Pročitaj film: Pravila igre

U filmskoj se povijesti nalazi mnogo izvanrednih filmova koje publika, ali i kritika, smatraju remek djelima. Njihova posebnost može se uočiti već u uvodnim kadrovima filma i jednostavno je zaključiti da su umjetnička djela. Takav je film npr. Odiseja u svemiru (Stanley Kubrick) ili Bit će krvi (Paul Thomas Anderson). No, u toj gomili nalaze se i oni filmovi koji oduševljavaju kritičare, ali ih publika ne smatra remek-djelima. Gledatelji shvaćaju da jesu veliko dostignuće, no ipak ih ne bi svrstali niti u omiljenih top dvjesto filmova. Većinom se smatra da su nepotrebno razvikani i da nisu toliko duboki koliko ih kritičarska elita smatra takvima, pa ih jednostavno stavljaju u ladicu: dobro, ali ne toliko dobro.

Film zbog kojeg je publika htjela zapaliti kino

Jedno takvo djelo stvorio je francuski redatelj Jean Renoir u 1939. godini. Riječ je o naslovu Pravila igre. Taj film u top je pet na svim top listama velikih filmskih kritičara i filmskih analitičara, odmah nakon Građanina Kanea (Orson Welles). Roger Ebert čak je o njemu izjavio: Iako sam ga gledao više puta, sada shvaćam da ga zapravo nisam nikad vidio (izvor na linku). 

Na prvo gledanje, cijeli se film čini toliko jednostavnim da gledateljima nije jasno zašto bi ga netko pozicionirao toliko visoko na listi omiljenih filmova. No, ako se promatra pažljivo, uspije se nakon višestrukog gledanja uočiti suptilne nijanse majstorske režije. U vrijeme premijere ovog filma publika je bila vrlo agresivno raspoložena – htjela je čak zapaliti kino u kojem se film prikazivao. Nakon su zabranjene projekcije tog filma te su u Drugom svjetskom ratu uništene skoro sve kopije filma. Danas je taj film vraćen, samo mu manjka jedna scena koja nije toliko bitna, kako je komentirao Renoir u uvodnom dijelu filma. 

Nakon što je pilot Andre Jurieux (Roland Toutain) postigao svjetski rekord letom preko Atlantika, žena koju voli nije ga dočekala kad se vratio nazad. Žena koju voli zove se Christine (Nora Gregor) i ona je supruga plemića Roberta de la Cheyniesta (Marcel Dalio). Kad Robert pozove sve svoje prijatelje za vikend na selu, među njima je pozvan i Andre. Ostatak filma odvija se tako na tom imanju na selu i postupno na vidjelo izlaze afere, prijateljstva, prekidi i zavjere. Filmskom analizom želim istaknuti pojedine elemente koji ovaj film čine remek-djelom i pokušati razjasniti konfuziju tko, kada, s kim i čemu.

Renoirova inovativnost

Renoir je stvarao filmove puno prije Orsona Wellesa, no kad se prouči njegov stil snimanja i kadriranja, nije toliko upečatljiv kao Wellesov. Unatoč tome, većinu inventivnih kadrova Welles je pokupio upravo od Renoira. Welles je drugačiji utoliko što je sve izvanredne kadrove i pokrete kamere ubacio u jedan jedini film, Građanina Kanea, dok je Renoir u svakom svom filmu koristio samo jednu ili dvije inovacije.

U filmu Pravila Igre Renoir upotrebljava poseban način snimanja i organiziranja kadra. Naime, on u jednom vrlo dugom kadru prikazuje tri priče, koje se simultano odvijaju, tako da ih postavlja u različite planove kadra (slika 1.1). Osim što se tako štedi vrijeme i priča se odvija dinamično, to dopušta gledatelju da se potpuno unese u život likova te da majstorski izrežiran filmski svijet doživljava kao realnost. U tome leži genijalnost Renoira. U prednjem planu kadra stoji netko iz visokog staleža, kao što su Robert i Genevieve (Mila Parely), te sljedeći sloj okupira sam Renoir u ulozi Octava, zajedno s Andreom, a zadnji sloj prikazuje ljubavni trokut između Schumachera (Gaston Modot), njegove žene Lisette (Paulette Dubost) i njenog ljubavnika Marceaua (Julien Carete). Višestruke radnje istodobno se odvijaju, a gledatelji uopće nemaju problema pratiti što se događa. Za uhvatiti takvu dubinu slike da se i zadnji plan kadra bistro iščitava, morala se koristiti leća koja ima duboki fokus, po čemu je Welles kasnije postao poznat.

Ono što se vidi nije onako kako zaista jest

U ovom filmu prikazuje se situacija koja se iščitava na određeni način, no zapravo ona znači nešto potpuno drugačije. Sove nisu ono što se čine bio je slogan serije Twin Peaks, u kojoj se također uočava utjecaj Renoirove režije. U sredini ovog filma, naime, Christine proučava vjevericu na stablu pomoću malog dvogleda. No, pažnja joj se skrene kad ugleda muža Roberta u zagrljaju s Genevieveom te bude svjedok preljuba. No, ono što ona smatra početkom afere, zapravo obilježava kraj Robertovog trogodišnjeg varanja. Nadalje, pred kraj filma Schumacher i Marceau misle da će upucati Octava koji im oduzima voljenu Lisetteu, no u stvarnosti je Andre taj, odjeven u Octavov kaput, koji se zapravo nalazi s Christineom, kojoj je Lisette posudila svoj kaputić da se ne prehladi.

Također, ni scene se ne odvijaju na jednostavan način. Ono što bi trebalo pratiti jest prednji plan slike, no važnija radnja događa se među likovima u pozadini kadra, pa se stvara konfuzija kod gledatelja.

Film u funkciji društvene kritike

Zapravo, cijeli film potpuno je krivo percipiran. Film Pravila Igre bavi se ismijavanjem i kritikom visokog francuskog staleža prije Drugog svjetskog rata. Sam Renoir objasnio je to ovako: Nikad nisam imao namjeru napraviti kontroverzan film, niti film koji je šokantan za buržoaziju. Htio sam napraviti jedan čak ugodan film, koji bi imao funkciju društvene kritike, koju smatram trulom do srži (izvor na linku). Iako svaki karakter unutar filma laže, opet to nije svrha njihova postojanja. Oni se ponašaju kako se ponašaju da bi sakrili svoje prave osjećaje i da ne bi nekoga povrijedili. To potvrđuje i Renoir (op. cit.): U film sam ubacio nekoliko ekstremno jednostavnih likova, koji sve ideje izvršavaju do kraja, koliko ih god daleko misli nosile. Zbilja su iskreni likovi.

Robert vara svoju ženu, no ne može prekinuti s ljubavnicom iz straha da će je povrijediti. Andre u trenutku slave, kad ga cijeli svijet sluša na radiju, misli samo na svoju ljubav i bezobzirno javnosti priopćava kako se ona nije pojavila. Uz to, Schumacher se ne srami ponašati kao malo dijete dok hvata ljubavnika svoje žene po imanju. Nijedan se lik ne srami svoje infantilnosti, no kako bi sakrili da su još uvijek nezrela djeca, oni se prikazuju pred autoritetom onako kako se od njih očekuje da se ponašaju. Renoir to opisuje ovim riječima: Ova zajednica ima jednu prednost: ne nosi maske. Time želi reći da nije bitno koliko se pretvaraju da bi zaslužili poštovanje, bitno je da se nisu potpuno predali pojavama koje glume.

Ljubavni problemi

Svi karakteri u filmu imaju nekakvu vrstu problema s osobom koju vole ili u koju su zaljubljeni. Robert (značenje imena je svjetlucav) ima predivnu i vjernu ženu, strankinju Christine (značenje imena je kršćanka, jer ne krši pravila), no on nju vara od početka braka jer svojoj ljubavnici nikako ne može objasniti da mu je dosadila. Genevieve (značenje: bijeli val, jer njena pojava ljulja Christinein brak)  kaže: Drag si mi Roberte. Ja nisam sigurna je li ovo ljubav ili navika, ali ja ću biti nesretna ako me ostaviš. Robert na to samo pokunjeno odgovara: Žao mi je.

Emotivna nezrelost i praćenje pravila 

Kasnije u filmu, u trenutku kad su Marceau (značenje: čekić, on uništava sve oko sebe) i on u bijegu od Schumachera (značenje: postolar, bavi se običnim poslom, pa je dobio to ime kako bi se istaknulo da je siromah), Robert se otvara i priznaje: Muslimani su pokazali neku logiku u poznatoj borbi spolova. Uvijek imaju onu osobu koju vole pored sebe, no ne moraju povrijediti ostale time da ih odbace. Po tom ponašanju može se zaključiti da je emotivno nezrela osoba i da mu nije potpuno jasno što je ljubav i kako se treba ponašati prema osobi koju voli. No, u sceni kad ponosno svojim gostima prezentira zadnji kolekcionarski ulov, njegove oči svjetlucaju, on se smješka i publika uočava da je ponosan što može svoju strast podijeliti sa drugima (slika 1.2). On iskreno voli skupljati glazbene memorabilije, a ovaj ulov kruna je njegove kolekcije. Prema ženi, čak i prema ljubavnici, ne osjeća ništa nalik tom entuzijazmu. Nadalje, Lisette (značenje: predana bogu, u ovom slučaju predana osobi koja je pobožna, Christine) je udana za Schumachera, ali djeluje kao da traži svaku priliku kako bi se udaljila od njega. Zato je Marceau čovjek koji je u savršeno vrijeme na savršenom mjestu. On predstavlja Lisettein izlaz iz braka, no ona nije očekivala da će se Schumacher toliko boriti kako bi je vratio nazad. Andre (značenje: drugi, jer je doslovno onaj drugi, koji voli Christine) je Christine upoznao tokom svojih priprema za let nad Atlantikom, ona mu je bila potpora i prijatelj u vrijeme kad mu je bilo najteže. To je i sama Christine potvrdila na imanju, kad su se svi gosti okupili. No, on je njezinu brigu za njega krivo protumačio i zaljubio se u nju. Odjednom sve stavlja na kocku kako bi ona pošla s njim i u trenutku kad je uspije nagovoriti na to, Andre odluči razgovarati s Robertom, da izgladi stvari jer mora „pratiti pravila“.

Žene kao kolekcionarski predmeti

Robert i Andre prema ženama se ponašaju kao da su kolekcionarski predmeti. Dragocjeni, no zamjenjivi. Uz to, sama se Christine ne zna odlučiti što želi jer, otkad je doznala da je Robert vara, želi se osvetiti. Ona uspije u jednoj večeri četvorici muškaraca priznati da ih voli, što daje do znanja da se i ona olako služi tom riječi te da svakome zapravo samo želi ugoditi, a ne povrijediti ikoga. Octave (značenje: osmi, jer je doslovno osmi na redu koji voli Christine), na drugu ruku, poznaje Christine već godinama, pa nije teško zamisliti da se u nju potajno i zaljubio, no zbog lojalnosti prema prijatelju Andreu, nikad joj to nije priznao. Tek pred kraj filma Octave je skupio hrabrosti i priznao da je želi te da bi zajedno mogli pobjeći. Ona kima glavom, kako je već trojici te večeri klimala, no njihova ljubav nije se ostvarila jer se opet pojavio Andre.

U cijeloj priči samo je jedna osoba iskrena u svojim osjećajima i, nažalost, upravo ona doživi najgoru tragediju, a to je Christineina nećakinja pod imenom Jackie (slika 1.3). Nju nitko ne shvaća ozbiljno, no ona je bila duboko zaljubljena u Andrea. Gledatelj treba posebno obraćati pažnju na njen lik tijekom filma jer uvijek je uz Andreov bok, često ga pokušava poljubiti, uvijek je nasmiješena i širi pozitivnu vibru. Kako on ima oči samo za Christine, ona u pozadini tajno pati: Nemoj se smijati. Kad ti patiš, onda patim i ja, odala je Andreu kad se žalio da ga Christine zanemaruje. U interesu ti treba biti da ne pokazuješ svoje karte, izustio je Octave i time objasnio glavno pravilo igre.

Pravila Igre označen je kao remek-djelo, no gledateljima je teško dokučiti da film sadrži savršenu režiju, izniman koncept, fenomenalnu fabulu, vještu montažu i majstorsku sposobnost redatelja koji ujedno glumi u filmu. No, ako mu se pruži još koja prilika, može se otkriti pravo bogatstvo.