Rock djedica Billy Idol
Rock djedica Billy Idol karijeru je započeo u punk bendu, nastavio je samostalno a i danas stvara nove stvari ostajući vjeran svojem stilu i izričaju.
Gdje ćeš bolje inspiracije za članak nego kad ti prijateljica kaže da je kupila karte za koncert Billya Idola u Zagrebu 13. srpnja. Još k tome, ovaj rock djedica i dalje stvara nove stvari ostajući vjeran svome stilu i izričaju, što ga čini odličnim primjerom mlađim glazbenicima.
William Michael Albert Broad rođen je 30. studenog 1955. godine u Stanmoreu u Engleskoj, a otac mu je radio kao prodavač. Kratko su živjeli u Americi na Long Islandu gdje mu se rodila mlađa sestra Jane. Nakon povratka u domovinu i završetka srednje škole, 1975., Broad upisuje engleski jezik na Sveučilištu Sussex. Studij prekida godinu poslije te se pridružuje fanovima Sex Pistolsa kako bi pratio svoj najdražu grupu na turnejama. Tada sve više razmišlja o glazbi i želji da on sam nešto napravi u toj industriji.
Panker Billy
Glazbenu karijeru započinje 1976. u punk sastavu Siouxsie and the Banshees, a nastavlja kao gitarist u grupi Chelsea. Godinu poslije zajedno s Tony Jamesom napušta bend i osniva novi Generation X u kojem postaje pjevač. Imali su šest britanskih hitova i do 1981., kada su se razišli, objavili tri albuma: Generation X (1978.), Valley of the dolls (1979.) i Kiss me deadly (1981.). Inspiraciju su tražili u britanskom popu 60-ih godina koji je bio u kontrastu s vojničkim imidžom kojeg su njegovali. Idol kaže: Bili smo drugačiji od Clashovaca i Pistolsa. Oni su pjevali "Ne Elvis, Beatlesi ili Rolling Stonesi", ali mi smo bili iskreni u onome što volimo. Istina je bila da smo gradili našu glazbu na Beatlesima i Stonesima.
I odabir njegova umjetničkog imena ima veze sa starom engleskom školom rocka 50-ih i 60-ih kada je Billy Furry bio najveća britanska rockabilly zvijezda. Da uzme prezime Idol, potaknula ga je učiteljica nazvavši ga idle (eng. besposlen, lijen).
Samostalna karijera u New Yorku
Razočaran britanskom glazbenom industrijom, 1981. se preselio u New York gdje je uz pomoć bivšeg menadžera grupe Kiss Billa Aucoina počeo stvarati samostalnu karijeru. Prvo što je snimio bio je EP (extended play) Don't stop s njegovom verzijom pjesme Generation X-a Dancing with myself i Mony, Mony Tommyja Jamesa & the Shondellsa koja je bila dosta popularna na njujorškoj plesnoj sceni.
Zbog snimanja albuma prvijenca Billy Idol (1982.) udružuje se s gitaristom Steveom Stevensonom s kojim će surađivati većinu svoje karijere. Pjesme će pokazati Billyjevu sklonost R&B-u, a hitovi Hot in the city i White wedding dovest će album do 45. mjesta u SAD-u.
Drugi album Rebel yell (1983.) bio je veliki uspjeh kojim potvrđuje status zvijezde u SAD-u: postao je dvostruko platinasti, a pjesme Rebell yell, Eyes without a face, Flash for fantasy i Catch my fall učinile su ga popularnim i u Njemačkoj, Italiji, Švicarskoj, Novom Zelandu.
Uspon punk legende nastavio se i albumom iz 1986, Whiplash smile. To be a lover i Don't need a gun zavladali su glazbenom scenom, a Sweet sixteen je pjesma country prizvuka. Nedugo nakon toga Steve Stevens kreće u solo vode prekidajući suradnju s njim što se ipak odrazilo na Idolovu karijeru.
1987. izdaje prvu od tri kompilacije hitova, Vital Idol koja je uključivala i live snimku pjesme Mony, Mony. Dosegla je 7. mjesto UK ljestvice.
Snimanje i sviranje - suprotno liječničkoj preporuci
Nakon teške prometne nesreće 1990. u L.A.-u, koja ga je umalo stajala noge, objavljuje novi album Charmed life. Hit Cradle of love donio mu je treću nominaciju za Grammy u kategoriji najbolje muške vokalne izvedbe, a u spotu Idolovog najprodavanijeg singla sniman je od struka nagore jer nije mogao hodati. Suprotno doktorovom savjetu, uspio je promovirati pjesmu, a nakon potpunog oporavka održao je i svjetsku turneju.
Sljedeći Cyberpunk (1993.) bio je mnogo manje uspješan. Tehnički ispred svog vremena, snimljen je kući koristeći Macintosh kompjuter (tada najnovija tehnologija). Bio je to jedan od prvih albuma s objavljenom e-mail adresom umjetnika. Jedini singl bio je Schock to the system.
Uslijedila je dugogodišnja stanka dijelom uzrokovana zbog ovisnosti o drogama koja je prekinuta 2001. objavom Greatest hits. Sadrži obradu pjesme Don't you (Forget about me) Simple Mindsa iz 1985. inicijalno napisana za Idola, ali ju je ovaj odbio.
Obnovivši suradnju sa Stevensonom novi album Devil's playground objavljuje 2005. Ideja producenata je bila da stvori novu glazbu na svoj stari način: album je snimljen sa cijelim bendom u jednoj sobi umjesto da svatko snimi svoju dionicu odvojeno, što je praksa u suvremenoj glazbenoj produkciji. Hit-singl bio je Scream.
Još jedan album najvećih hitova The very best of Billy Idol: idolize yourself izašao je 2008. i sadrži dvije dotad neobjavljene pjesme John Wayne i New future weapon.
Posljednji album King & queens of the underground izdan je u listopadu 2014. kojeg je do travnja ove godine promovirao svjetskom turnejom. Lani je objavio i autobiografiju Dancing with myself.
Billy u filmu
Glumio je u dva filma: sebe u The wedding singer (1998.) s Adamom Sandlerom, na čijem se soundtracku našla i White wedding te u filmu The Doors.
Još nekoliko njegovih pjesama našlo se u raznim filmovima: pjesme s albuma Rebel yell našle su se na soundtracku filma Veliki s Tomom Hanksom, Cradle of love bio je korišten za potrebe filma Andrewa Dicea Claya The adventures of Ford Fairlane, sa Stevensonom je 1994. napravio pjesmu Speed za istoimeni hit sa Sandrom Bullock i Keanu Reevesom.
2002. izdan je akustični album VH1 Storytellers snimljen za emisiju glazbene postaje VH1.