Plemena u Crikvinama

Drama Plemena u režiji Slavice Knežević, premijerno prikazana u zagrebačkom Teatru EXIT još prije dvije godine, pronašla je put do Meštrovićevih Crikvina i u petak navečer oduševila splitsku publiku. Riječ je o još jednoj u nizu izvedbi u sklopu Splitskog ljeta, a nastala je prema originalnom dramskom tekstu engleske spisateljice Nine Raine.

Iako se Kaštilac nije pokazao kao najsretniji izbor lokacije, s obzirom na to da su samo gledatelji u prva tri reda imali dobar uvid u sve što se događa na pozornici, fabula i glumačka predanost nadoknadile su nepreglednost scene.

Priča započinje naizgled jednostavno, uvodeći nas u radnju večerom za stolom peteročlane obitelji koja se glasno prepire oko svega u iznimno duhovitom tonu. Zbog ovoga se već u prvim minutama predstave gotovo svatko iz publike može bare donekle poistovjetiti s likovima, a kad je povezanost stvorena, radnja na površinu izvlači teže i ozbiljnije teme.

Marko Torjanac i Slavica Knežević igraju uloge roditelja Christophera i Beth, u čiju se obiteljsku kuću igrom slučaja ponovno vratilo njihovo troje djece. Ruth (Lana Gojak) želi vjerovati da je na putu da postane pjevačica, dok njezin brat Daniel (Matija Kačan) pokušava napisati diplomski rad i preboljeti djevojku koja mu je slomila srce. Oboje su frustrirani zbog činjenice da ponovno žive s roditeljima i što su njihovi životi krenuli neočekivanim putovima, pa među svima vlada neprekidna prepirka.
Ove konstantne bučne svađe stvaraju kontrast sa središnjim likom, gluhim Billyjem (Slaven Španović). On jedini od troje djece djeluje zadovoljno što je ponovno u obiteljskom okruženju, iako mu nije lako pratiti što se oko njega događa. Naime, od Billyjeva rođenja svi su članovi bili odlučni u nakani da njegova gluhoća neće biti tretirana kao hendikep, tako da s njime komuniciraju kao i među sobom, dok on čitajući s usana pokušava pohvatati o čemu je riječ.

Stvari se mijenjaju kad Billy upozna Sylviu (Petra Kurtela), djevojku koja postepeno gubi sluh. Ona ga uvodi u svijet gluhih i znakovnog jezika, iako taj svijet za nju već postaje odveć skučen i ograničen. Učenjem znakova, Billy postepeno izgrađuje i mijenja sliku o sebi, ali i svojoj obitelji.

Budući da su osobe s invaliditetom još su uvijek svojevrsna tabu tema u našem društvu, Plemena su na odličan način progovorila o jazu i nerazumijevanju koji vladaju između njih i ostalih članova društva, čak i na mikrorazini jedne obitelji. Drama se također pozabavila pitanjima čistoće motiva koji upravljaju našim postupcima, a koje često opravdavamo ljubavlju. Kroz mješavinu duhovitih, ali i emotivnih dijaloga i odnosa među glumcima, ova predstava predstavlja doživljaj koji vas u svakom slučaju neće ostaviti ravnodušnima, te je svakako vrijedi pogledati.

Nagrađivana predstava

Plemena su 2012. godine osvojila nekoliko najvažnijih nagrada u kategoriji najboljeg dramskog teksta uključujući Drama League Award for Outstanding Play, New York Theatre Outer Critic Circlea i Off-Broadway Alliance Award - Best Play.