Ovako tvrđave služe Šibeniku
Gorana Barišić Bačelić, voditeljica Odjela za upravljanje objektima fortifikacijskog sustava pri Muzeju grada Šibenika objasnila je kako su Šibenčani obnovili svije tvrđave i kako je to utjecalo na razvoj grada.
Na koji su način Šibenčani između 2012. i 2016. obnovili dvije tvrđave koristeći sredstva iz EU fondova i što je to značilo za grad, objasnila je u četvrtak navečer u Info zoni Gorana Barišić Bačelić, voditeljica Odjela za upravljanje objektima fortifikacijskog sustava pri Muzeju grada Šibenika.
Obnovljene su dvije tvrđave – Sv. Mihovila i Barone, a projekt obnove tvrđave Sv. Ivana prijavljen je početkom godine. Ako taj projekt prođe, Šibenik bi u osam godina mogao obnoviti sve svoje kopnene fortifikacijske objekte, dok će Sv. Nikola na ulazu u Kanal sv. Ante, prema svemu sudeći, na inicijativu Italije koja želi zaštititi mletačke tvrđave, doći na listu zaštite UNESCO-a.
Obnova nije svrha samoj sebi
– Govorim u ime mnogih koji su radili na projektu obnove fortifikacijskih objekata u Šibeniku – rekla je Barišić Bačelić i naglasila da se radi o vrlo širokom projektu koji obuhvaća mnoga područja, ne nužno vezana za muzejsku djelatnost.
– Obnova nije svrha samoj sebi – spomenik mora dobiti adekvatan sadržaj, koji će pokrenuti lokalno gospodarstvo te je u projektu veliki broj tzv. soft aktivnosti: edukacija, radionica, uključivanja lokalnog stanovništva... – istaknula je.
Sv. Mihovil visio je o koncu, ali skeptici su ipak pobijeđeni
Kaže se da je svaki početak težak, pa tako ni obnova Sv. Mihovila, započeta 2012. godine, nije izuzetak. Zbog opširnih radova i značajne intervencije u medijima se stvorila negativna slika o projektu, skeptici su smatrali da će propasti, a nije pomogla ni činjenica da su se građevinski radovi zakomplicirali i oduljili provedbu. Projekt težak 1 600 000 eura, u kojem je EU participirala sa 60 % sredstava, visio je o koncu, no ipak su ga uspjeli privesti kraju i na mjestu neosvijetljenog vidikovca sagraditi veliku ljetnu terasu s 1077 mjesta i nizom popratnih sadržaja.
Završetak projekta označio je početak djelovanja Odjela za upravljanje objektima fortifikacijskog sustava. – Grad je odustao od prvotne ideje osnivanja javne ustanove za upravljanje tvrđavom te je odlučeno da se osnuje odjel, čiji smo zaposlenici na početku bili samo kolega zadužen za tehniku i ja. Imali smo zadaću s kolegama iz Odjela za gospodarstvo privesti uređenje kraju – objasnila je Barišić Bačelić što je prethodilo otvaranju tvrđave u srpnju 2014. godine.
Po otvorenju su uslijedila priznanja, ali i nove namjene
Već prvoga dana Tvrđavu je posjetilo više od 3 000 Šibenčana. Nisu samo posjetitelji prepoznali atraktivnu lokaciju, već i turističke agencije, koncertne agencije i kazališta koji su prepoznali potencijal ljetne pozornice. Uslijedila su i priznanja iz struke – na Danima turizma 2014. Tvrđava je proglašena najvećom hrvatskom kulturnom atrakcijom (u istoj su se kategoriji natjecali i Noć muzeja i Dioklecijanova palača), a 2015. dobili su Grand Prix Hrvatske udruge za odnose s javnošću za najbolji komunikacijski projekt u kategoriji javni sektor.
Samoodrživa Tvrđava
Posebno je istaknula činjenicu da je Tvrđava samoodrživa. – Prvotni je plan bio da radimo samo ljeti, no kako smo prvu godinu imali preko 100 000 posjetitelja, tvrđava je bila potpuno samoodrživa pa smo odlučili biti otvoreni cijelu godinu. Prvo događanje prošle godine imali smo u svibnju a posljednje sredinom listopada. U kratko vrijeme došlo je do promjene mišljenja građana, a Šibenik je dobio aktivni prostor koji živi – rekla je Barišić Bačelić.
Promjena vlasti nije zaustavila projekt
Zanimljiv je i podatak da je usred kontroverze sa Sv. Mihovilom Šibenik imao promjenu vlasti, no srećom, stranačke boje nisu presudile projektu, već su se usuglasili za dobrobit Grada. Rezultat je uspješan projekt koji otvara vrata daljnjem razvitku grada i daje vjetar u leđa svakoj novoj ideji za revitaliziranje kulturne baštine.
Za Barone su idejno rješenje ponudili građani
Ako je tvrđava Sv. Mihovila naglasak stavila na kulturu i kreativne industrije, kod Baronea je naglasak stavljen na valoriziranje bogate prošlosti i gastro-kulturni centar.
Odjel za upravljanje objektima fortifikacijskog sustava imao je veću ulogu u provedbi projekta obnove tvrđave Barone, ali je zanimljivo da su idejno rješenje ponudili građani okupljeni u društvo Juraj Dalmatinac. – U Gradu Šibeniku vlada pozitivna klima za ulaganje u kulturnu baštinu, pa su na osnovi smjernica koje je postavio Juraj Damatinac ispisali prijavnicu. Ovaj projekt bio je težak 1 400 000 eura, a Europa je sudjelovala sa 70 % - rekla je Barišić Bačelić.
Naočale za proširenu stvarnost i lokalni proizvodi
Na Baroneu se posjetitelji s kulturnom baštinom mogu upoznati koristeći naočale za proširenu stvarnost, zahvaljujući kojima na pet točaka tijekom trominutne priče Frane Divinića, šibenskog povjesničara i očevica bitaka protiv Turaka, saznaju povijest nastanka tvrđava. Gastro-kulturni centar ugostiteljski je objekt kojim upravlja Odjel te nudi atipičnu ponudu sastavljenu od autohtonih pića i degustacijskih menija sa domaćom ponudom, a suvenirnica nudi radove mahom lokalnih proizvođača koji su se odazvali na javni natječaj. – Iznenadili smo se koliko ima proizvoda koji se prodaju samo po sajmovima – konstatirala je Barišić Bačelić.
Sv. Ivan: 50 000 000 kuna za edukaciju i smještaj
Pri pisanju aplikacije za tvrđavu Sv. Ivana Odjel je sudjelovao od samoga početka. Radi se o najvećem zahvatu, procjenjene vrijednosti oko 50 000 000 kuna na kojem su predvidjeli edukativne sadržaje uz smještajne kapacitete.
Novi stari ili stari novi nazivi tvrđava
Osim što su se morali naviknuti na novu vizuru uređenih prostora, Šibenčani se pokušavaju snaći i s „novim“ nazivima, s obzirom na to da su se u govoru za sve kopnene fortifikacijske objekte uvriježili pogrešni nazivi – za tvrđavu Sv. Mihovila preuzeli su ime groblja podno tvrđave, Sv. Ana; tvrđava Barone poprimila je naziv Šubićevac, prema kvartu, dok je tvrđava Sv. Ivana nazvana Tanaja, prema zidanim nasipima u obliku kliješta (tal. tanaglia).
Barone je, istaknula je Barišić Bačelić gotovo potpuno nepoznat naziv, a ime je dobila prema vođi obrane Šibenika, njemačkom plemiću, barunu Christophu Martinu von Degenfeldu. – Iz zahvalnosti su prozvali tvrđavu Barone, a ostale su imena dobile prema svecima kojima su bili posvećeni sakralni objekti u blizini kojih su nastale – objasnila je Barišić Bačelić i predstavila brend Barone Memories kojim žele, u skladu sa sloganom Otkrivanje bogate prošlosti – put prema uspješnoj budućnosti osvijestiti Šibenčane o važnosti Degenfelda i fortifikacijskih objekata u povijesti grada.