Rock mašina razvalila Quasimodo

Pred klubom Quasimodo u subotu je navečer ostao popriličan broj ljudi koji nisu na vrijeme kupili kartu za koncertni hit mjeseca – Partibrejkers. Bend koji broji preko trideset godina postojanja ni ovaj put nije propustio potvrditi status punokrvne rock mašine koja melje sve pred sobom te je u rasprodanom klubu priredio koncert za pamćenje.

Svirka je krenula već oko 23 sata – klub se pošteno popunio već sat vremena ranije – kada se bend nekako probio do pozornice. – Ljudi, dobro veče – pozdravio je Cane i otvorio svirku pjesmom Ako si.
Publika je jedva dočekala prve taktove glazbe, tako da je atmosfera u startu bila nabijena. – Uvek topli Quasimodo – komentirao je Cane. Topli u prenesenom ali i u doslovnom značenju – ventilacija u klubu srećom je izdržala desant individua na koje se zdrav razum i Zakon o ograničavanju uporabe duhanskih proizvoda ne odnose, ali kako je koncert odmicao ventilacijski je sustav definitivno bio pred velikim iskušenjima.
Izveli su Noć, Zemljotres, Lobotomija, Ćutanje i Žurim prije nego što su najavili stvari s novog, osmog po redu studijskog albuma koji bi trebao uskoro izaći. Tako smo posvjedočili splitskoj premijeri pjesama Šta radiš te Sitna lova, koja je nedavno objavljena kao prvi single sa Sirotinjskog carstva. Spoj novih i stvarih stvari potpuno je prirodan – one s početka njihove karijere zvuče jednako svježe, dok nove pjesme otkrivaju energiju benda u naponu snage.

Zatim je slijedio blok pjesama koji je potpuno raspametio publiku – započeli su zvučnim zidom, zbog kojega je Cane morao začepiti uši, kao uvodom u Put za jug, pjesmu koja oduvijek posebno rezonira sa splitskom publikom. Nastavili su bezvremenskim hitom 1000 godina, jednostavnim ali nepogrešivim receptom za sreću. – Sada je tvojih hiljadu godina – obratio se Cane okupljenima, te nastavio: – Čuvaj svoj život i podeli ga sa onim koga voliš i ko voli tebe.

Slijedila je Noćas u gradu, nakon koje je raspoloženi Cane poticao publiku da uživa u rokenrolu i da se zabavi. – Vidite šta svi internacionalni zlikovci rade našim dušama – rekao je. – Ko ih jebe, ovo je naš svet – poentirao je i uveo nas u Ono što pokušavam sad. Zatim su prešli u Rođen loš, a prije nego što će dokrajčiti publiku blokom najvećih hitova, Cane je iskoristio priliku da prokomentira razglas. – Bili – obratio se vlasniku kluba – želim ti da se šta prije oženiš, da ti žena u miraz donese bolji razglas.
No kvaliteta razglasa defnitivno nije umanjila oduševljenje koje je uslijedilo paralelno s prvim taktovima pjesme Hipnotisana gomila. Na Kreni prema meni nastao je totalni kaos, potenciran probojem u prve redove dvojice mladića koji su na ramenima nosili trećega, a ništa manje oduševljeno nije dočekana genijalna Hoću da znam.
Slijedile su Gramzivost i pohlepa te Mesečeva kći, a zatim je Cane za kraj najavio pjesmu Ulični hodač. Nakon desetominutne ekstaze predstavio je bend – smrznuti Laki na basu, Robert na ritam gitari, Darko na bubnjevima te Anton na gitari. – Voli vas Cane! Ljudi ćao! – pokušao je vokal Partibrejkersa zaključiti koncert, zatim zastao na trenutak i dodao – Al' ne znam kako...

Pogledom na publiku bilo je potpuno jasno da petorka neće tako lako sići sa pozornice, a neumoljivo Oćemo još počelo je odzvanjati klubom. – Braćo i sestre, idemo dalje, nemamo gde – popustili su Brejkersi, i nastavili sa Kako je teško bez tebe i Dugo te nema. Preko sat i pol vremena svirke zaključili su sa Stoj Đoni. – Draga braćo i sestre, to bi bilo sve. Volimo vas. Ćao – oprostio se Cane definitivno od publike i probio se kroz gomilu, dok je iz razglasa krenula glasna glazba, gušeći svaku nadu u nastavak svirke.