Repetitor i Mickey prašili po Kocki

Da prožvakana formula gitara, bas i bubanj uz vokal još uvijek mogu zvučati svježe i energično, pokazala su u petak navečer u klubu Kocka dva beogradska benda – fenomenalne setove otprašili su Repetitor i Straight Mickey and the Boyz, dva tročlana benda koja su dokazala da naizgled bazična, najjednostavnija formacija nudi dovoljno prostora za eksperiment.

Nažalost, koncert je poprilično kasnio – Straight Mickey and the Boyz u klub su stigli debelo iza ponoći, a Repetitor se na pozornicu popeo tek oko jednog sata, što je rezultiralo opadanjem broja ljudi u publici te su završetak koncerta Mickeya i Boyza dočekali samo najuporniji, koje nisu čekale duga vožnja kući ili ranojutarnje obaveze.
Svoj prvi nastup u klubu Kocka Repetitor je energično započeo uz Zdravo za gotovo te bez zaustavljanja otprašio pjesmu Šteta. – Hvala, dobra večer. Hvala na strpljenju, malo je potrajalo ovo sve, trebalo je doći danas ovde u ovom haosu od praznika – pozdravio je publiku Boris Vlastelica, gitarist i pjavač benda.

Nastavili su s instrumentalnom verzijom pjesme Devojke idu u Minhen nakon koje su slijedile Opet jak, Pukotine i Laka zabava, vješto kombinirajući pjesme sa šest godina starog debitantskog albuma Sve što vidim je prvi put te 2012. objavljenog Dobrodošli na okean. – Ovoga puta bit ćemo bolji, sada krećemo ispočetka – najavio je Boris Biću bolji koju je publika odlično prihvatila. – Drago mi je da ste tu – komentirao je.

Slijedila je pjesma Ogledalo, zatim Sve da zaboravim, koju je otpjevala basistica Ana-Marija Cupin te Zli sin. – Sada ćemo odsvirati jednu novu pesmu – najavio je Boris. – Metal – kratko i jasno opisala je Ana-Marija prije nego što su s bubnjaricom Milenom Milutinović otprašili definitivno najžešću stvar na repertoaru te večeri. Glazbena budućnost Repetitora, prema onome što su pokazali, sasvim sigurno neće biti dosadna – očito su odlučili ne zakopati se u jedan žanr već nastaviti istraživati i dodavati neočekivane elemente u svoj glazbeni izričaj.

Splitska publika, već dobro upoznata s repertoarom benda, s posebnim je zadovoljstvom dočekala U pravom trenutku, Izbrisati prijatelja i Ja. – Molimo vas, priđite bliže, bližimo se kraju. Želimo da vas malo vidimo i osetimo – zamolio je Boris. Energija je bila na visokom nivou kada su se pjesmom Životinje oprostili sa publikom nakon 45 minuta nabrijane svirke, a Oćemo još zaorilo se klubom, ali bez uspjeha.

Kada su se na pozornicu konačno popeli Straight Mickey and the Boyz, već su bila prošla dva sata. Uistinu fenomenalnoj svirci uigrane trojke koju smo prošle godine imali priliku gledati na istom mjestu i s istim pjesmama – Miodrag Cicković na gitari, Boško Mijušković na basu te Danilo Luković na bubnjevima, a sva trojica na vokalima – svjedočio je nažalost poluprazan klub.

U sat vremena, uz minimalnu komunikaciju s publikom, otprašili su pjesmu za pjesmom, bez vraćanja u raniju fazu kada su se izražavali na engleskom jeziku. Svoj klišejima neopterećeni garažni rock uz elemente psihodelije i noisea isporučili su u pjesmama Napečurena, Ne i Ne osećam se dobro, nakon koje je Miodrag sišao sa pozornice da porazgovara s toncem (svirali su bez tonske probe), dok su basist i bubnjar produljili uvod u Lakši. Publici su se prvi put obratili tek nakon pjesme Crv, kada su se predstavili i zahvalili svima na dolasku.

Nastavili su pjesmama Fantastične misli i Dalek svet a sa Splićanima su se, nakon sat vremena energične svirke, oprostili pjesmom Siguran, bez mogućnosti bisa – bila su već tri sata. Šteta je samo što više ljudi koji su platili kartu nisu bili u mogućnosti tome i svjedočiti.