Otpor prema glasanju sa 16 sličan je skepticizmu koji je pratio pravo glasa za žene

U sklopu temata Hoću grad za mlade! ovog puta pažnju okrećemo ka političkoj pismenosti i angažmanu mladih te pričamo o inicijativi za spuštanje dobne granice za ostvarivanje biračkog prava na 16 godina. Inicijativu je pokrenuo Gong, a podržala ju je, između ostalih, Mreža mladih Hrvatske, savez 77 udruga mladih i za mlade, koji programski povezuje raznorodne organizacije kojima je u zajedničkom interesu razvijati politike za mlade, kako na nacionalnoj tako i na regionalnim/lokalnim razinama.

Kako u MMH navode: "Mreža se u 2024. godini priključila kampanji #vote16 u kojoj se s udrugom Gong zalaže za spuštanje dobne granice za glasanje na svim izborima na 16 godina starosti. Priča je to koja je krenula davne 2003. u sklopu Nacionalnog programa djelovanja za mlade, a od 2003. do 2008. godine i ostala mrtvo slovo na papiru. Niti jedna se Vlada još nije krenula ozbiljno baviti ovom temom koju sada zajedno vraćamo u fokus. Iako je zamijećen trend spuštanja dobne granice u raznim zemljama Europske Unije, na Hrvatskoj je ostalo još odlučiti hoće li uskočiti u taj vlak ili nastaviti put pješice."

O ovoj smo inicijativi, njenim implikacijama, kao i uvjetima koje je potrebno zadovoljiti prije njene implementacije, razgovarali s Kristijanom Oreškovićem, magistrom politologije, dugogodišnjim aktivistom i zagovarateljem prava mladih koji svojim radom promiče smislenu političku participaciju mladih. Kao youth worker, voditelj projekata i programski suradnik u Mreži mladih Hrvatske, Kristijan aktivno radi na razvoju kvalitete rada s mladima na nacionalnoj i europskoj razini.

Pročitajte što nam je Kristijan rekao o potencijalu koji ova inicijativa ima;  kako za podizanje građanskih kompetencija mladih i jačanje njihove biračke moći, tako i za demokratizaciju političkog života u Hrvatskoj općenito.

Kako komentirate inicijativu Gonga o spuštanju dobne granice za ostvarivanje biračkog prava?

Izuzetno smo ponosni što sudjelujemo kao partneri Gongu u ovoj važnoj inicijativi koja se bavi proširenjem demokratskog prava za mlade. Ovo je prilika da doprinesemo procesu koji mladima omogućava veću političku participaciju. Iako se trenutačno suočavamo s društvom koje možda nije u potpunosti spremno podržati ovakvu promjenu, vjerujemo da bi glasanje sa 16 godina imalo višestruke pozitivne učinke na demokraciju.

Prije svega, uključivanje mladih glasača prisililo bi donositelje odluka da više pažnje posvete političkom obrazovanju kako bi mladi donijeli informirane odluke. To bi, dugoročno gledano, doprinijelo većoj političkoj pismenosti i angažiranosti mladih. Smatramo kako je ključno nastaviti ovu temu gurati u javni diskurs, slušati različite perspektive, ali i osloniti se na mišljenja stručnjaka koji razumiju kompleksnost i posljedice ove promjene.

Možete li nam približiti europski kontekst i iskustva država koje su spustile dobnu granicu za ostvarivanje biračkog prava? Koliko ovakve uredbe doprinose porastu izlaznosti na izbore, ali i generalno većem interesu mladih za politička pitanja?

U europskom kontekstu, nekoliko zemalja se ističe po snižavanju dobne granice za glasanje. Austrija je 2007. godine postala prva članica EU koja je omogućila mladima od 16 godina da glasaju, a kasnije su joj se pridružile Grčka i Malta. Ove promjene često se uvode s ciljem poticanja veće političke participacije mladih, ali njihovi učinci variraju. Primjerice, u Grčkoj je to rezultiralo većim političkim angažmanom mladih, ali i otvaranjem diskusija o njihovoj političkoj odgovornosti.

Podrška snižavanju dobne granice dolazi iz uvjerenja da mlađi glasači donose svježije perspektive i imaju jasnu motivaciju u donošenju odluka koje utječu na njihovu budućnost. Iskustva iz ovih zemalja također pokazuju da, kad se mladima pruži prilika, oni se uključe u političke procese i postaju aktivniji građani. Također, preporučujemo proučiti studiju prof. dr. sc. Berte Šalaja, koja daje dublji uvid u ovu temu.

Možete li našim čitateljima i čitateljicama navesti ključne argumente za i protiv spuštanja dobne granice za izlazak na izbore?

Rasprave oko ove teme donose različite argumente, i to s obje strane. Jedan od najčešćih argumenata protiv je da mladi sa 16 godina nisu dovoljno politički pismeni ili obrazovani za donošenje takve važne odluke. Naš odgovor na to je da obrazovanje nije kriterij za pravo glasa - nije li nepravedno tvrditi da osobe sa 21, 35 ili 47 godina automatski imaju veće političko znanje od šesnaestogodišnjaka? Također, mladi od 16 godina mogu raditi i plaćati poreze, pa se postavlja pitanje pravednosti - ako doprinose državnom proračunu, zar nije pošteno da imaju pravo birati svoje predstavnike? Ovdje se možemo prisjetiti povijesnog načela "no taxation without representation".

S druge strane, često čujemo kako mladi sami ne procjenjuju da su spremni sudjelovati na izborima tako rano. Na to odgovaramo: zar je pravedno ograničavati neko pravo samo zato što dio populacije izražava zabrinutost zbog njegove primjene? U prošlosti smo vidjeli sličan skepticizam prema širenju biračkog prava na žene.

Jedan od ključnih argumenata za je činjenica da će uključivanje mlađih birača natjerati političke elite da se ozbiljnije bave građanskim obrazovanjem i pitanjima koja su relevantna mladima. To se pokazalo i u europskim zemljama koje su već spustile dobnu granicu na 16 godina.

Koji su formalni preduvjeti koji bi se trebali ostvariti na razini države prije spuštanja dobne granice?

Promjena dobne granice za glasanje zahtijeva promjenu Ustava, točnije članka 45. koji regulira opće i jednako biračko pravo. Postupak izmjene Ustava složen je proces koji uključuje sudjelovanje različitih dionika – od zakonodavnih tijela, pravnih stručnjaka, pa sve do političkih aktera. To je dugotrajan birokratski proces koji mora proći kroz niz formalnih procedura kako bi došao do faze usvajanja.

S obzirom na složenost ove promjene, iznimno je važno da svi sudionici razumiju kako bi takva promjena imala dalekosežne posljedice na politički sustav i građansko obrazovanje, zbog čega je potrebno otvoriti dijalog na svim razinama.

Koji bi preduvjeti (društveni, obrazovni) trebali biti zadovoljeni da bi se donekle osiguralo da mlade osobe na izbore izlaze kao informirane i politički pismene osobe?

Ključni preduvjet je svakako obrazovanje. Hrvatski obrazovni sustav mora se temeljito reformirati kako bi se stavio veći naglasak na aktivno građanstvo i političku pismenost. Obrazovni sustav treba biti usklađen s potrebama suvremenog društva i mladih, omogućavajući im stjecanje znanja i vještina koje su potrebne za razumijevanje političkih procesa. To uključuje ne samo formalno obrazovanje, već i neformalne edukacije koje mogu mladima približiti važnost političkog angažmana.

Osim toga, važno je da kao društvo shvatimo kako mlade treba ohrabrivati da postavljaju pitanja i iznose svoje ideje. Njihov kritički stav i želja za promjenom ne bi trebali biti percipirani kao prijetnja, već kao prilika za kreiranje (javnih) politika koje su usklađene s potrebama i prioritetima novih generacija. Tek tada možemo osigurati da mladi izlaze na izbore kao informirani, odgovorni i politički svjesni građani.