Politička (ne)pismenost mladih

GOOD inicijativa, koja zagovara sustavno i kvalitetno uvođenje građanskog odgoja i obrazovanja u obrazovni sustav te Institut za društvena istraživanja u suradnji sa Savjetom istraživača proveli su, u travnju i svibnju 2015. godine, kvantitativno istraživanje političke pismenosti učenika završnih razreda srednjih škola. Istraživanjem su ispitani političko znanje, političke vrijednosti i stavovi maturanata i stavovi o Europskoj Uniji.

Ispitivanje političkog znanja: 81 posto ispitanih ne zna tko može promijeniti Ustav RH

Političko znanje ispitivalo se provjerom znanja temeljnih političkih pojmova, poznavanja ustavno-političkog ustrojstva i političku informiranost. Prema rezultatima, s pojmom organizacija civilnog društva (OCD) upoznato je 62% sudionika, međutim, konkretno znanje o tome koje organizacije zapravo pripadaju sferi civilnoga društva ima tek 20% sudionika. Polovica sudionika ima osnovno znanje o političkoj opoziciji, demokratskom poretku i profilu demokršćanskih stranaka. Nešto manje od polovice poznaje pojam legitimiteta, a dvije petine važno obilježje liberalnih stranaka da se zalažu za minimalnu intervenciju države u ekonomske aktivnosti.

Najviše sudionika, njih oko 60%, točno je odgovorilo na pitanje tko je vrhovni zapovjednik oružanih snaga, isto toliko je znalo definiciju ustava i tip političkog sustava države. S druge strane, nešto više od polovice ne zna kako se biraju ministri u Vladi, a 81% sudionika istraživanja ne zna koji akteri mogu promijeniti Ustav RH.

Rezultati su pokazali da je politička informiranost sudionicima najslabija točka. Tek oko dvije petine sudionika znale su kada su održani višestranački izbori u RH i otprilike isti postotak znao je prepoznati koje su tri europske države ujedno i članice EU. Nešto više od četvrtine zna ime trenutačnog premijera, a tek petina i koaliciju stranaka na vlasti.

I laički pogled na rezultate dopušta zaključiti da je maturantima, ako je suditi prema Istraživanju, faktografija bliskija od političke strukture u Hrvatskoj i načina na koji su pojedini dijelovi strukture povezani.

Političke vrijednosti i stavovi: većina je ispitanika tolerantna prema različitostima, ali...

Kako se u istraživanju navodi, u ovom se dijelu ispitivao stupanj nacionalne isključivosti, odnosno vrijednost koja počiva na ideji da pripadnici različitih sociokulturnih grupa, prije svega nacionalnih i vjerskih, ne mogu živjeti zajedno. U tom smislu, navodi se, mjerili su se stavovi prema mogućnosti uspostavljanja bliskog odnosa s pripadnicima druge rase, vjere ili nacije, potom sklonost multikulturnim vrijednostima i zaštiti prava nacionalnih manjina. Dvije trećine sudionika istraživanja odbacuje ideju kulturne asimilacije, isto toliko smatra da država treba štititi prava svih nacionalnih manjina te da je za državu multikulturalno društvo dobro. Nadalje, 60% sudionika ne slaže se da bi većinski narod trebao imati veća prava od ostalih stanovnika. Međutim, polovica sudionika smatra da se možda najvažnija kulturna obilježja, a to su jezik i pismo nacionalnih manjina, ne bi trebali koristiti u prostorijama državnih institucija. Većina sudionika (85%) navodi da se može zamisliti u prijateljskom odnosu s osobom druge rase, vjere ili nacije, što indicira toleranciju na individualnoj razini.

Više od polovice ispitanika (62%) smatra da jedan od glavnih ciljeva vlasti treba biti očuvanje nacionalnog identiteta a, kad je riječ o relaciji između nacije i religije, dvije trećine ispitanika ne smatraju da su Hrvati samo katolici, dok polovica smatra da se katoličanstvo ne treba odrediti kao jedina religija svih Hrvata. Kad je o Domovinskom ratu kao o konstruktu Domovinskog rata riječ, 40% sudionika smatra da sudionike rata s hrvatske strane ne treba sankcionirati za eventualne počinjene zločine, odnosno smještaju ih iznad zakona.

Iako su većinom skloni sankcioniranju totalitarističkih simbola, i komunističkih (57%) i fašističkih (54%), njih gotovo 30% ipak je neodlučno. Zabrinjava podatak da 48,6% sudionika nije sigurno u činjenicu da je NDH bila fašistička tvorevina.

Gotovo polovica ispitanika homoseksualnost smatra bolešću

Gotovo polovica ispitanika homoseksualnost smatra bolešću, a isto toliko zabranilo bi homoseksualnim osobama istupe u javnoj sferi jer smatraju da bi to moglo loše utjecati na mlade ljude. S druge strane, većina ne iskazuje zabrinutost za loš utjecaj homoseksualnih osoba na djecu ako je suditi po tome da polovica ispitanika odbacuje ideju da se homoseksualnim osobama zabrani rad na poslovima s djecom. Kada je riječ o djeci, 55% se ne slaže da bi njihovo posvajanje trebalo omogućiti homoseksualnim osobama. Općenito, sudionici istraživanja najviše su skloni stavu da se homoseksualne osobe u svojoj privatnosti ponašaju kako žele, ali da u javnosti ne iskazuju svoj homoseksualni identitet (65%).

Prevladava stav da je učlanjenje u stranku put do radnog mjesta

80% sudionika u ispitivanju smatra da je na svima odgovornost za društvene promjene, no tek trećina smatra da na promjene mogu utjecati u razdoblju između izbora. O glavnim političkim akterima ispitanici generalno imaju loše mišljenje: 70% sudionika smatra da bi neke političke stranke valjalo ukinuti. Pritom, 57% misli da je glavni cilj učlanjenja ljudi u političke stranke osiguranje zaposlenja. S jedne strane, to znači da sudionici istraživanja političke stranke percipiraju kao klijentelističke organizacije, a članove istih kao oportuniste, što, navodi se u istraživanju, može imati dugoročno negativne efekte na razvoj participativne demokracije.

Građanske teme u školskom programu: najmanje su zastupljeni seksualnost, manjine i mediji

Prema ispitanicima, u školskom su programu najmanje prisutne ili su potpuno izostavljene iduće teme: seksualnost (39,2%), suvremeni mediji (35,9%), nacionalne manjine i kulturne različitosti (34,4%), Europska unija (35,4%) te zaštita okoliša i održivog razvoja (33,5%).

Iako se ispitanici školuju po različitim programima, indikativno je da relativno slično procjenjuju zastupljenost pojedinih tema u kurikulumima.

Većina se informira putem društvenih mreža

Kako rezultati pokazuju, najvažniji izvori za svakodnevno informiranje maturanata jesu društvene mreže (66%). Vrlo visoku poziciju zauzeli su vršnjaci (47%), potom internetski portali (43%) i roditelji (38%). Svakodnevna konzumacija tradicionalnih medija relativno je slabo zastupljena – informativne televizijske emisije gleda 30%, tiskovine čita 16% i radio sluša 11,3%
sudionika.

Zaključak je na temelju rezultata da društvena i politička participacija izvan škole kroz civilno društvo nije previše
raširena, a stvaranje slike o političkim i drugim događanjima u društvu svedeno je uglavnom na društvene mreže i razgovore s vršnjacima.

Na temelju prezentiranih rezultata, čini se da su maturanti prije svega - zbunjeni. S jedne strane pokazuju toleranciju prema različitim manjinama, no ne misle nužno da im je mjesto u javnom prostoru; smatraju da je odgovornost na svima kad je u pitanju pokretanje društvenih promjena, no ne misle da imaju nekog utjecaja. Generalno imaju negativne stavove prema političkim strankama, no smatraju da su stranke ključ za zaposlenje - popis kontradiktornosti ne zaustavlja se ovdje i vidjet će to svatko tko pročita istraživanje, a ono se u cijelosti može preuzeti ovdje.