Povremena ljubav
Kažite ženi da je lijepa i ona će vam odgovoriti: to ionako svakoj govoriš. Ali onda je zadovoljite u krevetu i nijedna neće reći: a to si i drugima radio. Vidite, to je egoizam i to ne valja.
Povremena ljubav nije ništa novo, davno su neki ljudi spoznali što je to zasićenje i tražili načine kako ga prebroditi. Nisu to izmislile newyorške tetke iz Seksa i grada niti Franco Califano sa svojim slavljenjem koncepta jedne noći. Ovako je, inače, pjevao u svom najvećem hitu Tutto il resto è noia (Sve ostalo je dosada):
Si d'accordo il primo anno
ma l'entusiasmo che ti resta ancora
è brutta coppia di quello che era
cominciano i silenzi della sera...
Ne poznajem nijednog pjevača koji bi bio više anti-bračan od Califana, čak je pisao i knjige u kojima je branio svoju teoriju. Sjećam se jednog odlomka iz neke njegove knjige u kojem se buni protiv ženskog egoizma. Parafraziram: Kažite ženi da je lijepa i ona će vam odgovoriti: to ionako svakoj govoriš. Ali onda je zadovoljite u krevetu i nijedna neće reći: a to si i drugima radio. Vidite, to je egoizam i to ne valja.
Normalno, na ovom terenu nerješivosti je sve sklizavo i njemu samome bi se moglo kazati da je krenuo putem koji ne prihvaća obaveze, osluškivanje tuđih ponašanja, želja ili potreba. Sudaranje egoizma 1 s egoizmom 2 daje svakoj strani jednake i neoborive argumente ako su dovoljno tvrdoglavi da do kraja ustraju na svom položaju. Neću sada spominjati nemogućnost prihvaćanja suprotnog spola kod nekih ogorčenih Nijemaca kao što su Schopenhauer ili Nietzsche. Mnogo gorim se pokazao lik iz Tolstojeve Kreutzerove sonate. Pogledajte samo ovaj pasus: Baš kao i Židovi, koji se za svoje poniženje osvećuju moću svoga novca, tako rade i žene. – Dakle, vi želite da mi budemo samo trgovci. Lijepo, mi, trgovci, vladat ćemo vama. – Govore Židovi.
– Dakle, vi želite da mi postanemo samo predmet strasti, lijepo, mi ćemo vas kao
predmet strasti i podjarmiti. – Govore žene. Ima još sila toga u Sonati, neka nemoć da se izađe na kraj s prirodom suprotnog spola, mržnja koja onda izvire iz te situacije, konačno i ubojstvo. Sam Tolstoj dobro je znao o čemu priča jer je često osjećao potrebu za bijegom i od bračnog života i od svega. Kod nas su se ovakvi stavovi najsnažnije odrazili kod Krleže, ali njega bi bilo nepravedno smatrati samo mizoginom jer on i za muškarce govori da su gorile... životinje... dvopapkari... trogloditi, pa ga je tako najbolje sagledati kao klasičnog mizantropa koji udara po svemu ljudskom. Nekad mi se u spolnoj problematici najpametnijim čini Sadi u Đulistanu':
Ipak, bolje je voljenu katkada viđati
nego li se lika njenog zasititi.
Jer, ako su egoizmi već toliko jaki i nitko ne ostvaruje premoć, onda su očito odmori itekako potrebni. Rušenje tradicionalnih oblika ponašanja koji su se temeljili na dominaciji muškog nad ženskim dovode do nekih novih sloboda s kojima mnogi ne znaju izići na kraj, a rješenja je ipak bitno i pametno tražiti, pa kakva god bila.