Raspudić o Tomiću, najmanje o BiH

U Splitu se, u velikoj dvorani franjevačkog klerikata na Trsteniku, u utorak održala tribina Hrvatska i BiH u 2014. godini čiji je gost bio doc. dr. sc. Nino Raspudić, a koju je organizirala udruga Benedikt.

U velikoj dvorani, kao i u okolnim hodnicima, okupio se popriličan broj znatiželjnika koji su htjeli čuti mišljenje poznatog književnog kritičara, kolumnista i političkog komentatora o aktualnim temama. Moderator, predsjednik udruge Benedikt dr. Vide Popović, otvorio je raspravu navodeći ključne biografske detalje iz Raspudićeve karijere, te najavivši tri ključna događaja koja su obilježila 2013. godinu u Hrvatskoj, a o kojima će biti riječ na tribini. Nažalost, na tome je i stao domet moderiranja; Popović bi se tek na trenutak oglasio tijekom Raspudićevih monologa da bi najavio sljedeću od tri glavne teme o kojima je se raspredalo.

Raspudićevo predavanje je započelo komentiranjem priprema i ulaska Hrvatske u Europsku Uniju, nastavilo se osvrtom na slučaj Lex Perković, da bi kulminiralo trećim, i po interesu javnosti najvažnijim događajem prošle godine; neizostavnim prosinačkim referendumom.

Pristupanje Hrvatske Europskoj uniji Raspudić je okarakterizirao kao problematično od samih početaka zbog nedostatka javne rasprave čime je ta priča bila sve samo ne europska. Osvrnuvši se na Ivčićeve stihove let Croatia be one of Europe stars komentirao je, pomalo patetično ali na oduševljenje prisutne publike, mukotrpan i ponižavajući put u Europu, svetu priču u koju su Hrvati vjerovali, a koja im je oduzela suverenitet i dostojanstvo. Priča se ovdje prirodnim tokom nastavila na Lex Perković i kritiku aktualne vlasti, a publika je pljeskom nagradila svaku, pomalo izlizanu i iz Raspudićevih javnih istupanja poznatu, verbalnu doskočicu kojom bi Raspudić počastio vladajuću političku elitu.

Kao jedan od ključnih problema Hrvatske danas, Raspudić je istaknuo nedostatak razvijenog autentičnog hrvatskog društva čije se klice ipak mogu primijetiti u građanskoj inicijativi U ime obitelji, u kojoj popularni kolumnist vidi reakciju društva na ideološke manipulacije trenutne vlasti, koje su otpočele zloglasnim zdravstvenim odgojem. Raspudićev monolog na ovu temu je uključio dobro poznate fraze o braku kao temeljnoj instituciji s kojom ne treba eksperimentirati, kao i zaključak da hrvatsko društvo nije klerikalno društvo jer katoličkoj većini očito ne smeta činjenica da su trenutni premijer i predsjednik agnostici.

Raspudićevi komentari na stanje u Hrvatskoj su se tako protegnuli na skoro sat i pol predavanja, da bi se tek posljednjih trideset minuta posvetilo stanju u Bosni i Hercegovini. Naglasio je kako se u BiH radi na političkoj eliminaciji Hrvata, kao i na podjeli države na srpski i bošnjački dio. Osvrnuo se i na aktualne zahtjeve da se ukinu kantoni, koji su, prema njegovim riječima, jedina institucionalna zaštita Hrvata u BiH.

Predavanje je zaključila nekolicina upita iz publike, od kojih se jedno dodirnulo i nedavnog nemilog slučaja Ante Tomića i kante fekalija na što je Raspudić naglasio da osuđuje svaku fizičku agresiju i da smatra da je Tomić osoba koja je zastranila i koju treba popravljati ljubavlju, pažnjom i poukom. Ovaj zaključak je publika popratila smijehom i gromoglasnim pljeskom, napustivši dvoranu u kojoj se zapravo i nije moglo čuti ništa što do sada nismo imali priliku pročitati u Raspudićevim kolumnama.