Sajko s jabukom protiv konvencija

Pozornica pristojno popunjenog kluba Quasimodo u četvrtak je navečer odigrala ulogu kazališnih dasaka za adaptaciju predstave Prizori s jabukom Ivane Sajko, koju je u Split dovela Bookvica plus. Autorici, koja je tekst izvodila sjedeći na barskoj stolici, pod reflektorima su se pridružili Alen i Nenad Sinkauz, doprinoseći atmosferi glazbenom podlogom koju su stvarali električnim gitarama, basom, klavijaturama, glazbenim kutijicama na navijanje i glasom.

U četrdesetak minuta ispričali su nam priču inspiriranu Prvim grijehom, koja je središnji dio Trilogije o neposluhu. Sa biblijskom tematikom Sajko dijeli motiv jabuke, a grijeh njenih likova, muškarca i žene koji su vrtlari u Rajskom vrtu dok on rapidno propada, a samo jabuka uspijeva, je taj što su propustili djelovati jer su bili zaslijepljeni naučenom ideologijom. Sjajno dočaravši priču i emotivna stanja likova ritmom, ponavljanjima te varijacijom glasnoće i boje glasa, troje umjetnika zarobili su pažnju posjetitelja dok su nas vodili kroz priču prema njenom neumitnom mučnom vrhuncu.

U Njemačkoj ne postoji mit pisca

Nakon predstave, muški dio izvođača napustio je pozornicu, a autorici se pridružila Patricija Vodopija, koja je ukratko predstavila umjetnicu i njeno djelovanje, usmjereno pretežito prema stranim zemljama. – U Njemačkoj ne postoji mit pisca, publika dolazi debatirati sa autorima koji se ne postavljaju ex katedra, a ta su im čitanja plaćena. Sustav je postavljen tako da pisci ne moraju pisati bestsellere da bi mogli preživjeti od svoje struke. Ne postoje kulturni centri moći, svako pet godina mijenjaju se uprave koje sele po regiji – opisala je Sajko svoje iskustvo. – A u nas? – pitala je Patricija. – Upravo suprotno.

Otkrila je kako trenutno radi na novim romanu ljubavne tematike u kojem se stvari događaju unatoč ljubavi, ali i kako posljednje verzije svojih djela uvijek čita na glas – otud inspiracija za povezivanje sa glazbom.

Moj pravac i jest da se borim protiv konvencija u kazalištu

Potom su slijedila pitanja iz publike koja je isprva bila sramežljiva, ali se ipak dvoje posjetitelja okuražilo. – Koliko god djelovanje na cesti bilo herojsko, kada unutar institucije napravite eksces to je vidljivije. Ljudi se pale na cesti pa nitko ne reagira – odgovorila je Sajko na pitanje razmišlja li izvoditi svoju umjetnost na ulici. Na pitanje da li bi izvodila predstave po manjim mjestima, na drugačijim lokacijama, odgovorila je da ih mora netko pozvati. Saznali smo i da je otvorena za suradnju sa drugim izvođačima i ljudima koji će unijeti novu energiju u projekt. – Moj pravac i jest da se borim protiv konvencija u kazalištu – zaključila je Sajko.

Ugodno druženje završeno je izvlačenjem nagrade – knjige Ivane Sajko po izboru – a sretna je dobitnica bila upravo gospođa koja je postavila posljednje pitanje.