Rat miljenica

Novi film grčkog redatelja Yorgosa Lanthimosa (Jastog, Ubojstvo svetog jelena) pod imenom Miljenica je, naspram njegovih ostalih ostvarenja, najlinearniji i najpristupačniji film. Iako i Miljenica vrvi bizarnostima i nedefiniranim trenutcima, gledateljima ipak veliko zadovoljstvo pruža praćenje odnosa glavnih likova. Radnja se odvija u ranim godinama 18. stoljeća na dvorima kraljice Anne of England (Olivia Colman). Tamo se odvija borba titana, između sluškinje Abigail Hill (Emma Stone) i njene rođakinje, ali ujedno i desne ruke kraljice, Sarah Marlborough (Rachel Weisz). Obje se bore za mjesto kraljičine miljenice. Filmskom analizom želim potaknuti gledatelja da obrati pažnju na suptilne informacije i saznanja koje se mogu otkriti tijekom gledanja filma, a ujedno i odgovoriti na pitanja koja su ostala neodgovorena nakon odgledanog filma.

POVIJESNA TOČNOST

Unutar prvih desetak minuta filma gledatelju bude jasno da je Lanthimos prešao granice prihvatljivog što se tiče uvjerljivosti povijesnih događaja, ali ne zbog nemara ili propusta s njegove strane. Film "nije ekstremno lojalan historijski, nikada nismo namjeravali napraviti sat povijesti od ovog filma", objašnjava Lanthimos. Iako dvorac i običaji koji se izvode djeluju uvjerljivo, to zapravo nisu. Kako gledatelj nije upućen ni u taj dio povijesti, ni u pojedine detalje tog vremena, sve se čini dovoljno realnim. Lanthimos nije htio namjerno prodati maglu gledatelju, ne; on je imao puno veći naum. Njegova povijesna netočnost ima svrhu. Jasno gledatelju daje do znanja da koristi moderne običaje i riječi u vremenu kada nije moguće da su postojali. Tako primjerice likovi često kažu riječ fuck (jebati) i nju koriste na moderan način. Ako Abigail određeni naum krene po zlu, ona pobjegne u hodnik i ironično izgovara riječ fuck, time ujedno implicirajući da je zabrljala naum, a istovremeno koreći samu sebe, jer je napravila grešku. Iako se riječ fuck navodno koristila već u 15. stoljeću, nikad nije imala takvu implikaciju, nego je bila sinonim za seksualni čin. Nadalje, kada se izvodi slavlje u svečanoj dvorani palače, ples kojeg izvode je previše moderan za to doba (Slika 1). Više ga se može zamisliti u hip hop spotovima ili na svjetskim natječajima suvremenog plesa. Isto tako, snimatelj Robbie Ryan (Ja, Daniel Blake) koristi fish eye leću kako bi snimio ogromne hodnike imanja. Ona izobličava sliku na radikalan način i time jasno gledatelja poziva da se osvijesti da gleda filmski efekt (Slika 2). Osim što je koristeći tu leću Lanthimos dao komentar da je cijeli film na neki način izobličen, Lathimosov naum sa svim tim modernim zahvatima bio je spojiti prošlost i sadašnjost u isto vrijeme, jer se likovi ponašaju tipično ljudski. I u to vrijeme su bili ljubomorni i zavisni, te su donosili očajno krive odluke da dođu do određenog cilja. Lanthimos želi time pokazati da se ljudska bit nije promijenila; ona je uvijek bila ista, bez obzira na vrijeme.

BORBA ZA STATUS

Sve tri žene se na neki način bore da nekom budu miljenice. Abigail pokušava zauzeti Sarino mjesto kao ljubavnica i kraljičina miljenica da bi se makla iz statusa sluškinje. Sarah želi održati svoj status miljenice kraljice, jer joj ta pozicija omogućava da kontrolira državu, a sama kraljica se također bori da bude miljenica Sarah, zato prihvaća sve njezine napade i omalovažavanja. No, kad Abigail stupa na scenu, onda kraljica želi da Sarah bude ljubomorna, te da ju pokuša iznova osvojiti. Jednako tako, želi da Sarah shvati tko joj je najdraža osoba u životu. Pitanje koje ostaje neodgovoreno jest: zašto se svađaju međusobno tko će biti čija miljenica, kad je Sarah udana za Lorda Marlborougha i kraljica ima svog kralja? Kralj George, nekad princ Danske, muž kraljice Anne, umro je od astme i hidropsije, što se ne doznaje iz filma, već je povijesna činjenica. Film portretira vrijeme nakon njegove smrti, zbog čega ga se u samom filmu ne spominje. Kraljica je sedamnaest puta pokušala iznijeti trudnoću, no svu je djecu na tragične načine izgubila. Zbog emocionalne devastacije što je izgubila voljenog muža, kraljica je brzopleto htjela popuniti njegovu poziciju s novom osobom. U ovom slučaju je to bila Sarah. No, Rachel Weisz otkriva u intervjuu da je"Sarah poznavala kraljicu prije nego su obje postale poznate, prije nego je kraljica postala kraljica i prije nego sam ja oženila Marlborough. Bile smo kao djeca zajedno, odrasle zajedno i bile najbolje prijateljice i na kraju postale ljubavnice. Ona je postala kraljica i iz moje perspektive, ona je nesposobna kraljica, zato ja kontroliram državu umjesto nje. Sarah je preuzela odgovornost o državnim odlukama, kao što je to radio njezin muž. Bitno je istaknuti kako Sarah voli kraljicu, no kraljica je država i država je kraljica. Oni su jednaki. Ja pretpostavljam da će gledatelji vidjeti film i misliti da je Sarah voljela kraljicu zato što je kraljica, no ja se ne slažem s time", izjavila je Rachel Weisz. Kraljica ima mane, prvo, njezin vid nije kako treba. Svaki list papira približava licu kako bi bolje pročitala što na njemu piše. Ta kratkovidnost se povezuje s njezinom 'kratkovidnošću' u vezi u kojoj se nalazi. Ne 'vidi' da ju Sarah iskreno voli, a da ju Abigail samo iskorištava. Drugo, kraljica ima problem s nogom, iako odgovara činjenici da je kraljica imala probleme s hodanjem i da je bila vezana uz kolica većinu vremena, njen problem ujedno pokazuje ovisnost o drugima. Uz fizički hendikep ima i emocionalni. Traži da joj se konstanto ugađa i ispunjava svaka želja. Ipak je ona kraljica i ima pravo na takve zahtjeve.

Pitanje koje također ostaje neodgovoreno jest: zašto Abigail prelazi preko 'leševa' da dođe na visoku poziciju? Kakav joj je motiv? Ono što znamo o Abigail jest da dolazi iz plemićke obitelji i da je njen otac izgubio cijelo bogatstvo u whistu (preteča kartaške igre bridž). Spalio je imanje i sebe, kao i sve ostale posjede. Tim pothvatom katapultirao je Abigail na ulicu. Sarah se sjeća ujaka, Abigailinog oca, i ironično ga opisuje kao jedinstvenog. Nije točno poznato koliko je vremena prošlo otkad Abigail živi na ulici, no sudeći po njenim metodama i spletkama kojima se vješto koristi, prošlo je dugo vremena sirovog i surovog preživljavanja. Otac ju je čak i založio pa izgubio u kartama, kako je priznala. Njen motiv je dakle izbjeći život na ulici, te se svim silama, pravednim i nepravednim, bori zadržati svoj status dame. Postigla je taj cilj, tako da je pomogla kraljici umanjujući bol u njenoj nozi. Sarah ju je zaposlila kao svoju pomoćnicu, no Abigail je htjela više pa se borila da zauzme Sarino mjesto. Uspjela je i u tome. Sve što je htjela je i dobila, no na kraju je shvatila da je ona zapravo izgubila. Ono što je dobila jest još jedno mjesto sluškinje. Iako je sad visokoj poziciji, opet mora nekome služiti. Abigail je dobila bitku, ali ne i rat. Sarah je ta koja je pobijedila, jer sve one probleme koje je imala zbog kraljice, trudeći se zadovoljiti nju s jedne strane, državu s druge, prebačene su na Abigailinu grbaču, što Abigail nije mogla predvidjeti. Zadnji kadar u filmu prikazuje to Abigailino osvještavanje da je tek sada upala u zamku (Slika 3).


ČEHOVLJEV PIŠTOLJ

Dramatični princip ili pravilo koje govori o tome da svaki element unutar bilo koje priče treba biti nužan, tj. da ga se treba upotrijebiti, zove se Čehovljev pištolj. To pravilo je zabilježeno u pismima ruskog pisca i dramaturga Antona Čehova. Nijedan predmet ne bi trebao biti uveden u priču, samo da bi na kraju bio lažni nagovještaj. U Miljenici, nažalost, takav predmet postoji. Nakon što je Abigail doznala za ljubavni odnos između kraljice i Sarah, Sarah i Abigail provode popodne pucajući u postavljeni limeni oklop na livadi, zabave radi (Slika 4). Abigail daje do znanja da je tajna o aferi, između kraljice i Sarah, kod nje sigurna, na što Sarah okrene pištolj prema njoj i opali. Abigail pada na tlo, ali nije pogođena, jer je u pištolju bio samo barut, ali ne i metak. Sarah hladnokrvno nastavlja razgovor kao da ju nije upravo htjela ubiti. Kaže da "ako zaboraviš staviti kuglicu, pištolj opali, napravi zvuk, ali ne ispušta metak. To je sjajan udarac. Možda ćemo se sjetiti kako upotrijebiti to jednog dana". Udica je bačena, nagovještaj postavljen, no nijedna ribica nije zagrizla. Ta 'upotreba' nikad ne dođe do izražaja, pa je time i cijeli nagovještaj bezvrijedan. Previše se pažnje posvetilo toj izjavi da bi se na kraju ispostavila jalovom.

Miljenica je vrhunsko ostvarenje, prepuno intriga i zamki, smiješnih podvala, tragičnih trenutaka i premda nije iz pera Yorgosa Lanthimosa, scenarij je našao pravog redatelja da prenese ispisane riječi u pokretne slike.

Erik Lončar je filmski analitičar i član Hrvatskog društva filmskih kritičara. Umjesto da sudi o filmu na dugo i široko, radije bi uputio čitatelje da shvate razloge zašto je neki film kreativniji, a drugi nije. Isto tako, s lakoćom dešifrira filmove koji su navodno teško dokučivi. Ako vas zanima više analiza, bacite pogled na kolumnu Pročitaj film a za opširnije analize na engleskom posjetite Erikovu stranicu the FILM itself.