Predstava Exita o nama samima

Predstava Sutra (ni)je novi dan redateljice Ivice Boban održana je u petak u Lori i popraćena je ovacijama splitske publike.

Predstava je to u kojoj troje mladih glumaca transformiranjem u različite likove progovara o strahovima i sumnjama, skrivenim čežnjama, prekinutim susretima, svakodnevnoj borbi za opstanak iz tri različite generacijske perspektive: mladih ljudi bez posla, stana i vizije, zrelih ljudi do grla u kreditima i s teretom održavanja obitelji pred rasapom, te staraca s bijednim mirovinama, pregaženih vremenom i bolesti.

U nizu brzo izmjenjujućih scena u tragikomičnim se situacijama izmjenjuju palete likova, čiji monolozi često izgledaju kao etide s položenog ispita glume, a predstavljaju autoironijski odmak lika od vlastite pozicije. Iskra Jirsak, Zoran Pribičević i Mirela Vidak utjelovljuju likove obojane koloritom obiteljskog i društvenog naslijeđa do te mjere da ne mogu izići iz svoje kože, koliko god bila tijesna, pretvarajući vlastitu životnu tragediju u vic gdje ono osobno poprima značajke općeg mjesta.

Želimir, momak odrastao u domu koji preživljava zahvaljući sitnim krađama; Krešo, student fizike koji provodi dane za kompjuterom igrajući igrice, nesposoban za ostvarenje međuljudskog kontakta; njegov prijatelj Laki koji prekriva kompleks manje vrijednosti odlaskom u teretanu i barenjem komada; Vanesa, janjevka iz Dubrave odrasla u agresivnom okruženju, koja radi na štandu braneći se od vanjskoga svijeta agresijom; njezina prijateljica Miki, nimfomanka koja duboko u sebi žudi za nikad doživljenom toplinom i ljubavi te mijenja partnere baš kao i njena majka koju mrzi; otac koji žrtvuje vlastiti komfor da bi omogućio školovanje sinu devijantnog ponašanja s kojim nema nikakvu komunikaciju; bivši profesor u mirovini koji kopa po kontejneru i njegova supruga koja ne vidi i koju nitko ne vidi - osim muža s kojim čeka kraj života. Sve su to likovi čije potresne priče ispričane s toliko životnosti, energije i čiste, nepatvorene emocije izazivaju naizmjenično suze i smijeh, a prije svega empatiju zbog činjenice da svaki od tih likova predstavlja nas same, sakrivene u rupi programirane memorije, navika i straha da se suočimo s mnogostrukim izazovima života. A može li nam sutra biti bolje kad ne znamo hoćemo li sutra uopće doživjeti?!

Sutra (ni)je novi dan predstava je koja progovara o aktualnim problemima društva na nekoliko razina. Prva je razina ona individualna, s unutarnjim dramama pojedinca osuđenog na usamljenost. Druga je razina mikrosociološke interakcije gdje postupke drugih prosuđujemo filtrirajući ih vlastitim iskustvom, zbog čega nastaju nesporazumi i sukobi. Treća razina odnosi se  na institucionalno zanemarivanje osoba s individualnim potrebama, svedenih na funkciju i broj.

Bio je pravi užitak gledati troje mladih talentiranih glumaca koji su nevjerojatnom lakoćom i istim žarom od početka do kraja predstave uspjeli oživjeti tako različite likove, a opet tako slične u potrebi da prežive, vole i budu voljeni, svaki na svoj način, nudeći na samome kraju mogućnost razrješenja unutarnjeg i vanjskog konflikta afirmacijom života kao borilišta u kojem uvijek ima mjesta da radimo ono što volimo i uveseljavamo druge svojim postojanjem. Jedina zamjerka izvedbi glumaca jest  povremena nerazumljiva artikulacija, no ona je donekle opravdana sociolingvističkim kontekstom likova obilježenih govorom sredine, kao i brzim transformacijama iz jednoga lika u drugi.

Jednostavan pokret s naglaskom na unutarnjoj dinamici lika, popraćenoj brzim i skladnim ritmom pokreta te izmjene kadrova (koji se čak odvijaju istovremeno kada jedan lik igra više uloga), doprinjeli su uravnoteženoj gradaciji ritma čitave predstave.

Na kraju još možemo reći, na temelju prethodnih redaka, da je to predstava koja će se nesumnjivo još dugo pamtiti.