa zamkama te vrste, razgovor se neko vrijeme zadržao na toj temi, a zatim su se prebacile na knjigu Hod po rubu, zbirci kolumni iz ženskih časopisa. – Koja je poanta feminističkih tekstova u feminističkom časopisu? Propovijedaš onima koji sve već znaju. Meni je cilj doći do blagajnice u kvartovskom dućanu koja čita ženske časopise s kioska. A za žene koje ne čitaju časopise kolumne su ukoričene – objasnila je Jeger.

Publici je pročitala tekst o modnoj policiji u Iranu i licemjerju liberalne Francuske kojim je željela upozoriti na to da trebamo cijeniti slobodu koju imamo, a urednica ga je izbanalizirala naslovom Zašto curke nose burke. – Što je najgore, mislim da ona nije niti razumjela u čemu je problem – rekla je Jeger.

Zatim je došlo vrijeme za pitanja iz publike. Papirić je bio samo jedan ali je pitanja bilo mnogo, pa smo doznali između ostaloga da se Jeger ne slaže s uzrečicom Što više upoznajem ljude to sve više volim životinje, te da više nema časopisa u kojem bi mogli izlaziti feministički tekstovi. Nadovezala se na priču o situaciji u kojoj se nalaze pisci danas u Hrvatskoj (prošli tjedan joj je otkazana kolumna Sexomat na tportalu) koja ne budi optimizam, pa se zalaufala u temu i snuždila Vodopiju. – Ti ćeš mi još pasti u depresiju ako nastavim – konstatirala je Jeger i vratila se na vedrije teme, pročitavši tekst o tome kako je skrivala i hranila miša u ostavi. – Ovo su tražili da izmijenim, u originalu se radilo o štakoru i nalazio se u stanu u smočnici – otkrila je Jeger još jedan primjer uredničke cenzure.

Za kraj, kao i uvijek, najsretnija je posjetiteljica imala priliku odabrati jednu knjigu, a ostali su ih mogli kupiti po promotivnim cijenama, uz potpis autorice, a bilo je i onih koji su iskoristili priliku da upitaju Jeger savjet o četveronožnim prijateljima – u suživotu sa sedam pasa (uglavnom po dva istodobno)  tijekom niza godina prikupila je mnoge praktične vještine.