Smajl na lice i osvajaj svijet!

Kada je prije godinu dana započela avanturu pod nazivom Pixelmysmile, Damira Kalajžić nije mogla ni zamisliti da će u toliko kratkom razdoblju svojim rukotvorinama postići tako veliku popularnost i ostvariti suradnju sa imenima poput Goli+Bosi, Moda sa šlagom, Rakijarnica, Cosmopolitan, Levis'… Uhvatili smo zaposlenu Omišanku u letu i na virtualnoj kavici, u čast prve godišnjice, proćakulali o pixelichima, inspiraciji i planovima za budućnost. 

Sve je stvar angažiranosti 

Otkud ideja za Pixelmysmile? Jesi li prva u Hrvatskoj koja je počela raditi nakit od tog materijala i smeta li ti što se sada dosta ljudi time bavi?  

Ideju za pixeliche sam dobila u Londonu prije godinu i po dana, kada sam na jednom štandu vidjela likove iz igrica kao što su Space Invaders, Super Mario i slični. Na tom sam štandu potrošila dobar dio novca koliko mi se sve to dopalo. Doslovno sam skakala od sreće! Par mjeseci kasnije, zahvaljujući jednom dečku, naišla sam na dotični materijal i odlučila i sama krenuti u izradu. Da, prva sam na području Hrvatske i Balkana krenula sa tim, a sada toga ima masu po internetu. Al znaš kako ljudi funkcioniraju – svi se trude biti originalni, a kopiraju odmah ono u čemu vide potencijal. Samu ću sebe tu prozvati tu jer sam i sama "ukrala" ideju iz Londona, ali bez lažne skromnosti, prije PMS!-a  nije bilo ovakvog nakita kod nas. Neka im je sa srićom, nikoga ne osuđujem! 

Kolika je potražnja? Radiš  li sve sama ili imaš ispomoć? Stižeš  li uopće ispuniti sve narudžbe?

Sa potražnjom sam i više nego zadovoljna. Ili je navala ili je taman narudžbi da mogu radit lipo laganini. Na početku, kada sam krenula sa tim, bilo je situacija kad bi imala preko 100 neodgovorenih poruka u inboxu – jednostavno mi je bilo tlaka radit. Kada si sam u tome, dosadi ti. Onda mi se prijateljica pridružila, zajedno smo bile u PMS! – u (skraćeno hehehe), ali ona je nedavno odlučila prestati sa izradom pixelicha i krenuti sa nečim svojim tako da sam opet solo igrač. Iako znam da mogu računat na druge prijatelje ako mi je neka veća narudžba u điru.

 
Koliko ti vremena to oduzima? Ima li trgovina dovoljno zaliha materijala za izradu? 

Vremenski, treba mi od 10-30 min za komad. Ovisno šta se radi i koliko je komplicirano. Šta se tiče materijala, sa tim svako malo imam problema pa moram angažirat ljude iz Zagreba da mi šalju. Super je šta se i u tim situacijama mogu osloniti na ekipu. Kad se male ruke slože, sve se može, sve se može! 

Osjeća li se pad prodaje sada , kada je prodaja handmade stvari preko interneta uzela maha? Da li je teže privući kupce? 

Konkurencije uvijek ima u svemu, pa tako i u ovome. U početku mi je malo smetalo kada bi vidjela da netko radi stvari kao i mi, al me s vremenom pustilo. Neka ljudi. Ovo je Pixelmysmile!, ovo su pixelichi, eksponirani smo u medijima i prepoznatljivi, tako da se ne brinem. Osjeti se sada da ljudi imaju manje novca za svoje neke sitne gušte, al to je normalno. Ne možeš ni očekivati da će ovo stalno biti hit. Moja procjena je da će potražnja za ovim trajati još nekih godinu dana maksimalno i pasti će. Najbitnije je biti svjestan toga i gledat malo šire i imat neke druge ideje za dalje. :)

Šta se privlačenje kupaca tiče – sve se može kad se hoće. Stvar je u snalažljivosti, volji, želji i kvaliteti. Da počinjem sada, nemam pojma šta bi bilo niti želim tako razmišljat, al sam sa strane započela sa jednim većim projektom koji se zove Promišljaj! i uspjela ga popularizirati i učiniti nešto sa tim iako je tek u samom početku razvijanja. Tako da mislim da je sve stvar angažiranosti.

I da, svatko može naći svoje kupce – samo treba znat na koga cilja. I sama kod drugih kupujem. Cocolina Clips mi je otkriće!

Uskoro i u Parizu

Što si naučila u ovih godinu dana? Ima li neko iskustvo koje te se posebno dojmilo? 

Uf, kako je brzo prošlo! Sretan nam rođendan! Ma malo je reći da sam nešto naučila. Kroz ovih godinu dana od kad pixelichi postoje stvarno mi se život ulipša. Sklopila sam nova prijateljstva sa kreativnim ljudima i ostvarila razne suradnje po Hrvatskoj te suradnju sa jednim gospodinom iz Francuske zahvaljujući kojem bi se uskoro trebali pojaviti u Parizu. Kao najbitnije iskustvo bi izdvojila sudjelovanje na humanitarnom koncertu Udruge Srce gdje je sav zarađeni prihod doniran Udruzi Most.

Najljepše mi je bilo kada sam svakome od te djece sa invaliditetom poklonila po pixelich. Ta sreća u njihovim očima, volja za životom, uf, nešto neopisivo. Novac je tu zadnja stavka, jer kad vidiš taj smiješak na licu i tu radost u očima kada sitnicom, jer pixelich na kraju i jest sitnica, razveseliš nekoga – to čini dušu i srce većim!  

Upoznala sam zanimljive ljude, otvorila su mi se mnoga vrata, al sam naučila isto i jednu jako bitnu lekciju, a to je da posao i prijateljstvo više nikada neću mixat – dovoljno mi je da sam izgubila jednog prijatelja radi posla, ne želim više. Posao ili prijateljstvo – biraj što želiš od mene ;)  

Mogu li se pixelichi kupiti još gdje osim preko Facebook profila? Planiraš li proširiti biznis i na susjedne zemlje? 

Mogli su se kupiti u Motovunu u jednoj galeriji, na Hvaru na štandu i u Think Pink u Splitu. Trenutno najtraženiji artikl, brkovi, mogu se nabaviti u Rakijarnici Split, ali većinom se prodaja odvija preko facebooka – vidit ćemo šta će biti ovo ljeto. Ništa ne planiram. 

Kupaca je najviše iz Splita i Zagreba, a preko granice još uvijek ne šaljem – komplicirano je sa plaćanjem pa mi je tlaka zezat ljude – moram naći neki pametan način. Nekad pošaljem paket za Crnu Goru jer mi je tamo ekipa, oni to nose i reklamiraju pa stižu ponude: Ajme vidjeli smo to, mi bi to… :)  Širit ću se dalje, samo polako. Uostalom, tko će sve stić?! Ko žuri, glavu gubi zato najbolje laganini i opušteno jer čim tebi to postane posao, ono nešto šta moraš, gušt nestaje iz svega toga i dosadno ti je i ne da ti se. Tko bi štancao po sto komada u danu?! Prva ja ne bi, zato laganini.  

Kako je došlo do suradnji sa velikim brendovima?

   
Smajl na lice i osvajaj svijet! To je moto pixelicha! Smajl otvara vrata, a kad ih otvoriš, upoznaš razne ljude, a kako upoznaš ljude, ljudima se ili dopadneš ili ne. Što se suradnje sa Rakijarnicom tiče, Luka Žižić je kralj i on je sam predložio suradnju s brkovima. Što se tiče Levisa – e, to me iznenadilo jer nisam imala pojma o tome. Tu zahvale idu fotografkinji Mari Milin koja je na štandu Fashion.hr-a kupila brkove i od tad nas besplatno  reklamirala gdje god je stigla! Od Cosmopolitana, Levisa pa do njenog pojavljivanja na HRT-u u jednoj emisiji… Neizmjerno joj hvala! Javili smo joj da će dobit pixelich po želji za poklon – to je najmanje što je žena zaslužila!  

Čime se inače baviš u životu, što te sve zanima? 

Zvanično sam bacc. dizajna vizualnih komunikacija i trenutno sam student tog istog, ali diplomskog studija na Umjetničkoj akademiji u Splitu. Osim pixelicha, ljudi me najčešće povezuju sa aparatom jer radim kao nightlife fotograf u O'Hari (i ljeti u još nekim klubovima po Dalmaciji). Osim toga, pokrenula sam nedavno projekt Promišljaj! Na sve sam strane, stalno u nekom zujanju, a opet se trudim da bude bez presinga. Propali sam sportaš, ozljeda me spriječila od napretka u tim vodama i usmjerila me na umjetnost tako da me zanima sve što je kreativno. To me ispunjava. Zabava, druženja, fotografija, putovanja, filmovi, izležavanja, ilustracije, slikanje - ma kako se kaže, a da puno ne kompliciram – sve šta vole mladi. Ono, ajde, idemo, možemo, pokrenimo se! :) 

Imaš  li planova za budućnost? 

Kako meni sve dosadi kad se ponavlja, tako se i trudim raditi nešto novo i drugačije. Šta će biti kasnije, nemam pojma – možda skroz odustanem od pixelicha, možda krenem sa nečim drugim, nikad ne znaš. Ne dosade li mi, taj retro đir će uvijek biti prisutan, jer sam 8bit art je geek i od toga se ne može pobjeći, al isto sa strane mislim radit neke stvari koje su meni hit – nebitno kako će publika na njih reagirat. Triba najbolje iskoristi tu kreativnost u glavi, pa šta bude…