Pametni telefoni, glupi ljudi

Starting Windows.

Zamislite sljedeću scenu: u bespućima kamenog doba špiljskom čovjeku dosadi jesti sirovo meso. Onako krvavo i neukusno, osjetio je da to može i bolje. Što će napraviti da poboljša svoju situaciju? Tu nema dileme, upitat će Google za pomoć. Jer Google sve zna. Utipka ključne riječi u tražilicu koja uvijek nekako čarobno stvori odgovor. I, naravno, Google zna što treba napraviti. Trljati jedno drvo o drugo. Kako se samo nije sam dosjetio, već mu je Google morao to reći? Kako bi čovjek bez Googlea uspio otkriti vatru, kotač, pismo i parni stroj? Možda ih je i otkrio jer nije bilo Googlea.

Moderna zabluda da nas pametni telefoni mogu učiniti još pametnijima navela je ljude ih se grčevito pokošavaju domoći te da i dalje smišljaju što pametnije naprave koji će im olakšati (ili pak zakomplicirati) život. U procesu dizajniranja što pametnijeg smartphonea, previdili su jedan nezgodan efekt, a to je da nužno manje koriste svoj vlastiti softver - mozak. Više nije toliko važno koliko je jak tvoj vlastiti procesor, već koje sve opcije ima onaj pomoćni. Pametni telefon tako nužno postaje produžetak, kompenzacija onoga što nama samima nedostaje.

To nisam ja, to je moj smartphone

Napravili smo iduće: oboružali smo se s toliko pomoćnih štaka da je to dovelo do uništavanja mašte. Sve što se ne koristi, polako odumire, a najbolji primjer za to jest naš mozak. Zašto bismo ga koristili ako imamo sredstvo koje će to napraviti umjesto nas? Priroda tako ne funkcionira, ono što se ne upotrebljava, postaje suvišno. Na taj način sami sebe osakaćujemo. Kako čovjek koji se u svakom trenutku oslanja na Google može nešto otkriti sam?

Pametni telefon po količini znanja ne može konkurirati ni jednoj živoj osobi, kao ni Google, on sve zna. Nažalost, njegovo je znanje hladno i faktografsko. Apsurdno je da se naš obrazovni sustav, u kojem se mora apsolvirati velika količina znanja da bi se postigao željeni rezultat, nije pomakao ni milimetar, a istovremeno se tehnologija pomakla nekoliko svjetlosnih godina naprijed. Možemo li biti pametni i mi i mobiteli? Nekako mi se čini da nema mjesta za oboje – mozak neće rješavati probleme ako njegov vlasnik prednost daje telefonu.

Dejt s mobitelom

Bez sumnje najveći utjecaj mobiteli imaju na druženja. Stvoreni su za pomoć pri komunikaciji a zapravo su nas nasamarili i potpuno preoteli komunikaciju. Popeli na razinu prijatelja, nekoga s kim imamo osobni odnos. U kratkom vremenu napravili smo prevelik tehnološki skok, od društvenih okupljanja za čije dogovaranje mobitel uopće nije trebao (jer nismo ni znali za njegovo postojanje) pa do druženja u kojima je mobitel glavni lik, kada se ljudi okupe da bi svatko imao sastanak sa svojim pametnim mobitelom. Otuđenje nikad nije toliko uzelo maha, i to zbog nečega što je zamišljeno da povezuje ljude. Postali smo robovi onoga što bi nam trebalo služiti. Sluge su preuzeli uzde i svezali gospodara, ne ostavljajući mu prostora za manevar.

Pametni novi svijet

Tko je mogao zamisliti prije nekoliko desetaka godina, kad je televizija bila samo san, da će se pojaviti sprava koja će se tako perfidno uvući u naše živote i natjerati nas da postanemo ovisnici? Da ćemo živjeti virtualni život, a ne stvarni? Budućnost je sve iznenadila. Nitko nije bio baš toliko maštovit da je predvidi; ovaj scenarij nije mogao prognozirati ni najambiciozniji futuristički roman. Huxleyev Vrli novi svijet dječja je igra prema stvarnom svijetu.

Više se ne budimo, dižu nam se Windowsi.
Više ne idemo spavati, ni ne umiremo, samo se odlogiramo.

Sign out.