Predstava o univerzalnom sukobu

U četvrtak, 18. lipnja, u splitskom Gradskom kazalištu mladih Ema Janković i Andrea Solomun splitskoj su publici, u sklopu programa IKS Festivala, predstavile autorski rad, predstavu Prison of decision. Riječ je o predstavi koja je uspješno spojila elemente baleta i suvremenog plesa, s trenucima koji podsjećaju na prave gimnastičarske pokrete koje se mogu vidjeti na strunjačama dvorana tijekom velikih svjetskih natjecanja.

Ema i Andrea, koje djeluju pod nazivom &M, na pozornici su prisutnima pokazale sukob između dva pojedinca, univerzalni trenutak koji svi iskusimo u kontaktu s bliskim ljudima, bilo da je riječ o sukobu unutar obitelji, prijateljskoj ili romantičnoj vezi. U vizualnom smislu riječ je o izvrsnom ostvarenju, u kojem plesačice vlastitm tijelima tvore mnoštvo oblika i figura, pri čemu su im jedini alat tek stol, dvije stolice i košulje koje skidaju u jednom trenutku predstave. Košulje su ono što nas sve povezuje, istaknula je Andrea u razgovoru s publikom koji je uslijedio nakon predstave, to su maske koje svakodnevno nosimo a koje se u sukobu u jednom trenutku moraju skinuti.

Plesačice su naglasile da, iako su predstavu osmislile kao priču o sukobu između dvije bliske osobe, ipak prepuštaju publici da sama doživi predstavu na svoj način; nema točnog ni krivog tumačenja. Neki su gledatelji tako shvatili da je riječ o sukobu modernog plesa i baleta, a neki taj sukob vide kao borbu unutar jedne osobe, pri čemu Andrea i Ema oslikavaju različite elemente karaktera i suprostavljenih želja i nesigurnosti koje se nerijetko sukobljavaju u svakome od nas.

Predstavu prati uglavnom filmska glazba (prednjači Max Richter) koja, uz promjenu osvjetljenja, dodatno naglašava oscilacije sukoba između osoba koje gaje jaku vezu. Ta se veza nađe pod izazovom u trenutku kada nekog tko vam je blizak odlučite tražiti nešto što vam on/ona u tom trenutku ne želi ili jednostavno ne može pružiti. Takav sukob u jednom se trenutku pretvori u zlostavljanje, koje se moglo iščitati iz plesa i odnosa plesačica na sceni.

Razgovor s umjetnicama gledateljima je pružio unikatnu šansu da dobiju dublji uvid u sam proces nastanka ovog projekta, ali i u rad plesačica, kao i stanje na hrvatskoj suvremenoj plesnoj sceni. Predstava je nastala u relativno kratkom periodu, a prva ideja i razrada iste odvila se u tjedan dana razgovora putem Skypea jer je Ema u tom periodu boravila u Londonu. -Svaki koreograf i plesač pristupa procesu rada na predstavi drugačije, mi smo se odlučile prvo odraditi onaj misaoni dio, nakon čega je uslijedio rad na pokretima. Naime, ako je emocija iskrena, nije problem naći pokret za ono što želite prenijeti publici, pokret dođe sam od sebe.

Iako ih je suvremena hrvatska plesna scena dočekala na nož, ovaj duo ne odustaje od svog rada i od želje da unese promjene u sistem koji je zatvoren i koji stagnira upravo zbog takvog stanja. - Život bez kretanja ne postoji, mi želimo pokrenuti stvari. Shvaćamo da smo se pojavile s nečim drugačijim i da su to neki shvatili kao da se guramo tamo gdje nam nije mjesto - govori Andrea, dok Ema nastavlja: - Ali mi vjerujemo da zaista ima mjesta za sve; i za ples i za performans. Treba te dvije stvari razlikovati, ali mjesta ima za sve one koji žele stvarati i djelovati.

S izrazito pozitivnim pogledom na stvari koje se trenutno događaju i nemile događaje koji su se odigrali oko njih i predstave, djevojke ipak vjeruju da stvari mogu ići na bolje i ne namjeravaju odustati, a prvi u nizu ciljeva koje žele ostvariti je plesni prostor, jer trenutno nemaju čak ni to, iako svaki dan rade i vježbaju. - Mi smo obje radile van Hrvatske, ja u New Yorku a Ema u Londonu, i zaista bi se naša plesna scena trebala ugledati na stanje kakvo je „vanka“. Prvenstveno, potrebno je smanjiti količinu ega. Vani je konkurencija puno veća, ali i zdravija. Svi imaju priliku otići na audiciju i tako pokušati doći do nekog projekta, dok kod nas to gotovo i ne postoji, a scena nam je puno manja. Iako u inozemstvu postoji puno više ponuda, to ne nosi nikakvu sigurnost sa sobom jer projekti traju pola godine do godinu dana i nakon toga morate tražiti nešto novo. Nije kao kod nas; dobiješ posao u HNK i miran si do kraja karijere! - uz smijeh govori Andrea i ističe da im je iskustvo u PR-u i postprodukciji koje su stekle van Hrvatske od velike pomoći jer danas obavljaju i te poslove za svoju kompaniju, uz poslove marketinga, logistike i intervjua. - Sigurno bi imale više vremena za posvetiti se plesu i radu na predstavama da ne obavljamo sve te dodatne poslove. Ali tek smo krenule, sad nema stajanja – zaključila je Ema ovu večer i dala naslutiti da ćemo imati priliku još dugo gledati kreativne ideje i izvedbe ovog dvojca.