Priča o jednom posebnom mjuziklu

Iako u Splitu već postoji tradicija mjuzikala za djecu koje izvode djeca, mjuzikl Roko, Roko, tatino oko, koji će se premijerno izvesti 7. listopada u splitskom HNK, u nečemu se ipak razlikuje od dosadašnjih. Najveća je posebnost mjuzikla što su izvođači učenici i učenice Glazbene škole Josipa Hatzea! Prvi je to u put u gradu Splitu, ali i u Hrvatskoj, da su učenici jedne glazbene škole glavni i jedini izvođači nekog mjuzikla, od 13 solista, preko Zbora i Orkestra, kojim će ravnati Jure Bučević. Autorstvo potpisuje ženski splitski duet, skladateljica Nela Bujas Luketić, koja je napisala i libreto s Jelenom Bosančić, koja je ujedno redateljica i koreografkinja. Kako je došlo do ovog hvalevrijednog projekta, otkrile su nam autorice.

Kako je počela avantura zvana Roko, Roko, tatino oko

- Posljedica je to dugog niza godina moga rada u kojima sam od jednog predmeta pokušala napraviti zanimljiv i prihvatljiv predmet, koji kao i dijete nisam ni sama pretjerano shvaćala ni obožavala. Radeći solfeggio, često sama smišljam primjere za pjevanje i pisanje diktata. Počeli smo ih često svirati ovisno o tome koje smo sve instrumente imali na satu. Ti su mali diktati ili primjeri a vista znali postati prave male višeglasne skladbe koje bi djeca s uživanjem odsvirala. To me počelo inspirirati da solfeggio podižem na jedan viši nivo. U jednom trenutku stvoren je sav materijal za mjuzikl. Zatražila sam savjet svojih kolega i ravnateljice Glazbene škole Josipa Hatzea, Vesne Alebić, koji su podržali ideju, te mojoj kreativnosti dali vjetar u leđa. Tako smo krenuli u avanturu zvanu Roko, Roko, tatino oko – objašnjava Nela Bujas Luketić, profesorica teorijskih predmeta u GŠ Josipa Hatzea pa nastavlja: - Zatim sam povjerila sam svoju priču Roko, Roko, tatino oko glumici Jeleni Bosančić koja režirajući radi malo scensko čudo - nastavlja svoju priču skladateljica i koautorica libreta.

Prilika za djecu da razvijaju svoje talente

Akademska glumica Jelena Bosančić iza sebe već ima i redateljska ostvarenja, ali i iskustva u pripremanju dječjih glazbeno-scenskih djela. 2014. režirala je operu za djecu Benjamina Brittena Mali dimnjačar, u sklopu koje su brojni izvođači također bili učenici GŠ Josipa Hatzea, ali u pratnji profesionalnog orkestra HNK.
- Split je grad prepun djece koja sviraju, pjevaju, glume i plešu te su istovremeno uspješni u svim tim aktivnostima podjednako – kaže Jelena Bosančić te nadodaje: - Nedostaju im uzori u glazbeno-scenskom izričaju. Kao netko tko je vrlo sličan njima u tom segmentu, samo s nešto više godina rada i iskustva, upustila sam se u avanturu profesionalnog mjuzikla za djecu i mlade želeći da ovo bude samo prvi projekt u nizu projekata djece s kojom ću raditi na edukaciji pod okriljem škole mjuzikla i pružiti im mogućnost da to pokažu svojim vršnjacima i svima onima željnima takvog sadržaja.

Svijet igre za djecu, ali i za sve one odrasle koji su zaboravili kako biti djeca

Dodatni je poticaj za rad na mjuziklu bio i što su, Jeleninim riječima, djeca uz sva čuda tehnologije, obveze koje imaju od jutra do sutra, zaboravila kako se igrati, kako razgovarati, izražavati osjećaje, ali i kako maštati. - Na našim probama stvorili smo svijet igre i otvorili prostor u kojem vrijede neka druga pravila te kreirali mjuzikl koji nije isključivo namijenjen djeci nego i svima nama koji smo nekad bili u njihovim cipelama, a danas zaboravili na ono dijete u sebi koje je i dalje zaigrano i vragolasto – ističe.

Projekt u kojem djeca žive glazbu

Osim dobre zabave i ranog stjecanja glazbeno-scenskog iskustva, Nela Bujas Luketić objašnjava koje su još dobrobiti sudjelovanja u ovom projektu za učenike. - Djeci će zasigurno ojačati samopouzdanje i svjesnost o važnosti zajedničkog muziciranja i kreacije, međusobnog uvažavanja, itd. Radeći na mjuziklu, shvatila sam kojom se ljepotom bavimo, zajedničkim naporima gradimo nešto potpuno novo, lijepo i plemenito te otvaramo put novim prostranstvima. Prenoseći jednu toplu priču o tri dječaka, tri brata, i njihovoj ljubavi, roditeljima, prijateljima, ljubimcima, strahovima, svađama, itd., mi zapravo živimo tu priču ljubavi. O tome neka dovoljno kaže jedan mali detalj. Poslije probe članovi mog malog-velikog orkestra ne bježe kući (a to su djeca koja idu u dvije škole i cijeli dan su u akciji). Dapače, sjednu ispred naše škole i nastave svirati i pjevati. Žive glazbu. To zajedništvo je uspjeh ove ideje i cijelog višemjesečnog rada i truda - zaključuje.

Na kraju preostaje pozvati da svi koji mogu zajedno s učenicima Glazbene škole Josipa Hatzea pobjegnu u njihov svijet mašte i barem na sat vremena zaborave na probleme i svakodnevne obveze. Osim premijerne izvedbe 7. listopada, publika mjuzikl može gledati i 11. i 12. listopada.

Fantastična petorka s posebnim moćima

A o čemu je u mjuziklu riječ? Desetogodišnji dječak Roko, pravi je mali splitski mangup kojeg ima svaka ulica, iznimno je nadaren za crtanje te posjeduje moć da sve što nacrta u tablet i oživi. Njegov najuži krug prijatelja su Bezobraznica Nina, Stipe, Eni i Dario, a zajedno čine fantastičnu petorku u kojoj svatko od njih posjeduje neke posebne moći. Nina je prvakinja u žvakanju, a žvaku rasteže na čak dva metra, Eni ima supermoć padanja, Dario je glavni pozitivac ekipe i najneuspješniji lažljivac, dok Stipe može u tri sekunde napraviti najbolji friz. Osim velikog dara za crtanje, Roko ima i nevjerojatnu sposobnost da mane svojih prijatelja pretvori u vrline, što nas suptilno podsjeća na bogatstvo različitih osobnosti koje nas okružuju te na važnost prihvaćanja drugačijih karakternih osobina. Kako bi pobjegli od dosadnog, monotonog svijeta odraslih, punog pravila i zakona, Roko odluči nacrtati planetu Kaoka, maštoviti svijet prepun čokolade, slatkiša i igara, te povesti svoje prijatelje. Svoj naum će i ostvariti, naravno uz neke prepreke.


Ovaj je članak nastao uz potporu Agencije za elektroničke medije, putem Javnog natječaja 03/15 Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.