Nešto je trulo u Prometu Split
Kad su Prometove glavešine potrošile sve zalihe muzejskih primjeraka autobusa, našli su se u situaciji da su u promet jednostavno morali pustiti i nekolicinu ovih novih, žutih, sa klimom. No, ne veseli se narode...
Dok se busamo u prsa hvaleći se tisućljetnom jezgrom grada i titulama poput najlipši grad na svitu, u srcu sezone, kad turisti naviru sa svih strana kako bi sami osjetili ritam tog grada u kojem teku med i mlijeko, a mi se pod Marjanom hranimo ambrozijom i pijemo nektar, dok nam Željko Kerum svira na harfi, a seka Nevenka u bijelom pleše - situacija u Prometu potpuno je drugačija. Nevjerojatno za ovakvo mjesto, ali u tvrtki koja se krije pod imenom Promet Split vlada potpuni kaos! Najskuplji, najneučinkovitiji, najdrljaviji javni prijevoz na svijetu - tako bi se u 7 riječi mogao opisati.
Nakon poskupljenja karata koje su skočile na za današnje pojmove vrtoglavo visokih 11 kn (jedanaest kuna), nebitno traje li vaše putovanje jednu stanicu ili njih 10, netko se u Prometu iz svog udobnog naslonjača pod klimom koja pokazuje 20 stupnjeva, lukavo dosjetio kako je suludo davati na korištenje nove, klimatizirane autobuse. Nema potrebe za tim, jer klijentela koja koristi njihove usluge ionako nema visoke zahtjeve. Sasvim je u redu stoga iz garaža izvući autobuse iz doba mog djeda koji dobro pamti i kakva je situacija bila u Austro-ugarskoj. Pa tako za samo, već spomenutih, 11 kuna dobijete tretman koji uključuje: ljeto, podne, 35 stupnjeva u hladu, autobus dvostruko manjeg kapaciteta od uobičajenog, bez klime i prozora, no zato sa stražnjim vratima kojima je jedna vratnica u kvaru te je stalno otvorena, tepisiranih sjedala, podova i stropova, sa debelim bordo zavjesama. Ako ste sretnije ruke, zapast će vas onaj oblijepljen Gavrilović reklamom, koji i svojom formom podsjeća na konzervu nekog Gavrilovićevog proizvoda nastalog, dakako, davno prije 70-ih. Iznutra možete vidjeti finu kolekciju sjedala iz raznih vozila i razdoblja, pa i pronaći koji do sad neviđeni raritet. Kad su Prometove glavešine potrošile sve zalihe muzejskih primjeraka autobusa, našli su se u situaciji da su u promet jednostavno morali pustiti i nekolicinu ovih novih, žutih, sa klimom. No, ne veseli se, narode, unutra će vas dočekati istih ugodnih 40 stupnjeva. Drznuo se netko priupitati vozača zašto klima nije uključena, kada već postoji, a čovjek je bio toliko uslužan da smo čuli i odgovor. "Direktor nam je zabranio da uključujemo klimu, znate, tako trošimo duplo više goriva!". Sapienti sat, ilitiga pametnom dosta!
Samo od sebe mi se nametnulo pitanje "Gdje će Promet sa svim tim ušteđenim novcem? Cijene idu gore, na autobusima se štedi, na gorivu se štedi, na noćnim linijama se štedi, mora da će izaći ovu godinu u debelom plusu!". Nisam ni završila mozganje na čemu se sve štedi, kad me omelo gromoglasno "Gospođo, na prva vrata morate ući! Gospođo, čujete li vi mene? Aloooo!?". Ne bih se kladila je li ga jadna starica izignorirala ili ga zaista, nagluha, nije čula. I onda ugledam njega, vlasnika gromoglasnog glasa, forma odgovara tonu, u žutoj majici na kojoj je ispisano "kontrolor". Eee, da. I ako ste sada pomislili kako se radi o kontrolorima za kakve vi znate, koji u autobusima provjeravaju imaju li putnici karte, gadno ste se prevarili. Ovdje je riječ o novitetu uvedenom u Splitu, jedinstvenom u do sad otkrivenom svemiru. Na svakoj frekventnijoj autobusnoj stanici nalaze se oni - kontrolori u žutom, kojima je glavna zadaća izboriti pravdu, pobijediti navike ljudi i godine greški u sistemu, uvesti red u javni promet i fizički vam se ispriječiti kada se zaputite prema vratima koja nisu namijenjena za ulaz u autobus, te spasiti svijet, na kraju krajeva. Zahvaljujući ovim modernim junacima kojima Superman, Batman i ekipa nisu ni do koljena, agonija putovanja Prometovim autobusom se produžuje u prosjeku 10-ak minuta po liniji. Jer ne samo što iziskuje vrijeme dok se oni izbore da svi zlikovci krenu prema prvim vratima, već je na tim istim otvorena samo jedna vratnica, ona koja vodi direktno ka vozaču, kako bi on bio siguran da se nitko nije neopaženo provukao u autobus bez karte. Jer to bi bila sramota za jedan ovakav božanstveni grad u kojem apsolutno sve funkcionira, a odnedavno, eto, i javni gradski prijevoz.
Pa dragi turisti, između fotografiranja Dioklecijanove palače, tehnobetonske Rive, Peristila i Grgura, evidentirajte i jedinstveno iskustvo vožnje splitskim autobusima, jer to je slika o nama koju želimo da ponesete u svijet.
I ne zaboravite na junake u žutom, za iznad bračnog kreveta!