Promjene se pokreću Izvan okvira!

U suvremenom društvu, unatoč različitim javnim politikama i strateškim dokumentima koji promoviraju društvo jednakih mogućnosti i jednake prilike za sve građane, pojedine skupine građana i dalje su izložene diskriminaciji i egzistenciji na margini društva. Jedan od načina ukazivanja na nejednakosti te stvaranja okružja za pokretanje pozitivnih promjena jesu i građanske akcije usmjerene na širu javnost, s ciljem podizanja svijesti o problemima pojedinih skupina. Izvan okvira jedna je od takvih akcija a provodi je Info zona uz podršku Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva i Kraljevine Norveške u sklopu programa Solidarnost i društveni kapital u lokalnoj zajednici. Cilj akcije jest ukazati na potencijale i potrebe, ali i probleme s kojima se svakodnevno susreću mladi pripadnici marginaliziranih skupina. Iako, nažalost, marginalizirane skupine i pojedinci u našem društvu nisu neuobičajeni ni rijetki, ova se akcija fokusirala na tri skupine mladih koje su prepoznate kao marginalizirane, često diskriminirane i gotovo uvijek, pogotovo u procesima donošenja važnih odluka, nevidljive. Radi se o mladima s invaliditetom, mladima bez odgovarajuće roditeljske skrbi te LGBT mladima. Iako naizgled potpuno različite skupine mladih, različitih karakteristika, potencijala, potreba, ovim su grupama problemi nerijetko zajednički.

Nedostatak (adekvatne) obiteljske podrške i/ili podrške okoline, predrasude, diskriminacija, etiketiranje, prepreke u ostvarivanju vlastitih želja, ambicija i snova, poteškoće u nastavku obrazovanja ili zapošljavanju - samo su neki od problema koji zahvaćaju sve tri skupine mladih. Pripadnici svih triju skupina nude obilje potencijala i jednako su vrijedni članovi društva, no potrebna im je podrška da svoje potencijale iskoriste i na drugačiji način svojim vršnjacima i ostaloj javnosti ukažu na probleme koje im diskriminacija donosi.

Prva faza: fokus grupe i kreiranje poruka

U prvoj fazi akcije Izvan okvira održane su fokus grupe s pripadnicima spomenutih skupina. Mladi pripadnici triju marginaliziranih skupina progovarali su otvoreno o svim aspektima svoga života, o potencijalima koje su ostvarili i preprekama koje su morali prijeći za ostvarivanje istih, o podršci koji imaju i o onoj koju trebaju a ne dobivaju, o reakcijama okoline na njihove potrebe i probleme te, nerijetko, na samu njihovu pojavnost. Govorili su o najčešćim pitanjima koje im ljudi postavljaju, onima koja bole, koja su puna nerazumijevanja, o diskriminaciji, o etiketama koje im pripisuju. Ukazali su na mane i nelogičnosti zdravstvene i socijalne skrbi, (ne)mogućnosti zaposlenja… Cilj fokus grupa bio je iskristalizirati poruke nastale tijekom razgovora, poruke koje će izaći u javnost s ciljem progovaranja o problemima i traženja rješenja, poruke koje su direktne, konkretne, provokativne ili simbolične, realne ili dvosmislene, poruke koje su ponosne i emotivne, koje nose snagu i potencijale njihovih autora, ono što ovi mladi ljudi žele poručiti svijetu, okolini…

Druga faza: street art kao oruđe

Poruke koje su proizašle iz razgovora s mladima zatim su prenesene u drugu fazu akcije – dane su volonterima street art radionice koji su likovno interpretirali poruke i vizualno pokušali predstaviti jasnoću i težinu problema, potreba i potencijala mladih bez adekvatne roditeljske skrbi, LGBT mladih i mladih s invaliditetom. Grupa volontera osmišljavala je najbolji način da nastale poruke uobliči, da ih pretvori u plakate, šablone i naljepnice koje će zatim završiti na javnim površinama grada. ‘Izlazak’ radova na ulice dogodit će se u završnoj fazi akcije – gerilskoj kampanji u Splitu u kojoj će likovna rješenja snažnih poruka biti dostupna svačijem oku, mozgu, srcu. Ova street art kampanja, kao uostalom i cijela akcija, za zadatak ima privući poglede i pažnju, zakačiti se poput udice negdje u kutak misli kako bi tu neko vrijeme ostala i privlačila pažnju, provocirala, ometala i samim time pokrenula kotačiće na razmišljanje, pokrenula promjenu.

Mijenjanje stanja u kojem se društvo, a s njim i društvene skupine nalaze, ne dolazi preko noći i potrebno je sustavno rješavanje. Potrebno je vrijeme, dugotrajna edukacija, obrazovanje, ponekad i sankcije. No ono što se može i mora jest pričati o tome, ukazivati na problem, nuditi rješenja, doprijeti do onih koji diskriminaciji doprinose, koji diskriminaciju čine, jer, kako kaže jedna od poruka – ŠUTNJA je najveći problem!

Porukama protiv marginalizacije!

Mi ne znamo svoja prava
Angažman je bitan ali ne mogu sam/a
Nema zdravih, samo nepregledanih
Jel’ tebi sve radi?
Zna li tvoj otac sva svoja prava?
Najveća je podrška obitelj?
Izać sam na kavu nije posebna potreba
Ako postoji rješenje, to nije posebna potreba
Prva barijera je u glavi
Riječ invalid je grozna
Ne skidaju oči s tebe, di god dođeš
Kad ti je teško, uvik si sam
Sad sam bolje, lani sam i vozački položila
Nisu me primili u udrugu slijepih, rekli su da mi još mora oslabiti vid
Završija sam i gimnaziju i fax, sve redovno
Nisu mi htjeli dati preporuku za srednju školu
Pumpanje predrasudama briše logiku
Šutnja je problem
Žrtve su oni koji ne prihvaćaju različitosti
Tolerancija nije podnošenje, tolerancija je prihvaćanje
Ponos je to što se dignem
Split nije slučaj
Manjina diže civilizaciju
Ne sramim se
Ali, ali, ali – mrzim ali
Strah i sram nisu isto
Ti možeš biti samo telefonist
Mogu sve što može većina mladih
Život često piše po krivim crtama, ali ja plešem
Prepametna si za trogodišnju školu, četverogodišnja će ti biti prenaporna
Jedna vagina je uvijek nevidljiva
Nisam invalid, samo ne mogu hodat