Prošetajmo kroz Boyhood

Novo ostvarenje Richarda Linklatera (redatelj, Prije svitanja), Boyhood, eksperimentalni je film koji kritike već smatraju remek-djelom. Snimljen u četrdeset i pet dana, u periodu od dvanaest godina, ovaj film gledatelja provlači kroz djetinjstvo mladog Masona (Eller Coltrane). Svi su glumci godinama bili vjerno privrženi projektu zbog čega gledatelji imaju mogućnost vidjeti kako djeca odrastaju, a odrasli stare. Linklater je redatelj koji se pojavio početkom 90-tih. Pripada generaciji filmaša pod imenom Generacija X. To je šačica redatelja koji su sebi postavili zadatak da ustaljena holivudska pravila o tome kako se radi film odbace i stvore svoja, nova pravila kako bi se film trebao raditi. Kad je izašla knjiga Kako napraviti dugometražni film za cijenu rabljenog automobila, inspirirala je mlade filmaše da je moguće napraviti film za deset tisuća dolara i manje. Među tim filmašima nalaze se i danas jako poznati Steven Soderbergh, Spike Lee, Quentin Tarantino i Robert Rodriguez. Linklater radi niskobudžetne, inteligentne i inovativne filmove. Svaki se bavi egzistencijalizmom i vremenom koji predstavljaju veliku zamku u životima likova. Svaki film ima određeni period vremena u kojem se film događa; bila to jedna večer (Suburbia), jedan dan (Prije svitanja) ili par sati (Traka). Boyhood obuhvaća vremenski period djetinjstva glavnog lika. Iako sam film djeluje jednostavno, jer se u njemu gotovo ne pojavljuje nikakva vrsta konflikta, opet u svojim skrivenim nijansama sadrži podosta materijala koji treba iščitati. Ovom filmskom analizom želim uputiti gledatelja na dijelove filma na koje posebno treba obratiti pažnju.

Arhitektura filma

Veliki je pothvat redatelj sebi zadao idejom da snima jedan film dvanaest godina. Nitko od glumaca nije mogao potpisati ugovor, jer nitko ne može predvidjeti gdje će se nalaziti nakon toliko godina. Srećom, svi su glumci ustrajali i krajnji rezultat graniči s dokumentarcem. Linklater je na samom početku već znao kako će film završiti, ali njegov scenarij ipak je ostavljao dovoljno prostora da mu glavni glumac može doprinijeti detaljima iz svog života. Svima koji su uključeni u ovaj projekt taj je film postao dio života. U svojoj srži, on je eksperimentalan, jer krši podosta ustaljenih holivudskih pravila. On ne prikazuje izvanredno maštovite kadrove ili inovacije unutar montaže, nego se eksperimentalni dio događa u samoj priči. Naime, glavni lik nema zacrtani cilj koji treba dosegnuti, kao što je glavno pravilo u standardnim filmovima. On besciljno luta i promatra život kako mu se odvija pred očima. Svaki pravac u kojem bi priča mogla krenuti Linklater preusmjeri i time drži gledatelja u neizvjesnoti. Budući da se u stvarnosti ne može predvidjeti u kojem smjeru nečiji život teče, takav je sustav preuzet i simuliran u filmu. Mnoge gledatelje takav bi pristup mogao zbuniti, no tu se upravo događa inovacija. Također, u filmu se ne događaju velike drame ili tragedije, kao što su gledatelji naviknuti vidjeti u dramama. Lako se ovaj film može proglasiti ne posebnim ili pak dosadnim, no u tome i jest eksperimentalni pothvat. Može li publika, zasićena ustaljenim holivudskim podražajima, uopće sagledati novi način stvaranja filma i prihvatiti takav radikalno drugačiji pristup? Ako ne može, što to govori o gledateljima? Linklater svakim filmom iz svoje karijere nudi novi, inovativni pristup stvaranju filma. Ovaj film do sada je najradikalnije ostvarenje.

Tajna uloga Masonova oca

Masonov otac Mason Sr. (Ethan Hawke) ima jako važu ulogu u filmu. Vrlo je značajna, ne samo za Masona, nego i za samu publiku. Masonovi su roditelji odvojeni, što je bila prava odluka kako se ustanovilo, jer time su oboje mogli biti najbolji otac i majka – kako su djeca zaslužila. Na početku filma otac se ponaša djetinjasto i buntovnički, no s vremenom se uozbilji i preuzima odgovornost. Iako se njegova uloga kao oca svodi na svaki drugi tjedan, opet je u životu djece ostavio trag. Svaka rečenica koju on izgovori ima dva značenja. Prvo, kao otac koji se pokušava spustiti na razinu svoje djece i oni ga zbog toga prihvaćaju, a drugo, on indirektno odaje publici o čemu se u filmu Boyhood radi i u čemu leži njegova vrijednost. On objašnjava Masonu kako je uspio sastaviti ultimativni kompilacijski CD s pjesmama članova Beatlesa, nakon njihovog prekida, no zapravo objašnjava cijeli proces stvaranja Boyhooda (slika 2.1). On kaže da je taj materijal pažljivo sakupljen, uređen i organiziran samo za njega (tj. svaki moment u filmu ima oslonac u stvarnosti i tijekom godina se sakupljalo što više takvih trenutaka i s njima se napravio ovaj film). Također, otkriva i da je cijela tajna u balansu (time želi reći kako je film harmoničan, nema nekakvog posebnog trenutka koji narušava cjelinu). Dalje, on ističe da su prve četiri pjesme na drugom CD-u sastavljene s dubokim promišljanjem i da je na njih najviše ponosan. Pjesme su Band on the run, My swet lord, Jealous guy i Photograph. Svaka od tih pjesama može biti naslov poglavlja Masonove biografije. Prva pjesma označava bijeg od Billa, agresivnog očuha koji pije (slika 2.2), zatim druga obilježava Masonov šesnaesti rođendan, na kojem je, uz pušku, dobio za poklon i Bibliju s vlastitim imenom ugraviranim na vanjskim koricama (slika 2.3). Treća je povezana s curom Sheenom (Zoe Graham), koja je priznala da je spavala s nekim atletičarom, zbog čega Mason postane ljubomoran (slika 2.4), te četvrta pjesma koja se događa na kraju filma, gdje prva fotografija koju je ikad napravio, ima jako veliko značenje (slika 2.5). Zbog te sentimentalne slike, majka (Patricia Arquette) postaje svjesna trenutka u kojem se nalazi, te počne žaliti kako je njezin život loše ispao, jer je imala puno veća očekivanja. Te pjesme služe kao putokaz kroz radnju filma.

Sve je u životu povezano

Mnoga događanja u Masonovu životu imaju posebnu vrijednost, i kasnije se na neki način ponavljaju. Iako film nema jasan cilj, opet je kreiran kao cjelina. Skriveni tračak fatalizma utkan je u film da bi to Masonu dalo nekakvu svrhu i potaklo ga da uvidi smjer u kojem njegov život treba krenuti. Među prvim znakovima koji mu jasno pokazuju sudbinu, nalazi se poruka koju je dobio od cure iz razreda nakon što je proklinjao svijet zbog nametnutog šišanja kose. U poruci je napisala da joj se sviđa njegova nova frizura (slika 2.6). Njezino je ime Nicole (slika 3.1). Puno godina kasnije, na fakultetu, Mason s prvim studentima koje upoznaje ide u šetnju i s curom s kojom ostane razgovarati, odmah se povezuje. Njezino ime je također Nicole. Olivia, njegova majka, kroz film nosi odjeću, koja prikazuje boje pozadine u kojoj se nalazi. Dojam koji gledatelj ima jest taj da se ona stapa s pozadinom, da su ona i set u kojem se scena odvija povezani (slika 3.2). To se događa jer je film iz perspektive mladog Masona i osjećaj koji ima prema majci obilježava dom, sigurnost i potporu. Ona je jedini konstantni lik u njegovom životu, pa je poistovjećuje s mjestom u kojem živi i raste. Iz njegovog pogleda uspije se i protumačiti zašto otac predvidi tok Masonovog života. Upravo zato jer Mason zapravo podsvjesno prati svaki očev savjet, jer su se ostali muškarci u njegovu životu pokazali nesposobnima. Mason čita knjigu Doručak šampiona, postmodernističkog pisca Kurta Vonneguta, u kojoj glavni lik prodaje rabljene automobile marke GTO Pontiac. Upravo takvu vrstu auta vozi i njegov otac i knjiga mu je pomogla kako bi više razumio očev karakter i njegove odluke u životu.

Linklaterovi najbolji trenuci

Boyhood je kompilacija najboljih trenutaka iz Linklaterovih prijašnjih filmova. Svaka izvanredna scena iz tih filmova na neki je način prisutna i u ovom filmu. Među istaknutim primjerima nalazi se razgovor majke s mladim Masonom u autu na početku filma, koja jako podsjeća na prvu scenu iz Slackera (1991., slika 3.3). U sceni gdje Mason i njegov polubrat nabavljaju novac iz trgovine pojavljuje se isti voditelj trgovine, koji je značajan lik u filmu Suburbia (1996., slika 3.4). Masonova duga frizura i introvertiranost podsjećaju na glavnog lika u filmu Probuđeni život (2001., slika 3.5). Uz to, interakcije s curama koje Mason ima, slične su situacijama u kojima se nalazi Jessie (Ethan Hawke) u filmu Prije svitanja (1996.). U restoranu oboje promatraju druge ljude oko sebe i ismijavaju ih (slika 3.6) i oboje imaju neobičan trenutak gdje izbjegavaju kontakt očiju (slika 3.7). Većina scena koje se događaju u školi, prizivaju u sjećanje trenutke iz filma Munjeni i zbunjeni (1993., slika 3.8). Boyhood nudi još niz slojeva koje bi se trebalo iščitati, no to je prepušteno gledatelju. Ovo je jako kompleksan i inovativan film, prikazan u tako jednostavnom formatu, da gledateljima lako promakne njegova poruka. Kao svojevrsni vrhunac Linklaterove karijere, ovo je najveći eksperiment koji je uspješno prihvaćen i koji redateljima daje do znanja da je prostor u kojem se razvijaju filmske mogućnosti, još daleko od kraja.