Portugalu je teško odoljeti

Mnoge balkanske državice pozavidjele bi Portugalu na tome što osim Atlantskog oceana ima samo jednog susjeda - Španjolsku. Smještena na zapadnom rubu Iberijskog poluotoka, ova zemlja od desetak milijuna stanovnika zajedno sa Grcima, Ircima i Talijanima u posljednje vrijeme često dijeli kontekst potencijalnog bankrota.

Bivša kolonijalna sila danas se orijentirala na turističko osvajanje i prezentaciju prebogate ponude čiji smo djelić iskusili posjetivši šarmantni Porto i Guimaraes, europsku prijestolnicu kulture za 2012. godinu. Split se nada tom titulom podičiti 2020. godine.

Oporto kako ga Englezi zovu, drugi je po veličini portugalski grad s oko dvjesto tisuća stanovnika i puno većim gravitacijskim područjem. Smješten uz Rio Douro, zlatnu rijeku, grad je trgovačko i proizvodno sjedište Portugala a istoimeno vino je svakako najprepoznatljiviji proizvod države. Slikovito središte grada je pod UNESCO-vom zaštitom te je zadržalo autentičan i pomalo odrpan izgled naspram ušminkanih i atraktivnijih novih gradskih četvrti. Šarene pločice na fasadama kuća, mozaici i slike svetaca zaštitnika obitelji te portugalske zastavice nerijetko krase pročelja kuća u centru grada. Restorani, ulični zabavljači, suvenirnice, mali Portugalci koji se kupaju u smećkastoj rijeci prizori su uz šetnicu rijeke prepunu turista koji usput prazne eure iz džepova i entuzijastično pune memorijske kartice fotoaparata. Zaista teško je odoljeti ukusnoj gastronomskoj ponudi u kojoj prednjače sve vrste ribe (posebno bakalar) i spomenutih vina. Noćni život je također raznolik, od fado koncerata, rock pubova do diskoteka sa pop (trash) eklektičnom glazbom, a za vrijeme akademske godine dvadesetak tisuća studenata zasigurno dodatno obogati ovu ponudu sa još više događanja.

Pedesetak kilometara sjeveroistočno od Porta smjestila se kolijevka portugalske državnosti – Guimaraes, osnovan u 9. stoljeću kao sjedište vojvodstva Portucalense koje će u 12. stoljeću postati Portugal. Osim ključne uloge u stvaranju portugalskog identiteta ovaj živahni grad od šezdesetak tisuća stanovnika ima važnu ulogu i danas.

Kulturna ekspanzija zahvatila je sve strukture društva, godišnje ima preko tisuću kulturnih događanja te je osmišljeno čitav niz originalnih projekata koji oživljavaju grad i skidaju stigmu sa kulture kao nečeg skupog, dosadnog i posvećenog samo malobrojnima. Grad nastoji mudro iskoristiti aktualnu titulu prijestolnice kulture te dugoročno profitirati materijalnom infrastrukturom i stjecanjem znanja od gostujućih vrhunskih svjetskih umjetnika. Predstavnici grada su nam to ilustrirali primjerom gdje žele svom orkestru priuštiti vrhunskog dirigenta koji će unaprijediti sviranje orkestra umjesto da jednostavno naruče gostovanje nekog poznatog stranog orkestra. Žele da lokalni umjetnici imaju priliku za razvoj i da profitiraju od projekta te da se kultura koristi kao pokretač razvoja zajednice umjesto samo kao potrošač proračuna. Dvorci, crkve, muzeji, palače, kipovi... sve to krasi ovaj lijepi gradić, a najpoznatiji je Castelo- stara rimska utvrda koja je po nalogu galicijske grofice neobičnog imena Mumadona preuređen u 10. stoljeću u utvrdu koja je trebala štiti grad od Normana i Arapa.

Puno je još lijepoga u Portugalu, ali nekoliko dana svakako je nedovoljno za sve, a pogotovo dobro upoznavanje mjesta i ljudi neke zemlje. Međutim fragmenti Portugala koje smo vidjeli upućuju na predivnu zemlju i temperamentne i drage ljude.

Obrigada Portugal!