Izvanserijski Rambo u Kopilici

04_05_2014 / 21:23h  |  Autor: KMaja  |  Foto: Luka Kivela, arhiv
Izvanserijski Rambo u Kopilici

U Judinom drvu, novootvorenom klubu na Kopilici, u subotu je navečer izvanserijski koncert održao svjetski kilo car Rambo Amadeus. Split je, možemo sa sigurnošću utvrditi, definitivno dobio novo mjesto za izlazak o kojom će se još mnogo pričati.

U Judinom drvu, novootvorenom klubu na Kopilici, u subotu je navečer izvanserijski koncert održao svjetski kilo car Rambo Amadeus. Uz Two Winettous – Miroslav Tovirac na bas gitari i matrici, i Igor Malešević na bubnjevima – odvalio je dva sata energične svirke u kojoj je spojio stare i nove hitove, umijeće sviranja i zabavu za raju, kako samo rijetki umiju i znaju. Na repertoaru su se tako našle pjesme s posljednjeg live albuma koji je snimio s Mutant dance sextetom 2011. u Domu sindikata, ali mogao se čuti i materijal iz '88. i '91 godine.

>> Trifunović otvorio Judino drvo

Koncert je startao oko 23.30, čime je Judino drvo, nažalost, nastavilo tradiciju splitskih klubova u čijem se svemiru nitko ne ustaje rano ujutro. Dok se zavjesa ispred pozornice podizala, trojac je već prašio Ljubičicu s, devet godina starog, albuma Oprem dobro. Po završetku pjesme Rambo se poklonio i pozdravio publiku, a glas na matrici obavijestio nas je da ćemo prisustvovati vježbi za otklanjanje napetosti i anksioznosti. Nastavili su s tri godine starom Frustrations about everything, te Stupid for jazz. – Dobro večer Split, ja sam Rambo Amadeus – pozdravio je ponovo i usput zatražio vokale u monitor. Primijetio je da mu fan u prvom redu mjerka bocu pokraj nogu pa je ponudio: – Oćeš pivu? – što je ovaj soduševljenjem prihvatio.
Nastavio je s podukom o neoliberalizmu pjesmom Privatizova', nakon koje je slijedila F.G.M. (šest minuta T.M.) s albuma Titanic iz 1996.
Prosvjetiteljski je naum nastavio je s Koliko je jedan, u kojoj se osvrnuo na današnje genijalne matematičare koji se zapošljavaju u bankama i osmišljavaju nove metode za pljačku naroda kamatama te usporedio njihove karijere s altruističkim naporima Pitagore i Newtona. – E da je meni neki muzičar ovako objasnio kamate, ne bi se nikad zaduživao – rekao je. Osvrnuo se i na Einsteina, što ga je asociralo na potragu za Higgsovim bozonom. – Ovo je važno jebotebog! – zaustavio je svirku i objasnio publici pokus u CERN-u, te zaključio prvi blok pjesama s Guru Sizif.

– Valja li ovo šta, Split? Ovo je bila tehnička izvedba, sad ćemo umjetnički dojam, priđite bliže – potaknuo je publiku koja se do tada držala na sigurnoj udaljenosti od pozornice. – Konobaru, molim te, poklonio sam obožavatelju pivu, nije mi žao, ali ja sam ostao bez – zatražio je. – I njemu još jednu, za svaki slučaj – dodao je, prije nego što su nastavili s pjesmom Karakter.
– Ajde Rambo, šta sviraš samo nove stvari, ajde sviraj stare hitove – obrecnuo se pjevač sam na sebe i ubacio isječak iz pjesme Fala ti majko s debi albuma O tugo jesenja iz 1988. godine. – Nema da se živi od stare slave, lako je živjeti od stare slave – poentirao je i dodao – karakter! No, ipak se vratio u prošlost  sljedećom pjesmom – Halid invalid Hari sa Psihološko propagandnog kompleta M-91 iz 1991. godine oduševio je prisutne, premda se nisu na prvu snašli. - Ulaz je dinara četvrdeset dva... – očekivao je pjevač da publika završi stih, i iznenadio ga je pomalo mlak odgovor. – Ne znate vi ovu, a? – pitao je. Doduše, kad je došlo vijeme da se raja pali i žari reakcija publike približila se očekivanom intezitetu oduševljenja, ali opet je kiksala na poznavanju teksta ovog bezvremenskog hita, zbog čega smo dvaput ponavljali „A majka me u glavu kišobranom ošine i ljutito kaže... dok  oćeš kurac sine u izvedbi publike nije došlo na zadovoljavajuću razinu. – Ja čim riknem ovo ide u lektiru, trebate znat napamet ovo – rekao je Rambo i stavio naočale da bolje čuje kako publika pjeva refren. – Ja sam oduševljen – konstatirao je. – Amo opet, ko zna kad će opet na red doć neka normalna pjesma – poveo je ponovno refren a publika ga je slijedila.

Zatim je ispipao teren za novi ljetni hit, u kojem ženski dio publike nije s očekivanim žarom prihvatio tekst zimi-ljeti. – Ajd, gotova pjesma, ja mislio hit! A ne možeš uvijek biti interesantan – zaključio je i nastavio s Fela Kruti druže stari. – Evo i mi za vama u Europu. Moja baba je to zvala Austrougarska – ispalio je dok je na matrici svirala osebujna verzija Ode radosti.
Slijedio je zatim izvadak iz klasika iz Bachova pera kao uvod u iznimno edukativnu Šakom u glavu, u kojoj nas je, uz misaonu atmosferu iz pećine na basu, podučio kako je krapinski čovjek lovio, ali i kako se umjetnik, koji nije bio spretan lovac ni vođa zajednice, razmnožavao. – Tad nije bilo romantike, romantiku su izmislili Francuzi 15-20 hiljada godina kasnije – objasnio je Rambo.

Ponovno smo se vratili na Psihološko propagandni komplet s Prijatelju, prijatelju, tokom koje je istaknuo da je završio četvrti kurs grupne psihoterapije i ponudio uslugu prisutnima uračunatu u cijenu karte. – Najvažnije je disati – naglasio je i dodao da nema nervoznih ronioca na 30 metara dubine jer svi imaju spremnike kisika i dišu. Poveo je zatim pjevanje samoglasnika o, ali nije bio zadovoljan odzivom publike. – Nenenenene... ne radim ja to za sebe, nego zbog vas – rekao je i obasnio kako se ne možeš derati na Rivi, doć će hitna po tebe, smetaš turistima, i treba iskoristiti priliku za to na koncertu. – Smanji svjetlo, ima ljudi, derali bi se, al se stide – zatražio je i dobio nešto bolju reakciju publike.

Odsvirali su Moj skutere, citirali instrumentima Hendrixa i Cream i oko jednoga sata priveli nastup kraju. – Pozdravite ove momke, oni su bili na Euroviziji sa mnom – pokazao je na bubnjara i basista, pa su demonstrirali kako su pobijedili na prvenstvu u lažnom twistu.
– Mi ćemo se sad sakrit iza zavjese da glumimo kako smo otišli, a vi nas zovite na bis – rekao je Rambo prije no što se zavjesa spustila. Publikom je zavladala kratkotrajna kakofonija pljeskanja, zviždanja i povika dok se nisu usuglasili na refrenu pjesme Čobane vrati se, s kojom se, nedugo zatim, bend i vratio.

Odsvirali su Fap mašinu te koncert oko 1.30 zaključili Rambovim normalnim kolom. – Evo šta je ostalo od čovjeka, sve vam je dao – pokazao je pjevač na iscrpljenog bubnjara, kada je ponovno predstavljao bend, dodavši da se ostatak njegovog nekad mnogoljudnog orkestra poženio u Njemačkoj zbog papira. Rambo je iskoristio priliku da zahvali svima koji su omogućili koncert – Borutu koji je posudio činele i Nikši iz TBF-a koji je donio gitare (bend zbog mogućih problema na granici nije nosio instrumente sa sobom), te Frani koji je organizirao sve. – Mene ne treba predstavljati. Vidio sam u ukrštenim slovima: poznati pjevač s 15-16 slova u imenu, to sam vam ja – oprostio se Rambo definitivno s publikom nakon dva sata svirke.

Cijenu karte opravdao je izvođač, ali i klub – u Judinom drvu ispunjeni su osnovni preduvijeti za opušten užitak u svirci: dobar zvuk, ventilacija, pristupačan wc u kojem nema gužve te dobro lociran šank uz dovoljan broj osoblja. Split je, možemo sa sigurnošću utvrditi, definitivno dobio novo mjesto za izlazak o kojom će se još mnogo pričati.