Priče sa Zavoda Vol. 1
Moj svijet se urušio kad sam shvatila da je izdavač objavio zbirku pripovijetki u modificiranom izdanju, bez mog pristanka i bez mog potpisa, pod nazivom Priče iz slabina. To su bile erotske pripovijetke.
S obzirom na rapidni potop hrvatske ekonomije i besperspektivno stanje u zemlji, ovaj tekst donosi priče ljudi koji su se u vrtlogu života našli na zavodu za zapošljavanje dok su u nekom drugom, stabilnijem vremenu možda mogli biti paragoni svojih struka.
Ivana Brlić Mažuranić (34), nezaposlena spisateljica
Mjesto mog rođenja je Ogulin, ali sam većinu života provela u Zagrebu. Tamo sam završila Filozofski fakultet i ambiciozno se posvetila književnosti. Još od malih nogu pisala sam pjesmice, pripovijetke i taj duh djeteta je ostao u meni do današnjeg dana. Zbog toga sam odlučila pisati baš za djecu.
Budući da mi je na početku kao neafirmiranoj književnici bilo nerealno očekivati da ću odmah nešto izdati, djed (u to vrijeme utjecajan političar) mi je preporučio da prvo ispečem zanat pisanjem za neki časopis. Tako je zapravo i počela moja karijera, prvo sam se zaposlila u časopisu za djecu. Na početku je to bio neloš posao, pisala sam kratke pričice s bojankama. No, kako je vrijeme prolazilo, naklada je padala pa se časopis prenamijenio u časopis za tinejdžere. Tamo sam nastavila pisati priče sa malo vrckavijom tematikom, morala sam pratiti što se događa u pop kulturi, među boy band-ovima, pratiti tinejdžerski sleng ... Lagano iritantno, ali sve u prihvatljivim okvirima.
Ono što je prelilo čašu je bio trenutak kad su me prebacili na rubriku za seksualne savjete, to mi je ipak bilo previše (potencijalne tinejdžerske trudnoće nisu vrsta inspiracije kakvu tražim).
No, u to vrijeme nije sve izgledalo tako crno, djed mi je našao izdavača za moje pripovijetke, izgledalo je kao da će stvari napokon doći na svoje. Čak smo dali i donaciju za to. Ali moju nadu je razorila vijest da mi je budžet za izdavanje ipak ukinut jer je u prvi plan došla knjiga popularne starlete kojoj bi se izdavanje knjige poklopilo sa slučajnim izlaskom kućnog filmića. Da stvar bude još gora, nedugo nakon toga mi je djed umro tako da sam izgubila jedinu pravu podršku u životu.
Nažalost stvarnost nije pratila moje ideale tako da sam svoje pripovijetke spremila u pretinac za neka bolja vremena te krenula tražiti posao u novinarskom sektoru.
Nakon nekoliko promijenjenih redakcija i časopisa, našla sam stalnije zaposlenje u časopisu u kojem sam pisala priče o tragičnim sudbinama i neuspjelim ljubavima. Taj me posao stvarno frustrirao, ali jedina alternativa je bila da pratim i pišem o ispunjenim životima zvijezda tzv. realitya.
S vremenom sam se sprijateljila s urednikom koji je pročitao moje pripovijetke te obećao da će ih progurati kod svog prijatelja izdavača. Nakon što ih je i izdavač pročitao, zahtijevao je temeljite modifikacije kao jedan od uvjeta objave (dječje knjige mu se nisu uklapale u željeni imidž kompanije). Kad sam se tome suprotstavila, poručio mi je da "živim u drugom vremenu" te da "ne znam što danas prodaje knjige". Nakon takvog nastupa sam ga instantno odbila, a on je na to reagirao s izjavom da mu sad ionako više ne trebam.
Moj svijet se urušio kad sam shvatila da je izdavač objavio zbirku pripovijetki u modificiranom izdanju, bez mog pristanka i bez mog potpisa, pod nazivom Priče iz slabina. To su bile erotske pripovijetke. Odmah po tom saznanju sam išla podignuti tužbu, ali su me uvjerili da u ovakvom sudstvu to nikada neću dobiti i da će to biti čisto trošenje mog novca (kojeg nemam) na sudske troškove.
Sad sam nezaposlena, razočarana i ocrnjena. Moj životni opus je bespovratno zagađen jeftinom erotskom literaturom. I još zbog recesije nigdje nema posla. Javila sam se na jedini oglas za pisanje u nekakvom žutom tisku, u rubrici bizarno. Nadam se da će me zaposliti jer mi stvarno treba stalni posao.
Što se mojih ambicija tiče odlučila sam se odvojiti od tih iluzija te okrenuti realnim stvarima koje će mi pomoći u preživljavanju - mnogoj su djeci potrebne repeticije iz hrvatskog jezika.