Za putovanje izbjegavajte - ako

Gradska knjižnica Marka Marulića ugostila je u utorak mladog svjetskog putnika Davora Rostuhara koji je prezentirao svoj put motociklom po Africi te predstavio novu knjigu Degustacija slobode. Put biciklom od Zagreba do Egipta, lutanje skrivenim dolinama Nepala, Tibeta i Indije te pohodi najvećim džunglama svijeta rezultirali su sa već tri objavljene knjige, a posljednja propitkuje sami smisao i motive putovanja, autentičnost prizora, čudne koincidencije koje pomažu u naizgled bezizlaznim situacijama te održive načine putovanja.

Zapadnom Afrikom Rostuhar je prošao u društvu djevojke, na motoru kupljenom od prodaje fotoaparata, te skupio pregršt zanimljivih priča.

Prva destinacija puta Chefchaouen, plavi grad sjeveroistočnog Maroka zanimljiv je bio po svojoj glavnoj gospodarskoj djelatnosti – proizvodnji hašiša. Da bi se on dopremio do korisnika potrebno je podmititi četiri vrste policajaca te koristiti usluge poštara koji ga u svojim želucima prenesu do destinacije (taj posao često odrade djevojke iz istočne Europe). Nakon prelaska Sahare i prolaska Mauritanije, Senegala i Gambije putnici su posjetili Zelenortsko otočje poznato po Cesariji Evori, izrazito lijepim ljudima i jednim od najvećih karnevala na svijetu. Rijekom Niger produžili su do Malija, jedne od deset najsiromašnijih država svijeta. Tamo su se susreli sa Doganima – najtradicionalnijim animistima koji su prije šestotinjak godina u bjegu pred opasnostima Afrike naselili strme litice i špilje. Potom su posjetili Burkinu Faso u kojoj se upravo zbivao državni udar. Prema priči iskusnih putnika teško je duže putovati Afrikom, a da se ne doživi barem jedan državni udar. Posjetom Beninu i Togu završio je ovaj podvig, ali poznavajući opis mladog putopisca možemo očekivati još puno novih i uzbudljivih priča.

Svima koji žele putovati Rostuhar je poručio da treba izbjegavati ako kulturu - čekanje da se krene samo ako se dogodi još nešto. Treba se baciti u vatru. - Gradimo obrasce unutar kojih funkcioniramo, nemamo vremena za sebe. Na putu nestaju ti obrasci, gubi se naš svakodnevni identitet. Shvaćamo da možemo ići gdje hoćemo i samo o sebi ovisimo. Put je najbolja metafora za život – zaključio je za kraj.