Prosvjedi: manifest za budućnost

Pitat će vas djeca gdje ste bili 1. 6. 2016. – bio je jedan od slogana prosvjeda podrške Cjelovitoj kurikularnoj reformi koji su u nizu hrvatskih gradova okupili više od 40 000 ljudi. U prosvjedima je sudjelovao i Split u kojem je, unatoč kiši, nekoliko stotina ljudi stalo u obranu obrazovanja, svjesno da je budućnost djece i mladih u rukama generacija sada i ovdje.

Veliki broj ljudi u velikom broju gradova pokazao je s jedne strane da su postavljeni društveni okviri polako prerasli u okove i da je nezadovoljstvo građana i građanki prokuhalo do točke vrenja. S druge strane, poručio je da Hrvatska nije samo zemlja revolucionara u foteljama, da još ima onih koji će i ustati, ne samo lajkati; koji će ponuditi kičmu da služi kao štit, a ne tek da bi netko po njoj hodao.

Manifest za budućnost

Vladi i Saboru upućeni su jasni zahtjevi: prosvjetnim radnicima zagarantirati slobodu u radu, bez cenzure i interveniranja, donijeti zaključak o podršci reformi i ekspertnom timu, donijeti rezoluciju o obrazovanju kao o strateškom nacionalnom interesu i osigurati novac i autonomiju za provedbu reforme. Svi se ti zahtjevi, kao uostalom i samo okupljanje, popraćeno apsolutnim dostojanstvom i mirom unatoč masama ljudi, mogu zgusnuti u jednu riječ – manifest.  Prosvjedi su, naime, utjelovili manifest za budućnost, za znanje umjesto konzumiranja informacija, za aktivnost umjesto pasivnosti, za znatiželju i preispitivanje umjesto upijanja podataka, za zajedništvo pred podjelama i, u konačnici, za struku pred politikom.

Vraćanje smisla riječi politika i vraćanje politike u ruke građana

Unatoč inzistiranju na struci i stručnosti, bilo je onih koji su prosvjedima i prosvjednicima prigovarali da su politički, implicirajući time da je to pogrdna riječ. Ona, potvrđuje to gornja sintagma struka pred politikom i jest postala gotovo vulgarizam. Ne treba dugo razmišljati da se zaključi tko je za to odgovoran. Kao što obrazovanju treba vratiti njegov izvorni smisao, treba ga vratiti i politici, koja pretpostavlja i javni interes, i raznovrsnost mišljenja, i pomirenje razlika i racionalno iznalaženje rješenja u korist cijele zajednice. U tom smislu, od riječi politika ne treba strahovati kao da je opasna, ne treba je zaobilaziti kao da je prljava. I treba reći – da, prosvjedi jesu bili politički, ali nisu bili politikantski ni stranački, baš kao što nisu bili ni fešta. Time su svi sudionici, od učenika do nastavnika, od djece do umirovljenika, ne samo stali u obranu obrazovanja, nego i dali nemjerljiv doprinos za dva procesa bez kojih se ne može graditi slobodno društvo, a to su: vraćanje izvornog smisla riječi politika i vraćanje politike gdje joj je i mjesto – u ruke građana. Pritom su to napravili na upravo onim mjestima koja su demokraciju i iznjedrila – na javnim prostorima, na trgovima.